postavljanje “Gorskog vijenca” Petra II Petrovića Njegoša na scenu Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP) na osoben način oslikava ne samo čitanje velikog djela, već i društvenih prilika u zemlji, ali i teatru. Ovogodišnje obilježavanje 13. novembra, Njegoševog dana - crnogorskog praznika kulture, bilo je i dodatni povod za organizovanje okruglog stola u CNP-u na temu “Izazovi pozorišnih interpretacija Njegoševog djela - Scenska tumačenja Gorskog vijenca”.
“Kada govorimo o Gorskom vijencu i CNP-u moramo krenuti od početka i pomenuti prvo izvođenje ovog djela u režiji Nikole Vavića, jedne od najznačajnijih figura u istoriji CNP-a, reditelja koji je skoro tri decenije radio u našem pozorištu i postavio više od 50 predstava. Njegov Gorski vijenac premijerno je izveden 11. decembra 1960. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu u čast 100-godišnjice ovog teatra i predstavljao je prvi važan iskorak tadašnjeg Titogradskog narodnog pozorišta iz crnogorske sredine”, podsjetila je na samom početku moderatorka okruglog stola Zorana Kralj.
Ona je podsjetila da 210 godina od rođenja vladara, pjesnika, vladike, filozofa, prosvjetitelja, Petra II Petrovića Njegoša, predstavlja i jedan od najznačajnijih kulturnih, nacionalnih i istorijskih jubileja, a obilježava se u godini kada Crnogorsko narodno pozorište obilježava 70 godina postojanja
Naći pravu inspiraciju
Druga inscenacija “Gorskog vijenca” u CNP-u desila se na samom kraju 1973. godine, u režiji Blagote Erakovića koji je sa prisutnima podijelio sjećanja na taj proces, različita pozorišna rješenja, ali i brojna gostovanja.
“Jedino što je sporno kod Njegoša je naći pravu inspiraciju, jer njega možete raditi na koji god hoćete način”, kazao je on.
Eraković je u svojoj bogatog karijeri radio više verzija “Gorskog vijenca”, a koliko je to djelo dramski potentno pokazuje i činjenica da je u jednoj od postavki bilo svega četiri glumca, a u nekoj kasnijoj njih šest - u smokinzima, a sve sa ciljem da svojim autentičnim rediteljskim pristupom pokaže koliko je Njegoš savremen pisac. Pored toga, Eraković posebno ističe i djelo “Lažni car Šćepan Mali”.
“To je, po mom mišljenju, jedna je od pet najboljih drama napisanih na srpsko-hrvatskom govornom području. To jedinstvo mjesta i radnje tako dosljedno rečeno, rijetko koja drama na južnoslovenskom prostoru ima”, rekao je Eraković.
On je otkrio i da mu je (bila) želja da, prije nego što se oprosti od režije, uradi savremenu predstavu “Lažni car Šćepan Mali” koja bi bila i te kako aktuelna danas u Crnoj Gori...
Pogon nakon teškog perioda
Nakon godina uspješnog rada, uslijedio je težak period za Crnogorsko narodno pozorište, podsjetila je Kralj: godine rada bez zgrade, redukovani repertoar, gubitak publike, prekinute veze sa ex-jugoslovenskim republikama zbog ratnih dešavanja... Za novi početak - nova inscenacija Gorskog vijenca u režiji Branislava Mićunovića i riječi “Vidite li čudo, Crnogorci” Ljube Tadića.
“Naravno da je za otvaranje nove zgrade Crnogorskog narodnog pozorišta bilo logično da to bude Gorski vijenac... Ja sam pozvan da radim tu predstavu, bilo je vrlo malo vremena, zgrada nije bila završena, a mi smo 18. radnog dana od početka proba izveli Gorski vijenac. Tu predstavu smo realizovali sa nekim ogromnim umjetničkim, ali i ličnim elanom. Tvrdim da je taj dobar vjetar u leđa i taj dobri duh Vladike bio dobar pogon za jednu novu etapu CNP-a i od tog osjećanja ne mogu da se odvojim. Snabdijevao nas je nekom energijom, a kako je tada krenulo, mislim da su sve te godine bile pod energijom toga početka”, kazao je Mićunović.
Govoreći o Njegošu, Mićunović je kazao da je on iznad svakog konteksta u koji ga nerijetko dovodimo.
“Ja nemam ambiciju da dešifrujem Njegoša. Moje osjećanje je da je on iz božijih prostora, iz konteksta genijalnog. Mi u politički kontekst volimo da stavljamo sve, ali Njegoš se ne tiče nijednog nacionalnog pitanja. Njegova sloboda i nacionalna sloboda u njegovom djelu je ljudska sloboda. Dovoditi ga u kontekste crnogorskog, srpskog, bošnjačkog naciona, mislim da je greška, jer kako kaže Andrić to je “pjena dana”, politika je pjena dana, a njegovo djelo je vječno”, poručio je on.
Dublji od svake inscenacije
Reditelj iz Slovenije Dijego de Breja režirao je predstavu “Gorski vijenac” 2010. godine, a taj tekst i kompletan utisak, još su žici, rekao je.
“Kao prvo mislim da je Njegoš bio prorok, a njegov Gorski vijenac alarmantan tekst koji nas upozorava, trebalo bi da bude programski i dublji je od svake inscenacije. Jedino Bibliju još možemo uporediti sa time”, kazao je De Breja i dodao da smo određene vrijednosti i vrline karakteristične za Njegoša i njegovo djelo zamijenili drugima, olakšavajući pritom sebi.
“Njegov heroizam zamijenili smo komformizmom, a kreativnost bezbjednošću... Treba razumjeti da između straha i drskosti postoji hrabrost, a mi se tim stvarima danas ne rukovodimo već je naš komformizam postao toliko snažan da živimo u nekoj inerciji prihvatajući vanjske impulse... Sve što je na nivou simbolike i problematike, mi po automatizmu odbijamo i borimo se protiv svega onoga što čovjeka čini čovjekom, a Njegoš govori upravo o tome...”, rekao je reditelj.
Dijego de Breja je iznio i sumnju u to da li smo “mi spremni za ovaj izuzetno težak put koji on zahtijeva, kako od sebe, tako i od nas”. Reditelj je ponosno pokazao najnoviji prevod Gorskog vijenca na slovenački jezik i istakao da je Njegoš u Sloveniji izuzetno prisutan.
Ideja emancipacije i razmišljanja
Producent Janko Ljumović podsjetio je na to da su se pozorišne interpretacije Njegoševih djela događale uglavnom samo u Crnoj Gori, iako je u književnosti prisutna širom Evrope.
“Šta smo kao kultura uradili ako nijesmo uspjeli da “izvezemo” Njegoša i na repertoare drugih teatara?”, upitao je on i dodao da su predstave o kojima su govorili reditelji na okruglom stolu, istinski dokaz duha pozorišne savremenosti, u trenutku kada su nastale.
“One pokazuju važnost duha savremenosti, emitovale su nešto važno, a to je ideja emancipacije, razmišljanja i promišljanja a čije je polazište u samom Njegošu... I dalje svjedočimo tome koliko je važno razmišljati o Njegošu u pozorištu, tragati za interpretacijama koje su važne. Gorski vijenac u CNP-u je posebna tema i važno je tu priču i danas negdje zapisati, istražiti i dati joj kontekst aparatima novog vremena”, rekao je Ljumović.
Mladi reditelji da se uhvate u koštac sa Njegošem
Od “Gorskog vijenca” Dijega de Bree 2010. godine u Crnogorskom narodnom pozorištu nije se desila nova premijera Njegoševog djela. Na pitanje “Vijesti” (relativno) novom rukovodstvu da li planiraju to da promijene, direktor Ilija Subotić je kazao da se nada da će do kraja mandata to i biti njihov prioritet.
“Svaka inscenacija Njegoševih djela predstavlja veliki izazov... Njegošev literarni genij očigledno je težio različitim formalnim izrazima, a rješenja za koja se opredjeljivao još jedan su dokaz njegove ispredvremenosti i korespondiraju sa mnogo kasnijim auto-poetskim promišljanjima”, rekao je Subotić.
Eraković je dodao da bi volio da se neko od mlađih reditelja uhvati u koštac sa Njegošem, ističući da u tome može vidjeti i Damjana Pejanovića. On je poslao i ideju da se ustanovi Njegošev institut, po uzoru na renomirane institute kakvi postoje u svijetu.
Mićunović je podsjetio i da Njegoša “umijemo i da zanemarimo”.
“Naveo bih dva primjera - prekid u dodjeli Njegoševe nagrade od 12 godina, ali i to da je od predloga za ustanovljavanje Njegoševog dana prošlo osam godina, Ovo je prilika da osvijestimo i to da umijemo da zanemarimo nešto što nije samo pitanje njegovog imena i moći, već smo to i mi sami”, rekao je on i iznio zahvalnost svima koji čuvaju Njegoša, ali i integritet Njegoševe nagrade.
Bonus video:
