Tribina ”Glas za spas kulture u Budvi" , koja je održana sinoć u Starom gradu, šesta u nizu u organizaciji Centra za međunarodnu diplomatiju imala je za cilj da podigne svijest građana o kulturi u gradu, ukaže na aktuelne probleme, te istakne prednosti koje bi Budva kao grad imala ukoliko pobjedi u finalnoj trci za Evropsku prijestonicu kulture.
Na tribini su učestvovale Tamara Rađenović, sopran, Teodora Stevović ispred NVO ,,Spiritus Movens“, Ivona Medigović, pjesnikinja, Stanislava Rajković ispred Gradske muzike Budve, te Tamara Liješević, profesorica crnogorskog jezika i književnosti.
Na samom početku moderator Ivan Ivanović ispred organizatora pozdravio je sve prisutne te naglasio da je ovo još jedna u nizu tribina na Trgu Čekrdekovića u Starom gradu koja za cilj ima da podigne svijest građana o stanju u kulturi, te aktuelnoj borbi za pobjedu Budve u finalu izbora za Evropsku prijestonicu kulture:
,,Prije svega drago mi je što sam u ovako lijepom društvu večeras, da vidimo nova lica, za sve ovo što se borimo vjerovatno nam je potrebna jedna ženska strana da ovo izguramo do kraja i nadamo se da ćemo uz ovakvu podršku istrajati. Izglasavanje Strateškog plana za razvoj kulture u narednih pet godina od strane Skupštine grada velika je pobjeda, dobijena je jedna bitka koja ne znači i dobijen rat. Još uvijek pričamo o nekim aktuelnim problemima i jako mi je žao što, uprkos pozivu, i dalje izostaje institucionalna podrška.“
Soprano Tamara Rađenović istakla je kako je profesionalna karijera od samog početka vodila daleko od rodnog grada i države Crne Gore, ali da nikada nije zaboravila odakle potiče.
O svom viđenju kulture u Budvi, kao neko ko živi u zemlji u kojoj je kultura na značajno visočijem nivou nego u Budvi, ističe:
,,Smatram da smo svi podjednaki krivci za situaciju u kojoj se kultura u Budvi nalazi. Politika je ta koja diktira pojave u društvu, ali društvo je tu da se bori. U obavezi smo da vratimo i nekadašnji sjaj koji je Budva posjedovala, da se izabere model turizma i u skladu sa tim definišu pravila zabavnog programa i sadržaja koji nude ugostiteljski objekti, da se radi na kulturnoj infrastrukturi. Istakla bih festival Grad Teatar, kao i Gradsku muziku Budve, Muzeje i galeriju Budve, brojne NVO organizacije, koji uprkos svim problemima koji imaju, nalaze način da opstaju i da pruže sjajan program. Treba raditi i na mladim generacijma, da im država obezbijedi da redovno posjećuju kulturno-umjetnička dešavanja, poput koncerata, predstava. Moramo se kao grad pozabaviti i građanskom kulturom – brojnim problemima poput komunalnog reda, koji su preduslov za nesmetano odvijanje kulturnih sadržaja.“
Pjesnikinja Ivona Medigović, kao rođena Petrovčanka, pomenula je ključne probleme sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom, odnosno nemogućnost pristupu institucijama kulture i kulturnim sadržajima:
,,Veoma sam izolovana od mnogih dešavanja u našem gradu. Treba mnogo toga da se uloži u kulturna dešavanja, jedna metropola turizma treba da ponudi mnogo veći i bogatiji program. Kultura treba da bude dostupna svima. Krenuću od onoga što je osobama kao meni najpotrebnije – Crvena komuna u Petrovcu nema prilaz za osobe sa invaliditetom, lift, prilagođenu salu. Bilo je dobro staviti u funkciju i ljetnju pozornicu na tvrđavi Kastelo. Nadam se da ću kroz projekat Evropska prijetonica kulture imati šansu da se povežem sa drugim umjetnicima u Evropi, razmjenim mišljena i kritike o stvaralaštvu. A da bi to bilo moguće, moramo podići standard u društvu i početi praktikovati nešto što se zove inkluzija i jednakost. Ovo je 21. vijek, 2023. godina, ne možemo više upirati prstom i govoriti ko je odgovoran i đe smo bili do sad, već krenuti da radimo na tome. Na kraju se postavlja pitanje, ima li koga da nas čuje, ako ima ko nas čuje i da li nas razumije.“
Teodora Stevović ispred NVO ,,Spiritus Movens“ pričala je o aktivnostima te mlade organizacije, njihovim dosadašnjim akcijama i planovima za budućnost.
Na samom početku, osvrnula se na to šta kultura predstavlja za mlade ljude:
,,Za mene kultura predstavlja sve oko nas. Mi se preko kulture upoznajemo sa našim narodom, postajemo bliži sa ljudima oko sebe, ali saznajemo nešto više i o drugim narodima. Činjenica je da se u Crnoj Gori kultura smatra nečim što je mladima dosadno, nešto što ih toliko ne interesuje. Naravno da postoje mladi koji ne razmišljaju tako. Mi se upravo trudimo da ih zainteresujemo za kulturu, da to postane nešto o čemu želimo da razmišljamo u budućnosti. Što se tiče pogleda mladih na kulturu, smatram da je sve u pristupu. Naime, sa svojom grupom prijatelja nedavno sam radila na projektu koji je imao za cilj da kroz video od nekih 5 minuta prikažemo grad Budvu. Iako sam na početku mislila da nećemo imati dovoljno materijala ni za 5 minuta, brzo sam se uvjerila da to nije tako, već jednostavno mladi nisu dovoljno upućeni. Omladinski klub radi već šest godina, i to veoma uspješno, ali to ne znači da treba da stanemo sa aktivizmom i radionicama koje za cilj imaju da podignu svijet o kulturi kod mladih. Znanje je nešto što uvijek treba da se širi, a mladi su upravo oni koji upijaju znanje.“
Stanislava Rajković ispred Gradske muzike pričala je o dugoj i bogatoj tradiciji Gradske muzike Budve, te što je ona kroz istoriju predstavljala za ovaj grad:
,,Gradska muzika osnovana je 1906. godine, a svo ovo vrijeme traje u kontinuitetu, osim sa prekidima tokom dva svjetska rata. Članica sam Gradske muzike već 33 godine, svo to vrijeme, kao i danas, radimo na tome da uključimo mlade ljude, animiramo da postanu članovi našeg društva. Podrška instutucija postoji, ali ona nije dovoljna, nije dovoljna u odnosu na značaj koji ona predstavlja za naš grad. Istakla bih da nemamo i prostoje koje su nam zvanično date na upotrebu. Željela bih da istaknem Turističku organizaciju Budve zbog njihove podrške, u određenim momenta jedini partner kojeg smo imali, sa kojima smo mogli da ugovorimo nastupe i posjetimo zemlje regiona. Naš projekat za EPK naziva se ,,120 godina kulturne istorije grada“ a sastoji se iz pet djelova, od istorije do događaja koji spremamo za 2028. godinu – Međunarodna smotra duvačkih orkestara. Tradicija Gradske muzike je kada rano ujutro na Dan opštine, državnosti, nezavisnosti, starograđane probude zvuci doboša i čuveni đir, a nakon toga odemo u Petrovac. Tradicija je to što se članstvo u Gradskoj muzici prenosi sa generacije na generaciju. Sjedjeti pored kolege u orkestru 33 godine je kao da stekli prijatelja iz klupe za cijeli život.“
Tamara Liješević, profesorica crnogorskog jezika, ispred organizatora ove večeri, zahvalila se učesnicima na odazvanom pozivu, te istakla da je pravo osvježenje čuti neke nove stavove o kulturi u našem gradu, od umjetnika i stvaraoca čiji stav još nismo bili u mogućnosti da čujemo.
,,Postoje ljudi u ovom gradu koji djeluju u kulturi van istitucija kulture, stvaraju u korist ovog grada, a ne nailaze na adekvatnu podršku institucija. Ne bih smjela da kažem da kultura u Budvi više ne postoji, naprotiv – upravo večeras smo čuli da postoje izvanredni mladi ljudi u našem gradu koji se bave kulturom. Jedan od najvećih problema u našem gradu predstavlja nedostatak centra za kulturu, odnosno njegovo fiziko nepostojanje. Ta institucija, kako joj i sam naziv kaže, predstavljala bi centar širenja kulture u našem gradu, naročito među mladima.“
Veče se završilo otvorenom diskusijom među publikom i učesnicima na temu Evropska prijestonica kulture, te svim aktuelnim problemima koji prate to dešavanje.
Bonus video:
