Mlada autorka Višnja Begović predstaviće se večeras ljubiteljima poezije u klubu Itaka. Ovo će biti prilika da ujedno publiku upozna sa svojim stvaralaštvom, ali i da predstavi svoju knjigu poezije “Džet-leg” koja je objavljena u oktobru.
Begović, sa svojom zbirkom pjesama “Džet Leg” donosi nešto potpuno drugačije na domaću književnu pozornicu, a o tome kako je počeo njen pesnički put, u razgovoru za Vijesti kaže:
“Ovo je moja prva zbirka poezije. Počela sam da pišem još u osnovnoj školi, ali sam se tek pred kraj fakulteta zainteresovala za poeziju i samu tehniku pisanja. Ozbiljnost i disciplinu u pisanju sam stekla kroz pjesničke radionice, prvo kod Ognjenke Lakićević, a onda i kod Zvonka Karanovića. Uzbuđena sam što ću imati priliku da svoju prvu knjigu predstavim u Podgorici, jer mi je regionalno umrežavanje veoma važno”.
Ona svojim djelom uvodi potpuno drugačiji narativ, te se u njenim stihovima smjenjuju ljubav, bol, sreća, smrt, život. O tome zašto su joj sve ove životne situacije važne da ih opisuješ kroz stihove, objašnjava:
“Željela sam da uperim reflektor u one djelove emigrantskog iskustva kojima nisam mogla u potpunosti da se posvetim dok sam aktivno živjela u inostranstvu - osjećaj nostalgije, tuge, krivice... Bilo mi je važno da pokušam da dočaram stalno preplitanje tih osjećanja sa svakodnevicom, koja je u kontekstu odrastanja u inostranstvu često uzbudljiva i radosna”, smatra umjetnica, te dodaje da nije teško izraziti osjećanja kroz stihove.
“Najviše me motiviše želja da opišem detalje koje primećujem u svakodnevici. Mislim da se u njima najbolje ogledaju velika osjećanja i velike teme”, otkriva Begović šta je motiviše.
Kao što je već pomenula, imala je priliku da živi opravo na drugom kraju svijeta, a na pitanje je li upravo “jet lag” uticao na njenu poeziju i piše li je u trenucima nesanice, odgovara:
“Džet-leg (bukvalni i figurativni) izrodio je teme o kojima pišem, ali za sam proces pisanja bio mi je potreban mir. Knjigu sam počela da pišem tek po povratku u Beograd, kada sam stekla uslove u kojima sam mogla neometano da radim”.
Višnja je po profesiji muzičarka. Naime, završila je studije pjevanja u Bostonu na prestižnoj akademiji Berkli. I dok su mnogi očekivali da se posveti muzici, ona si odlučila da pokaže svoj talenat za pisanje. Ipak, obećava da muzičku karijeru neće zapostaviti.
“Prelazak iz muzike u pisanje i nije toliko drastična promjena za mene. U muzici mi je uvijek bila primarna priča. Kao pjevačica, najviše pažnje posvećujem tome na koji način mogu svojim glasom da služim tekstu pjesme. Pristup pisanju doživljavam veoma slično, samo je alat drugačiji. Trenutno ne nastupam, ali aktivno pišem pjesme. Muzika je uvijek u nekom ćošku prvog plana”, priznaje umjetnica.
Njene pjesme su tačne, ritmične, dok se teme i motivi ponavljaju iz pjesme u pjesmu. To ne znači, kako kaže, da dok nastaju u glavi se kuva i melodija na njih.
“Pravim razliku između poezije i tekstopisanja. Pisanje teksta za muziku je mnogo ograničenije, čak bih rekla i izazovnije, jer mora da prenese osjećanje i poruku u okviru nekakvog muzičkog kalupa. Prija mi nedostatak melodije kada pišem poeziju. Sa druge strane, razmišljanje o ritmu je neizostavno za oba izraza”.
Uprkos aktuelnim trendovima, poezija opstaje, a Višnja otkriva kako vidi njenu ulogu u današnjem društvu, te šta ista može donijeti čitaocima:
“Mislim da poezija oduvijek pokušava da opiše neopisivo, i u tome je njena magija. Zato uvijek donosi nešto novo”, zaključuje Begović.
Bonus video:
