Povodom 130 godina od štampanja prvog izdanja hrvatsko-glagoljskog Misala, Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore i Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore organizovali su sinoć tribinu pod nazivom “O Parčiću i tragovima glagoljice u Boki Kotorskoj”, u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici.
Tom prilikom su prof. Darko Žubrinić, predsjednik Društva prijatelja glagoljice i sekretarka Društva Mirna Lipovac brojnoj publici predstavili lik i djelo Dragutina Antuna Parčića, a onda govorili i o tragovima glagoljice u Boki Kotorskoj, dok je moderatorka programa bila Ana Vuksanović.
“Ovdje smo da predstavimo velikog i svestranog hrvatskog franjevca, trećoredca sveštenika, prevodioca, autora rječnika, Dragutina Antuna Parčića. Konkretan povod ovog predavanja je to što je on autor posljednjeg štampanog hrvatsko-glagoljskog Misala. Prvo izdanje Misala ove godine obilježava 130. godišnjicu. Prije deset godina je ovdje u Crnoj Gori napravljeno reizdanje tog Misala što mu je na neki način vratilo novi život. Neću reći da je bio zamro, već da mu je to udahnulo novi život. Moj dio prezentacije tiče se Parčića i toga šta je sve on radio i koliko je toga propratio i progutao da bi doveo do kraja štampanje Misala”, kazala je Lipovac “Vijestima”.
Lipovac je tokom predavanja naglasila Parčićevu svestranost opisujući ga riječima: “homo universalis renesansnog tipa, pa čak i avangardan u mnogim pogledima”. Parčić se bavio i kartografijom, štamparstvom, slikarstvom, pjesništvom, prevođenjem, prirodoslovljem, botanikom, astronomijom i fotografijom.
Težište njenog predavanja bili su upravo izazovi s kojima se Parčić morao suočiti prilikom, ne toliko leksikografskoga rada, koliko prilikom priređivanja glagoljskog misala, poznatog kao Parčićev, odnosno Barski glagoljski misal, čije je četvrto izdanje nepravedno imenovano po njegovu prepisivaču, naglasila je ona.
Prof. Žubrinić je potom govorio o hrvatskim glagoljičkim rukopisima izvan domovine, zahvaljujući umnogome naporima benediktinaca. Glagoljicu je stavio u širi europski kontekst.
“Njezina rasprostranjenost nadilazi granice stare i slavenske Evrope, obuhvata 27 zemalja i može se pronaći i u Njujorku. Posebnu zaslugu za afirmaciju značaja glagoljice imaju Englezi Daniel i Cocker, kao i Italijan Ruggero Cattaneo”, rekao je, između ostalog, on.
Žubrinić je apostrofirao i da glagoljica nije grčko pismo, te da je potpuno različita od ćirilice i latinice. Govoreći o tragovima glagoljice u Boki Kotorskoj, rekao je da “ne postoji mjesto u trima dekanatima današnje Kotorske biskupije u kojem se ili nije upotrebljavala glagoljica ili koji nisu dali, odnosno imali glagoljaše”.
O glagoljici don Jurja Pinezića u Gornjoj Lastvi, kao i o Nikoli Modruškom, zapisu don Franceska Frančića, o pismu Antuna Tripkovića, o glagoljicom pisanim listovima iz 12. st u Kotoru, o samo su neke od tema o kojima je govorio prof. Žubrinić.
Društvo prijatelja glagoljice iz Zagreba ove je godine obilježilo 30 godina djelovanja, a njihova je misija zaštita i afirmisanje glagoljice i glagoljaške tradicije.
Bonus video:
