Roman “Kćeri Sparte” engleske spisateljice Kler Hejvud (prevela Nevena Andrić) je istorijski roman koji govori o dvije sestre, Spartanke, princeze i njihovom uticaju na politička i ratna zbivanja antičke Sparte. To je, zapravo, priča o tajnama, ljubavi i tragediji kako su to doživjele žene odgovorne za najrazorniji mitološki rat.
To je omamljujuća priča koja oslikava intimne živote i status žena, kulturološke norme i očekivanja, kao i brutalnost koja je ispoljavana u svim društvenim aspektima antičkog svijeta. Ipak, u kontekstu ovog moramo imati na umu da je položaj žene u antičkoj Sparti bio znatno bolji u odnosu na položaj žene u ostalim gradovima-državama tadašnje Grčke. Po Ksenofontu, grčkom vojniku, ali i poznatom filozofu, književniku i istoričaru iz perioda 4. vijeka stare ere, žene su u antičkoj Sparti imale veoma visok pa čak i privilegovan položaj u društvu.
Tako su, na primjer, žene u to doba imale pravo na obrazovanje, bavljenje sportom i učestvovanja na sportskim takmičenjima isto kao i muškarci. Sigurno treba reći i to da je u antičkoj Grčkoj prva žena pobjednica na Olimpijskim igrama bila Spartanka. To je bila Kiniska, sestra kralja Agesilaja II, koja je pobijedila u kolskim trkama u Olimpiji. Žene Sparte su u to doba imale i povlastice u odnosu na tadašnje standarde ostalih djelova Grčke. Bilo im je dozvoljeno da nose laganu tanku odjeću i da slobodno izlaze napolje, a majke-udovice bile su potpuno ravnopravne sa muškracima. Mogle su da budu i nasljednice muževljevog posjeda. Aristotel navodi da je u njegovo vrijeme veći dio spartanskog bogastva zapravo bilo u rukama žena pa se govorilo da je Sparta bio jedini grad u antičkoj Grčkoj u kojem su žene vladale muškarcima.
Ovakav status žena u antičkoj Sparti bio je inspirativan za Kler Hejvud te je vrlo nadahnuto napisala ovaj sjajan roman u kojem se govori upravo o dvije Spartanke, o dvije sestre princeze, o Heleni i Klitemnestra koje su po nekim podacima imale znatan doprinos u uzroku izbijanju tako velikog rata kao što je bio Trojanski rat. Istina, ovaj se rat smatra mitološkim jer jedini izvori u kojima se opisuje ovaj rat su grčki junački epovi, prije svega Homerova Ilijada i Odiseja, ali pri tom treba takođe reći i to da je malo, čak i dan danas, Grka koji sumnjaju u istinitost tih podataka iako se radi o nedokučivim epskim dubinama.
Helena i Klitemnestra imaju blizak i međusobno privržen odnos koji prožima skoro cio roman, a taj i takav njihov međusobni odnos je ujedno i spona koja sestrama omogućava da ostanu trezvene i fokusirane na tok radnje, pogotovo u momentima kada se nađu u nezavidnim situacijama. Dakle, priču pripovijedaju obje sestre, što u više pogleda doprinosi glavnoj temi iako mnogi drugi elementi priče koja čini okosnicu ove knjige ukazuju na to da su žene nekada bile cijenjene samo zbog njihove ljepote i mogućnosti da podare nasljednika.
Iako su glavne junakinje ovog romana vidno i višestruko privilegovane, njihov život je ipak prilično težak jer je na razne načine ugnjetavan, a obzirom na razuđenu vještinu pisanja romana, čitalac već od početka čitanja prvih stranica, može saosjećati njihove nedaće. Pritom čitalac čak i nesvjesno stiče potrebu da preispituje svoje ranije predstave o istoriji antičke Grčke.
Akademsko iskustvo Hejvudove ovom romanu pridodaje pregršt detalja, poput mozaika, koji doprinose dramatičnosti glavne priče romana. Legenda o Trojanskom ratu i lijepoj Heleni svima je poznata, premda je Helena uvijek imala sporednu ulogu, više je bila neka vrsta katalizatora dešavanja. Sada, zahvaljujući ovom izvrsnom štivu, konačno možemo da čujemo kako o svemu tome razmišlja Helena i njena starija sestra Klitemnestre, a time ova priča dobija novo ruho. Nasuprot sestrama, muškarci koji se bore za tu jednu ženu dobijaju novu dimenziju što prigušuje vjekovima pripisivanu im slavu, pri čemu zapravo otkrivaju divljaštvo i surovost.
U ovom romanu priča o Troji sagledavana je korektno i pod jasnim svjetlom Ispričana je iz ugla dvije žene čije glasove predugo niko nije čuo. Već hiljadama godina muškarci pričaju legendu o ženi zbog koje je isplovilo više od hiljadu brodova, ali sada je vrijeme da se ova pripovijest sagleda i iz drugog ugla. Iz ugla žene koja je uzrok svemu tome. A zbog čega je baš ta žena uzrok tako krvavog rata, pitanje je na koje svaki čitalac treba da otkrije sam za sebe. Zbog toga se roman “Kćeri Sparte” smatra snažnom pričom o tajnama, ljubavi i tragediji posmatreano iz vizure žene odgovorne za taj krvavi rat. Toj priči ozloglašene Helene, i njene sestre Klitemnestre teško može čitalac odoljeti a da ne povjeruje u njenu istinitost.
Spartanske princeze Helena i Klitemnestra živjele su u izobilju i raskoši. Čitava Grčka, a ne samo grad-država Sparta, zavidjela im je na plemenitoj krvi i ljepoti kakvoj je bilo ravne. Ipak, sve povlastice imaju svoju cijenu. Još kao djevojčice, sestre su bile prinuđene da se rastanu i udaju za inostrane kraljeve po očevom izboru - za Menelaja i njegovog moćnog brata Agamemnona. Ipak, čak i kada su postale kraljice, od njih se očekivalo da obave samo dva zadatka: da rode nasljednika i budu otelotvorenje ženske krotkosti i smjernosti.
Kada je zapostavljanje, surovost i častoljubivost muževa postalo neizdrživo, Helena i Klitemnestra morale su da zbace društvene okove i stvore sebi nov život, a burne posljedice njihovih postupaka osjećaće se još tri hiljade godina kasnije.
Kler Hejvud se profesionalno bavi proučavanjem antičkog svijeta. Diplomirala je klasične nauke i magistrirala iz oblasti antičke vizuelne i materijalne kulture. U pisanju je inspirišu ljubav prema grčkoj mitologiji, poznavanje antičkih kultura i opčinjenost zaboravljenim glasovima žena.
Bonus video:
