Jubilarni, deseti Šekspir festival završen je 12. oktobra u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu gostovanjem pozorišta Pitera Bruka Theatre des Bouffes du Nord i Šekspirovim sonetima u izvođenju slavne britanske glumice Šarlote Rempling, koja se u susretu sa novinarima osvrnula na neke od čuvenih filmova koje je snimila tokom višedecenijske karijere, pominjući posebno period 60-ih i 70-ih godina kao vrijeme slobode. Izrazila je nadu u opstanak nezavisnih filmskih autora i ostvarivanje njihovih ideja bez obzira na sve.
Kada je stupila na film 60-ih godina, kako je rekla, to je bilo vrijeme kada je postojala mogućnost da se prikaže stvarnost kroz film, jer cilj nije bio da služi samo za zabavu.
To je 60-ih i 70-ih značilo prevazilaziti granice, otvoriti vrata za nove ideje, stvarati nešto što do tada nije bilo viđeno... Osjećali smo da radimo nešto drugačije, živjeli smo kroz film... Postojala je prava sloboda, i tada su nastali neki izvanredni filmovi, inteligentni, istraživački, koji su bili način da nove ideje zažive i da prenesemo publici naša osjećanja, rekla je Šarlota Rempling, ističući da je srećna što je bila dio toga. Dodala je da su vremenom tehnologije počele da napreduju, promijenio se način na koji se snimaju i razumiju filmovi, a pojavili su se i cenzura, politička korektnost... Ipak, uvjerena je da uvijek postoji način da se iskaže svoj stav, zbog čega se nada da će nezavisni stvaraoci nastaviti da predstavljaju svoje ideje bez obzira na sve i da donose promjene i drugačija osjećanja kroz film.
Odgovor na pitanje kako pozorište danas vidi savremenog čovjeka, Šarlota Rempling prepustila je rediteljki Sonji Vider Aterton, koja se sa njom pojavljuje na sceni i kao violončelistkinja u predstavi “Šekspir - Bah”, koja spaja odabrane sonete Vilijama Šekspira i muzičke svite Johana Sebastijana Baha.
Prema mišljenju Sonje Vider Aterton, svi osjećamo protok vremena i strahujemo od toga šta će vrijeme učiniti našem licu, plašimo se da nećemo biti voljeni... “Sva ta pitanja će postojati dok postoje ljudi. Ovaj naš komad je zato kao određeno putovanje u sjećanje, gdje se soneti pojavljuju kao svojevrsni trenuci u sjećanju i daju ritam muzici i riječima”, rekla je Sonja Vider Aterton.
Povodom kultnog filma “Noćni portir” Lilijane Kavani, u kojem je odigrala jednu od nezaboravnih uloga preživjele žrtve koncentracionog logora, koja poslije rata u jednom hotelu ulazi u sadomazohistički odnos sa bivšim SS oficirom (Dirk Bogart), te povodom bujanja neonacizma danas, Šarlota Rempling je rekla da “Noćni portir” nije radila iz političkih razloga, već je smatrala da je riječ o dobroj ljubavnoj priči. Rekla je da nije znala mnogo o priči koja se krije iza toga, jer se u to vrijeme (rođena je 1946) nije mnogo govorilo o nacizmu.
“Moja ideja je bila samo da tu divnu istinitu priču prenesem na ekran, a što se tiče politike, ne bih željela da iskoristim ovo kao platformu za političke razgovore”, rekla je Šarlota Rempling, koja smatra i da je “Noćni portir” nije stvorio, već ju je definisao kao glumicu.
Nije željela ni da priča o svom odnosu sa Lilijanom Kavani, sa kojom se pojavila na proteklom Venecijanskom filmskom festivalu povodom Zlatnog lava za životno djelo koji je dobila ta legendarna italijanska rediteljka.
“Film je sam priča za sebe, tu je da vas uvjeri u istinu koju želimo da iznesemo na ekranu. Otkriva najdublje tajne koje kao stvaraoci nosite u sebi”, rekla je Remplingova.
Prema riječima Šarlote Rempling, sve njene uloge su kao određeni djelovi nje same.
“Često osjećam kao da imam mnogo imena. Trudila sam se da, bez obzira da li su ti likovi pozitivni ili negativni, budu takvi kao da bih mogla da živim njihove živote”, dodala je slavna glumica, napominjući da je u pozorište ušla dosta kasnije nego na film. Uradila je tri predstave, ali je shvatila da je to nije medij koji omogućava toliko lako dodirnuti nečiju dušu kao što je to moguće pomoću kamere.
“Ove predstave su drugačije od dramskog izvođenja predstava, traju relativno kratko, ali omogućavaju da putujemo širom svijeta. Soneti se izvode uz muziku. Ovi soneti su neke od najlepših ljubavnih pjesama koje su ikada napisane, pa je zadovoljstvo prenijeti ljudima živo izvođenje muzike i poezije”, istakla je Šarlota Rempling, koja je sa violončelistkinjom i kompozitorkom Sonjom Vider-Aterton sarađivala ranije i na predstavi Danses nocturnes koja kombinuje svite za violončelo Bendžamina Britna i poeziju Silvije Plat.
Upitana koliko joj je blizak Šekspir i da li bi igrala neki njegov lik, Šarlota Rempling je rekla da naravno da ima takvih uloga, ali da ne zna - kada bi joj ponudili neku od njih danas, da li bi mogla da je prihvati, jer nije šeksipirijanska glumica. “Ali, sam dobra glumica za kazivanje Šekspirovih soneta!”, dodala je uz smijeh.
Šarlota Rempling kazala je i da nikada sebe nije ni smatrala glumicom.
“Ne smatram da glumim, već stavljam sebe u tuđu kožu i predstavljam ono što osjećam”, dodala je slavna glumica, koja je rekla i da ono što daje u ulogama nije njeno lice, već ono što je unutrašnje u njoj, čak i kada joj nije bilo lako i kada se borila sa nekim unutrašnjim demonima.
Povodom izbora soneta i muzike za predstavu “Šekspir - Bah”, rediteljka je rekla da su željele da izbjegnu da se Bahova muzika i Šekspirovi soneti slušaju odvojeno.
“Htjeli smo da stvorimo određenu intimu, osećaj putovanja kroz koje zajedno idemo. To putovanje je bilo dugo i sa mnogo skretanja, ali uspjeli smo da dođemo do cilja, da nađemo našu kuću, dom. Tu je bitna uloga Šarlote, jer ona kada čuje izvođenje određenih muzičkih djela kroz sjećanje priziva određene sonete i tu dolazi do tog nekog stvaranja koje ljudi osjećaju, kada se pronađe dobar prostor u kojem se svi osjećaju udobno”, rekla je Sonja Vider Aterton.
Osnivač Šekspir festa Nikita Milivojević istakao je da je gostovanje predstave “Šekspir - Bah” izvanredna završnica jubilarnog izdanja tog festivala.
“Nismo mogli bolje da završimo. Ovaj susret smo planirali skoro dvije godine, ogromna je sreća da smo uspjeli”, rekao je Milivojević, dan nakon što je obavio dužnost novog umjetničkog direktora 57. Bitefa.
Prvi dio 10. Šekspir festivala otvoren je 29. juna u Vili Stanković u Čortanovcima predstavom “Bogojavljenska noć” reditelja Ivana Vanje Alača, koprodukcijom samog festivala, Pozorišta mladih i Akademije umetnosti u Novom Sadu.
(SEEcult.org)
Bonus video:
