Vođena očaravajućim melodijama dobro poznatih pjesama benda Morčiba (Morcheeba), zaraznim osmijehom i harizmom jedinstvene Skaj Edvards (Skye Edwards), snenim, senzualnim i poletnim ritmovima ljeta i mora, izuzetno raspoložena, raspjevana i zanjihana publika druge večeri Rubix festivala u Tivtu nadomjestila je brojnost i od samog početka pa do kraja, koji je konstantno odlagala, ispratila svaku numeru voljenog britanskog benda.
Iako prostor atraktivne scene Sinhro u Porto Montenegru nije bio ispunjen kako se očekivalo u susret večeri ili kako dolikuje imenima koja nastupaju (Morčiba i svjetski poznati DJ-evi koji svoje znanje i umijeće iz klasične muzike inkorporiraju u elektronsku Hugo Kant i Frančesko Tristano), istinski fanovi i poštovaoci Morčibinog zvuka pokazali su da kvantitet zaista nije bitan. Bilo ih je sa svih strana svijeta i svi zajedno su, sa bendom gradili atmosferu koja je bila spektakularna, puna emocije, energije i radosti, daleko od komercijalnog mejnstrima ili nabudženih imena koja sama sebe prodaju.
Umjesto frontmenke (frontman), Skaj je pokazala da je prava “frontwoman” koja posjeduje takvu moć da svojim glasom, nastupom, energijom i šarmom ostvaru povezanost sa svakim pojedincem u publici, a od mase individua stvori zajednicu sa kojom će se izmjestiti sa tla neke teritorije i vinuti ka visinama muzike u kojima se svi savršeno razumiju i (sa)osjećaju. Snažna, jaka, ali i vidljivo skromna, konstantno nasmijana, uz povremene komentare i šale tokom koncerta, djeluje svima bliska, ne usteže se od kontakta očima i komunikacije generalno, te je tako stvorila opuštenu atmosferu punu nježnosti, povremene melanholije, romantike, ali i snage, što su svi prihvatili, neprekidno plesali i bili dovoljno prepušteni trenucima kakve samo muzika može iznjedriti. Pored nje, svi članovi benda imali su vrhuske solo dionice i pokazali svoje umijeće i ljepotu dobrog instrumentala, onog jakog, sa primjesama dobrog i snažnog rok zvuka...
Na sceni se pojavila u sopstvenoj kreaciji, potpuno crnoj - kratka prozirna haljina od tila, uske kožne helanke i uska majica bez rukava, čime se otkriva njena tanana silueta, dok bogatstvo karnerima akcentuje pokrete, ples i zanos, uz vrtoglave štikle u kojima je moćno gazila binom, ali koje je u jednom trenutku sazula i nastavila da pleše prepuštena muzici i publici... Tu je bila i glomazna narukvica koja ima i tajno svojstvo, istovremeno služi i kao pljoska, otkrila je Skaj kada je prošlog puta nastupala u Crnoj Gori, prije šest godina na festivalu City Groove u Podgorici... Svemu tome posebnu čar je pružio šešir koji joj daje dozu mistike i naglašava neki ozbiljan i profesionalan stav, a ispod čijeg oboda Skaj zasjenjuje odbljescima osmijeha i iskri u očima. Djelovala je poput balerine koja sve prisutne zanosno uvlači u svijet njene umjetnosti, snova i borbi, pa je tako i kompletan nastup bio fluidan, prozračan, lagan i hipnotišući...
Evidentan je dobar dizajn svjetla uz propratne efekte, kao i dobro ozvučenje, te savršeno skrojen repertoar, dok je glas, instrumental i energiju nepotrebno komentarisati... Dobro poznatim pjesmama kao što su “Enjoy the Ride”, “Otherwise”, “Blood like lemonade”, “Oh, Oh, Yeah”, Morčiba širi pozitivne vibracije, postavlja ritam, podstiče slobodu i podsjeća na ljepotu momenta i neponovljivog života. Iako djeluje lagan, baršunast, ljetnji i nježan, vokal Skaj Edvards krije veliku snagu i obiluje sposobnostima koje demonstrira uz konstantne osmijehe.
Skaj je publiku učila da pjeva, da se njiše, tražila ritam pljeska dlanova, podsticala ih da pjevaju refrene, a u jednom momentu bio je tu i čuveni čučanj svih u publici a ona lepršavo i sporo ustajanje, kao i blicevi sa telefona okrenutih ka nebu. U toj razmjeni i komunikaciji sa postavkom benda, publika je posebno glasno pozdravila članove porodice koju na bini i u bendu predvodi Skaj: njenog supruga basistu Rosa Godfrija i sina Džega Mekena Gordona (Jaega Mckenna-Gordon) za bubnjevima.
Za sami kraj kratkog nastupa (a čitava noć bi bila kratka), skoro pa tradicionalan izbor, ali nenadmašan - pjesma “Rome wasn’t Built in a Day”, za ushićenje, radost, suze, smijeh, drhtaj i ljubav, za enormnu emociju koja se pronijela impozantnom scenom Sinhro i ispunila je u potpunosti. A onda se bend povukao sa scene, da bi zatim, nakon višeminutnih ovacija, gromoglasnih aplauza i neprekidnih usklika publike, Skaj Edvards i Ros Godfri ponovo izašli na scenu, latili se svojih instrumenata (mikrofona i basa), pozvali ostale i poklonili publici nove minute sreće i umjetnosti kroz pjesme “Summertime” i “Let’s dance”.
Pioniri trip-hopa, iako je žanr kojem pripadaju teško do kraja odrediti jer pomjeraju granice i donose simbiozu više njih, ponovo su pokazali da opravdano decenijama već imaju važno mjesto na svjetskoj muzičkoj sceni, ali i u srcima fanova sa svih strana planete. Može se reći da će ovaj nastup publika dugo pamtiti, ali i da je (uz ono što je uslijedilo u nastavku večeri) obilježio prvo izdanje Rubix festivala.
Mikseta, koncertni klavir i sintisajzer pod prstima Frančeska Tristana
Iako publika to nije prihvatala i dugo je tražila njihov treći izlazak na scenu, instrumente na bini brzinski je zamijenila DJ mikseta, koncertni klavir i sintisajzer... Frančesko Tristano je predstavio svoju umjetnost, miks naizgled nespojivih elemenata, baš u skladu sa nazivom i vizijom Rubix festivala.
On je donio pravu fuziju muzike, vrhunsku energiju i bit koji pokreće tijelo, budi um, izvlači kontinuirane pokrete i ne dopušta da pospanost prevlada...
Svojim nastupom Tristano je oduševio sve u publici i pokazao zbog čega je jedan od najoriginalnijih, najvoljenijih, pa i najboljih DJ-eva današnjice. On je pravi dokaz da je kvalitet presudan u muzici (kao i u svemu) i da se ne može opovrgnuti ili uniziti, bez obzira na to voljeli nešto ili ne...
Kombinaciju elektro zvuka, klasičnog klavira i sintisajzera, uz sve ono što Tristano kreira i kombinuje, bila je prava privilegija čuti i osjetiti, a to je potvrdila i publika koja ga je ispratila do kraja i nagradila burnim aplauzima, te uporno i bez predumišljaja vratila na bis...
Bonus video:
