Vjerovala je i vjeruje u ljekovita svojstva umjetnosti jer je, kako kaže, “umjetnost način da se na kraj puta ne stigne prazna srca”. Pokušala je i uspjela da u turbulentim vremenima kada se u treći milenijum “ulazilo” sa nespremnim otklonom od prošlosti koja pritiska, u razgovoru sa istaknutim ličnostima srpske kulture ponudi odgovore na vječita pitanja o sreći, ljubavi, životu, o samopoštovanju, bitisanju, o čovjeku. Uvjerila se da su i uspjeh i neuspjeh varke koje pokolebaju ili uzdignu neodlučne i nespremne, da ljubavi nema bez žrtvovanja, da se “mrak ne može odagnati tamom, nego svijetlim primerima” i da je “znanje bez dobrote predvorje pakla”.
Tako je nastala knjiga “Plavi krug”, koja je objavljena 2001. godine, a 2013. dopunjena pod naslovom “Priče iz plavog kruga”, da bi 2022. izašlo treće izdanje naslovljeno “Poenta priče - plavi krug”. Njeno ime je Dragana Litričin Dunić i ona je novinarka, književnica, univerzitetska profesorica, a Nikšićani su, zahvaljujući Književnoj zajednici “Vladimir Mijušković” i JU “Zahumlje” imali priliku da “urone u beskonačni plavi krug” i u njemu pronađu zvijezdu.
“Vjerujući da su nam u ovom vremenu ‘krize smisla’ i prezasićenja pričama koje ističu jednačenje posjedovanja i postojanja, potrebne i one koje podstiču čovjekovu težnju za ‘beskrajnim, plavim krugom’, nastala je ova knjiga”, kazala je autorka djela koji mnogi nazivaju “bukvarom novinarstva”.
Iskrenošću inspirisala na iskrenost
“U vremenu u kome je dijalog iščezao, u kome je ljudska usamljenost dominantna, u kome umjesto dijaloga postoji monolog”, kako je zapisao akademik Dejan Medaković, jedan od recenzenata knjige, pojavila se Litričin Dunić, novinarka koja je autentičnom iskrenošću omogućila sagovornicima da se “postepeno otvaraju i da shvate da pred sobom imaju novinarku koji podstiče na dijalog”, koja ljudskom toplinom i “iskrenošću, inspiriše na iskrenost”.
Autorka ističe da je željela da od zaborava sačuva “promišljanja stvaralaca koji su osjenčili i ozvučili” duhovni prostor u Srbiji, ali i šire, kao i da je intelektualne elite uvijek bilo i ima je na ovim prostorima.
“Znanje bez dobrote je predvorje pakla. Zaista, etično je istovremeno i estetično. S druge strane, naš jezik je zaista savršen. U korijenu riječi obrazovanje imate obraz. A mi smo epsko-guslarski narod i znamo šta je obraz, i znamo da je sloboda zlatna i da je riječ skupa. Obrazovan čovjek ili čovjek za koga smatramo da spada u elitu je onaj čovjek koji stavlja opšte interese iznad ličnih. To je svakako intelektualna elita i mi smo takve ljude imali i imamo ih. Drugo je pitanje da li su oni baš toliko vidljivi ili nisu, ali mislim da vrijeme sve liječi, pa će izliječiti ove naše boljke, ove trenutne antagonizme, jer bilo je i težih vremena. ‘Poenta priče’ nastala je uoči trećeg milenijumu i zapravo govori o tome. Eto, doživjeli smo sve i svašta, ali smo opet i preživjeli. Živi ovaj plavi krug i živjeće ovaj narod”, poručila je autorka koja je, kako reče, “Plavim krugom” zaokružila dio života i “kreativnog sna” u kome je živjela od ideala da će duhovna ljepota spasiti svijet.
“Tragala sam za nekim formulama istrajavanja na ovim prostorima i pokušavala da dobijem odgovore na teme koje nas, u svakom vremenu, sve zanimaju. Ova knjiga nema rok upotrebe. Nastala je u vremenu između 1997-2004. godine, a najviše tekstova je od 1999. do 2001. koje sam napisala za ‘Dugu’. Tada je zaista trebalo naći ključne odgovore o pitanjima lične i nacionalne slobode i samopoštovanja i s druge strane ponuditi ljudima odgovore. Bilo je značajno da od ostvarenih ljudi zatražimo odgovore. Danas je došlo vrijeme analitičara. Mi to nismo imali tada. Uglavnom smo se obraćali za takve pitanja pjesnicima, književnicima, umjetnicima, ljudima koji su imali ostvarene karijere, bili pri zalasku tih karijera i željeli dobro narodu. Mislim da su davali pouke, ne da bi se lično eksponirali, nego da bi ostavili poruke svijetu da bude srećniji, bolji, pametniji ili kako kažu, da mi doreknemo ono što oni nisu mogli ili smijeli”, kazala je Litričin Dunić.
Kao mlada novinarka došla je u kontakt, kako je 2001. zapisao Medaković, sa generacijom kojoj ne pripada, “koja ima svoju viziju svijeta, uspjeha, promašaja, htenja, nada”. Na tom zlatnom poprečnom presjeku znanja, iskustva i mladosti koja ima energije da iznese neke ideje, nastao je “Plavu krug”, a “Poenta priče” je bila sačuvati vrednosni sistem i utemeljene stavove, služiti čovjeku i čovječanstvu.
Vrijeme bez ljudi jednako je ljudima bez vremena
Prema riječima pjesnikinje Sofije Simović u knjizi su intervjui sa istaknutim ličnostima srpske kulturne scene koji su obilježili jedno doba i “našli se visoko gore, gdje je vrijeme bez ljudi jednako ljudima bez vremena, gdje let ptice nije uzaludan”.
“Dragana je na volšeban način spojila novinarstvo i književnost, a dragocjenost njenog djela je u autentičnom zvuku koji je zasluga onoga koji postavlja pitanja, kako je i kazao o ovom djelu akademik Dejan Medaković. Autorka pisanjem budi ono plemenito u čitaocima. Junake svog djela ne doživljava samo kao sagovornike, već kao cijeli jedan život, nesputanu rijeku, kreirajući radost i tugu podjednako, tu čistu emociju koju samo živa riječ može da izazove”, istakla je Simović.
Predsjednik Književne zajednice “Vladimir Mijušković”, književnik Spasoje Bajović, ocijenio je da je “’Plavi krug’ moćni kompas koji pomaže ljudskom biću da se orijentiše, da pronađe sebe u vremenu i prostoru, da se lakše brani od duhovnog propadanja, da u kontinuitetu teži višim duhovnim stanjima”.
“Svi Draganini sagovornici nose u srcu sunce, izražavaju svoja dubinska promišljanja o svijetu, šalju umjetničke ideje ka univerzalnom. ‘Plavi krug’ je nebo u malom, sa željom da postane dio velikih nebesa. To je nebo koje nastoji da se oslobodi okova koji ugrožavaju egzistenciju umjetnosti. U njemu žive vizionari koji vjeruju u svoje snove”, poručio je Bajović.
O knjizi Dragane Litričin Dunić govorio je, prema želji autorke, i dr Radoje Femić, koji je istakao da “Poenta priče” predstavlja “jednu od onih knjiga zbog koje se ljubitelji književnosti, umjetnosti i kulture interesuju za kontekst koji obilježava sam stvaralački čin” i koja se mora naći na “privilegovanoj polici u imaginarnoj dijaloškoj biblioteci srpske književnosti i kulture”. Prema njegovim riječima, “svojevrsno mapiranje čvorišta eksplicitne poetike sadržano je u formulisanim pitanjima, koje u knjizi Dragane Litričin Dunić zadobijaju karakter svojevrsne naučne hipoteze”.
“Ona je sintetizujući uloge tumača književnosti s jedne i intervjuera s druge strane, savremenoj umjetničkoj kritici ponudila unikatni brevijar, koji je sam po sebi žanrovska i metodološka sinteza kojom su prevazoiđena već poznata ograničenja koja nastaju uslijed redukcije u pristupu analizi umjetničkom djelu”, istakao je Femić.
Dragocjenost knjige, prema njegovim riječima, jeste u tome što ona uz konvencionalnu važnost strukturnih elemenata biva obogaćena plemenitim vezom ženskog pisma.
“U knjizi ‘Plavi krug’ djelo i njegov tvorac zadobijaju zaslužen prostor, budući da je taj saodnos od velike važnosti, on predstavlja nezaobilaznu tačku estetske arhitektonike”, kazao je Femić i detaljnije analizirao intervju sa Dejanom Medakovićem i Miodragom Pavlovićem.
Na kraju večeri, autorka je vjernom čitaocu i najmlađem članu Književne zajednice “Vladimir Mijušković”, četvorogodišnjem Nikši Miličiću, poklonila knjigu i ikonu Svetog Save.
Bonus video:
