Roman “Dijete slobode” američke spisateljice Džeks Miler je vrlo surov triler pun uznemirujućih događanja i snažnih emocija. Priča govori o jednoj neobičnoj, problematičnoj, nestabilnoj, ali u svakom slučaju nepredvidivoj ženi spremnoj i na razna nasilja. Ona radi u jednom baru i mještani je znaju pod imenom Fridom Oliver. Niko od njih ne zna da joj to nije pravo ime, ne zna njenu prošlost kao ni to da se ta dama svakodnevno druži sa čašicama žestokih pića. To ona vješto prikriva kao i to da je posljednjih osamnaest godina života provela u sklopu programa za zaštitu svjedoka, pošto je bila uhapšena zbog ubistva muža. Ne znaju da je dala dvoje djece na usvajanje, i da je ta odluka proganja svakog dana. Međutim, nevoljama tu nije kraj jer upravo u to vrijeme, vrijeme njenog najjačeg duševnog bola zbog brojnih odluka koje je počinila nepromišljeno i pogrešno, njena kćerka naglo nestaje bez ikakvog traga. Odlučna da je pošto poto nađe, Fridom se iskrada svojim nadzornicima i krišom odlazi u Kentaki s nadom da će je tamo pronaći jer su njena djeca odrasla u tom dijelu Sjedinjenih Država.
Opsjednuta željom da što prije pronađe svoju kćerku, opet čini velliku grešku. Nije se ni sjetila da joj upravo tamo, pošto više nije bila pod zaštitom vlasti, prijeti realna opasnost od porodice njenog muža. Zapravo, neki članovi porodice njenog muža bili su željni osvete i brzo joj ulaze u trag i hitaju da je što prije pronađu.
Džeks Miler je rođena u Njujorku. U mladosti je imala puno hobija a jedan od njih bio je i putovanje autostopom. Na jednom takvom putovanju prostorima Sjedinjenih Američkih Država, upoznala je Džonija, svog budućeg muža koji je porijeklom Irac. To je bio i glavni razlog što je Džeksi odlučila da se zajedno sa Džonijem za stalno preseli u Irsku. Njen susret sa Irskom bio je impresivan, prepun emocija. Jednom prilikom Džeksi je rekla da se ni jednog trenutka nije pokajala što je napustila Ameriku iako joj često nedostaju tamošnji poznanici, prijatelji, pogotovo neki od članova njene uže porodice koji su ostali tamo.
Kada je počela da piše imala je već 24 godine i pisanje joj je pomoglo da se oslobodi zavisnosti od narkotika. Roman “Dijete slobode” počela je da piše u najmračnijem periodu svog života. Istini za volju, u to vrijeme je bila u rehabilitacionom centru za zavisnike u Kentakiju i tamošnji terapeut je smatrao da bi Džeks trebalo da počne pisati knjige.
Velika ljutnja prema svom bivšem mužu pomogla je, ili možda podstakla autorku da napiše knjigu u kojem će njena junakinja Fridom Oliver ubiti svoga muža. Džeksi Miler je prošla kroz periode duboke tuge i duševnog bola pa je brojne nijanse svoje prošlosti “posudila” svojoj junakinji i znatan dio svojih osobina i emocija ugradila u njen lik. Zato je stvaranje lika Fridom bilo paralelno sa njenim životom. Vlastitu tugu, žalost, katkad i fine emocije, dijelila je sa svojom junakinjom, jer i autorka i njen lik dolaze iz duboke tame, iz mračnog svijeta sa žudnjom za boljim i svjetlijim životom. Dakle, ovaj triler je velikim dijelom inspirisan autorkinim životom dok je drugim dijelom inspirisan filmovima “Natural Born Killers”, “Breaking Bad”, “Kill Bill”... Ovom kombinacijom različitih inspiracija autorka je u velikoj mjeri predstavila drugu stranu američkog sna. Imajući sve ovo na umu, moglo bi se reći da je ovaj roman u neku ruku i autobiografski, mada ga kritika nije procijenila tako, a to se može objasniti i time što su događaji velikim dijelom izmišljeni, mada su emocije vrlo realne. Osim toga, likovi su više inspirisani stvarnim životom nego stvarnim okolnostima i događajima koji se dešavaju oko Fridom Oliver. Mimi je stvarna osoba. Lik Metli je zasnovan na stvarnoj osobi. I porodice Delanejsi su zasnovane na stvarnim ljudima. Ono što je karakteristično za likove ovog romana je i to što svi preuzimaju vrstu odgovornosti za svoje postupke. Fridom ne krivi nekog drugog za njen izbor. Istina, ona je svjesna svojih grešaka i poroka i svakodnevno pokušava da se izbavi iz te moralne kaljuge. Mejson i Rebeka ne krive svoju majku zbog svojih okolnosti. Samim tim ti likovi pokazuju koliko je plemenita stvar biti: osoba koja ne krivi druge. Fridom možda čak i pretjeruje u samokritičnosti.
Autorka je, po sopstvenom mišljenju, pisanjem ovog romana i stvaranjem lika Fridom Oliver doživljela vlastito pročišćenje, jer je nakon pisanja romana “Dijete slobode”, prestala da bude zavisnik. Dakle, za ovu autorku pisanje je bilo katarzično pa ovim romanom daje čitatelju sjajnu poruku i pouku na koji način čovjek može da u stvarnom životu odvrati sebe od loših momenata i kako se treba nositi sa svojim emocijama. Ovim romanom autorka daje još jednu važnu poruku: da ne moramo baš uvijek biti definisani glupim izborima koje pravimo u mladosti, mada moramo imati na umu da postoje i one posljedice “mladalačkih” grešaka koje nas mogu pratiti cijelog života.
Džeks Miler je nekoliko godina živjela u Kentakiju gdje je bila oduševljena prostranim pejzažima, rasnim konjima, vedrinom neba i dobrotom ljudi pa je značajan dio radnje ovoga romana smješten upravo u Kentaki.
Ovu autorku na različitim mjestima susrećemo pod različitim imenima i prezimenima. Njeno rođeno ime je En Usak. Poslije udaje zvala se En O’ Donel. Džeks Miler je ime nastalo kombinacijom njenog rođenog imena sa nekim oblicima irskog jezika kao i prezimena njene bake.
Džeks Miler piše uglavnom trilere. Udruženje pisaca krimi-romana ovu autorku je godine 2013. uvrstilo u najuži izbor za nagradu Dagger.
U to vrijeme ona je napisala i roman “The Assassin’s Keeper” koji nikad nije objavljen. Inače ovaj roman je ispunjen nasiljem, seksom, drogom, rokenrolom i svim stvarima za koje je znala da ih njen muž ne voli. Međutim, njen muž je imao razumijevanje za Džeks Miler i uvijek ju je hrabrio, čim bi pročitao neki novi pasus njenog rukopisa govorio bi da je to najbolje što je pročitao ikad...
Bonus video:
