Umjetnost bez poruke je dekoracija

Najvažniji element svakog rada je poruka i ukoliko ona ne postoji onda se poznati arhitekta i umjetnik Andrej Josifovski, time neće ni baviti. To je zaključak predavanja koje je u srijedu veče u Podgorici održao autor brojnih autentičnih djela koja su privukla pažnju širom regiona, a pod umjetničkim imenom Pijanista.

“Ono što je najvažnije u svakom od radova koje plasiram je poruka i ona mora da postoji. Ja ništa ne radim bez poruke, to bi bilo besmisleno i čista dekoracija, jer smatram da je jako bitna stvar u umjetnosti da se pošalje poruka, iako ja ističem da nijesam umjetnik, već stvaralac i da se bavim stvaralaštvom (a vrijeme će pokazati ko je umjetnik i šta je zapravo umjetnost). Dakle, ukoliko poruka nije prisutna, mene tu ne očekujte i time, onda, ne želim ni da se bavim”, poručio je popularni Pijanista prisutnima u Kuslevovoj kući gdje ga je brojna publika sa zadovoljstvom i oduševljenjem dočekala.

Predavanje “Ekološka i angažovana umjetnost koja može da mijenja svijet” upriličeno je kao segment multimedijalne, edukativne i interaktivne izložbe “Od danas malo mijenjam svijet” koju u Kuslevovoj kući realizuje vizuelna umjetnica Milena Živković u sklopu projekta “Mentalna ekologija”, a u saradnji sa JU Muzeji i Galerije Podgorice i Ministarstvom ekologije i prostornog planiranja i urbanizma.

“U Srbiji se prave da sam mrtav i oni me ne primjećuju, ali me zato zove Ministarstvo ekologije Crne Gore i Milena (Živković) organizuje moje gostovanje ovdje... Svaki put kada dođem u Crnu Goru mi je divno, a prvi put sam u ‘zvaničnu posjetu’ bio na KotorArtu u Kotoru, na poziv Ratimira Martinovića”, podsjetio je Josifovski.

Iako je njegovo gostovanje bilo sve samo ne klasično predavanje, kao što je i karakteristično za Pijanistu, prisutni su imali priliku da se dodatno upoznaju sa njegovim radom kroz prezentaciju odabranih fotografija i uzrok, povod i cilj koji stoji iza svake od njih.

“Sve što budete vidjeli i čuli je lično moje i ima veze isključivo samo sa mnom. Ako se pronađete u tome - super, a ukoliko ne - isto super. Ja prepričavam ono što se dešava u meni, zbog čega ja to radim i zašto. Brojni su spoljni uticaji na mene, pa i ako nikome nije bitno, bitno je meni, jer je moje", kazao je, između ostalog, objašnjavajući svoj angažman.

On je istakao da je uvijek insistira na edukaciji podstičući posmatrača na razmišljanje i sa posebnim fokusom na mlade, uz dobro poznate provokacije koje mnogi doživljavaju kao "prst u oko", što je i jedna od njegovih najpoznatijih instalacija.

"Iza svega stoji poruka koja je jako važna... Koliko god je nama zanimljivo i smijemo se ili posmatramo to nešto kao umjetnički rad, na kraju uvijek strada nevini narod koji je žrtva onih koji silom vladaju i onih koji silom hoće da se vrate na vlast. Samo je sila u pitanju, dok narod strada", ukazao je Pijanista na jedan od podsticaja njegovog rada i dodao:

"Svaki je rad zapravo borba sa samim sobom".

Ključ mnogih njegovih projekata, dodao je igra, kojom se dolazi do najbitnijih stvari važnih za očuvanje zdrave životne sredine, mentalne ekologije, zajednice, društva i generalno svega što ga okružuje, dok simbolično prikazuje porazne zlatne lopate, zlatne kontejnere, zlatne klackalice (socijalne (ne)pravde), zlatni cvijet katarze (četka za toalet), zlatni točak života unutar kojeg čovjek poput hrčka pristaje na sve što mu se plasira i vrti se u krug, zlatni prst u oko (falusoidnog oblika) i još mnogo toga da bi stigao do otpada kojim stvara autentična djela, ali i parola koje ispisuje na kartonu i šalje na skupovima i protestima kojima prisustvuje...

"Retorički, ja se nekako često obraćam svojoj mami, jer je ona jedan od najvećih kritičara koje poznajem, posle mog oca, iako ona to radi na posve drugačiji način. Ključno pitanje koje mi je postavila jednom prilikom bilo je: 'Je l' moraš uvijek ti?' A ja sam joj odgovorio fotografijom sa skupa protiv nasilja: 'Vidi šta su nam uradili od društva, mama!', a zapravo i od prirode i svega što nas okružuje", objasnio je Josifovski.

On je prisutnima u Kuslevovoj kući otkrio i novu parolu koja će biti identična pitanju koje je njegov otac kao dječak postavio svojoj majci dok su šetali pored Narodne skupštine Republike Srbije vidjevši čuvenu skulpturu "Igrali se konji vrani"...

"Vajar Toma Rosandić davno je još pokazao kakvo je stanje u našoj zemlji, odnosno koliko je naopako i da su konji zajahali narod... Ono što je moj otac pitao svoju majku sa možda pet godina ili manje je: 'Mama, kako to da su konji zajahali ljude?' i upravo to će biti parola koju nosim nakon ove 'Pogledaj šta su nam uradili od društva, mama'. Ponavljam očevo pitanje postavljeno njegovoj majci: 'Mama, kako to da su konji zajahali ljude?'", kaže Josifovski, dok odgovor ostaje otvoren za tumačenje...