Kako to mi u Crnoj Gori volimo, kako raskidamo i nosimo se sa time (u odnosu na ostatak svijeta ili pak ne), individualno, a onda i univerzalno kao kolektiv, pokazaće izložba “Muzej prekinutih veza”, najavljuje kustoskinja Anja Marković u razgovoru za Vijesti.
Postavka koju organizuje Muzej savremene umjetnosti Crne Gore (MSUCG) u saradnji sa svjetski popularnim Muzejem prekinutih veza iz Zagreba, biće otvorena večeras u Dvorcu Petrovića u Podgorici, u 19 časova. Izložbu će otvoriti kustoskinja Marković i osnivačica Muzeja prekinutih veza iz Zagreba, Olinka Vištica.
Muzej prekinutih veza baštini predmete i priče ličnih istorija, ali i emocija, pa tako čuva i njeguje emocionalnu baštinu nas kao pojedinaca ali i kao kolektiva, ističe se u najavi. Autori eksponata su anonimni “donatori” intimnih storija i suvenira koji, iako naizgled svakodnevni i uobičajeni, predstavljaju velike stvari u nečijim životima, podsjećaju na nezaboravne trenutke, emocije i odnose koji su prekinuti...
“Postavku izložbe čine predmeti i priče iz raskinutih veza sakupljeni putem donacija istoimenom Muzeju iz Zagreba. Ono što čini postavku su donirani predmeti i kratke priče o njihovom značaju pojedincima. Kada se Muzeju prekinutih veza doniraju priče i predmeti, autor ostaje anoniman. Na ovoj izložbi naći će se oko 70 predmeta iz svih djelova svijeta koje je Muzej prekinutih veza sakupio, ali i predmeti koji su donirani iz Crne Gore. Priče su anonimne, tačnije, mi kao posjetioci možemo samo znati odakle dolaze i koliko je veza trajala”, objašnjava Marković.
Izložba se realizuje oko godinu dana nakon što ju je najavio Centar savremene umjetnosti Crne Gore (CSUCG) koji je u međuvremenu transformisan u MSUCG. Tada je CSU pozvao sve zainteresovane pojedince iz Crne Gore da dijeljenjem sopstvenih priča i predmeta doprinesu Muzeju... I ti predmeti biće dio izložbe.
“Prošle godine je Centar bio posrednik u tom procesu prikupljanja donacija iz Crne Gore. Izložba je bila planirana za prošlu godinu, ali zbog lijepog povoda - transformacije Centra u Muzej savremene umjetnosti, izložbu smo odgodili za ovu godinu. Ti predmeti će se takođe naći na ovoj izložbi, te ćemo imati priliku i da uporedimo kako to mi u Crnoj Gori volimo i raskidamo u odnosu na ostatak svijeta”, rekla je Marković Vijestima.
Muzej prekinutih veza jedan je od najposjećenijih u glavnom gradu Hrvatske, a njegova popularnost tokom godina neprekidno raste, kao i broj posjetilaca, ali i predmeta koji čine jedinstvenu kolekciju. Osnovan je 2006. godine po ideju Olinke Vištice i Dražena Grubišića koji su početkom 2000-ih odlučili da okončaju svoju dugogodišnju vezu. Kao što to obično i biva, postavljeno je pitanje kako i gdje ostaviti značajne zajedničke predmete... Umjesto da ih se odreknu, unište ih ili skrajnu u neki zamračeni kutak sjećanja ili pak prostora u kojem žive, odlučili su se za nešto posve drugačije - osnivanje prvog privatnog Muzeja do tada nezapamćene tematike i javno izlaganje. To se pokazalo kao uspješno, čemu svjedoči i prestižna Nagrada EMYA Kenneth Hudson za najinovativniji i najsmjeliji muzejski projekat u Europi koju je Muzej prekinutih veza osvojio 2010. godine.
Identičan Muzej otvoren je i u Los Anđelesu, a Marković kaže i da bi voljela da Crna Gora dobije svoju postavku. Na pitanje zbog čega je izložba atraktivna i kako to da neprestano privlači pažnju posjetilaca, čak i onih koji su je obišli više puta, Marković odgovara da je razlog tome što Muzej govori o svima ponaosob, a kao takav nam je i kolektivno blizak.
“Muzej govori o nama, običnim pojedincima koji sada imaju priliku da djelić svoje lične istorije sačuvaju u nekom muzeju. Takođe, u fokusu je raskid veze, nešto tako intimno, ono o čemu smo inače spremni da govorimo samo najbližima kada smo najranjiviji. Govori i o ljubavi i nečemu što nam je svima zajedničko bez obzira na pol, godine, vjere, nacije... Ipak, to je velika novina u muzejskoj praksi”, konstatuje Marković.
Fenomen da nasumični, krajnje obični i svakidašnji predmeti na ovaj način postaju muzejski eksponati, vrijedni na različitim nivoima, nije neuobičajen u muzejskoj praksi, kaže Marković, ali kao ovakav je sasvim neobičan i autentičan.
“Svakodnevni predmet nije nepoznanica u muzejskoj praksi, ali obično se sa njim suočavamo u spomen domovima i znamo da ga je koristila neka važna ličnost. Srećemo ga i u postavkama arheoloških i istorijskih muzeja ali im pripisujemo značaj za širu zajednicu. U slučaju Muzeja prekinutih veza, ‘običan’ predmet važan je nekom pojedincu. Tu važnost koju taj predmet ima za pojedinca prenio nam je baš taj pojedinac u vidu priče koja prati predmet, te mi, kao posjetioci, shvatamo i prihvatamo njegovu vrijednost kao sopstvenu. U tome je posebnost ovog Muzeja”, ističe ona.
Marković vjeruje da će cjelokupna postavka “Muzej prekinutih veza” i uopšte sami koncept Muzeja privući pažnju publike u Podgorici i Crnoj Gori...
“Takođe, nadam se da će se pronaći u pričama, u nekima i poistovijetiti, shvatiti da svi drugačije volimo i raskidamo, ali da su nam emocije svima iste”, rekla je kustoskinja.
Izložba koja ostavlja prostor za najličnije tumačenje, podstiče sjećanja i preispitivanja, otvara puteve ka emocijama, kroz ljubav i gubitak kao zajednički imenilac svih eksponata, prevazilazi sva kulturološka, ideološka, politička, ekonomska, religijska pitanja i donosi novu vrijednost u čitanju načina na koji ljudi širom svijeta žive, vole, raskidaju, pate i prebolijevaju...
Potreba da čuvamo, pričamo i sakupljamo nikada ne prestaje
Kao što je već poznato, koncept Muzeja je takav da ljudi sa svih meridijana imaju mogućnost da daruju predmete iz svojih završenih veza uz kratke priče ili poruke, a iako su možda prva asocijacija na takve stvari oni suveniri koji obično žive u kutijama (od cipela), na policama ili u zaključanim fiokama (poput karata za koncert, bioskop, pozorište, pa i putnih, preko poklona u vidu privjesaka, plišanih igračaka, nakita, ili fotografija, pisama i slično), u kolekciji Muzeja nalaze se raznorazni predmeti poput cipele bez para, otvarača za vino, termometra, pegle, pa čak i sjekire... Sve njih demistifikuju propratne poruke...
“Sjećate li se svojih prvih kolekcionarskih dana? Sakupljanja sličica, salveta, markica? Sjećate li se koliko vam je to bilo važno? Popuniti cijeli album, imati one najrjeđe ali najvrednije? Šta danas sakupljate? Vjerujem, mnogi će pomisliti - ništa, ali je baš to istina. Možda su danas samo te kolekcije postale kompleksnije, raznovrsnije, značajnije. Sakupljački proces zapravo nikada ne prestaje tokom ljudskog života, samo se mijenjaju želje i predmeti za kojima žudimo”, zapisala je Marković u tekstu kataloga koji prati izložbu.
Marković ističe i da je Muzej prekinutih veza izuzetno i višestruko značajan, i to prije svega kao ličan, potom kao kolektivan i u krajnjem i kao globalan fizički i virtuelni prostor koji prikuplja, čuva i izlaže lične predmete i priče simboličke emotivne vrijednosti.
“Ipak se pokazalo da naša potreba da govorimo i čuvamo jeste univerzalna i ujedinjujuća, uprkos svim razlikama koje kao individue nosimo. U tome leži uspjeh ovog muzeja, koji je za svega 17 godina obišao cijeli svijet i osvojio brojna muzeološka priznanja, egzistirajući na dva kontinenta i dotičući mnoge na način koji nauka vrlo često previdi - na onom najvažnijem, ljudskom nivou”, poručuje Marković.
Bonus video:
