Najveće odlikovanje koje čovjek može dobiti u svakom vremenu je mirna savjest, kaže Mirjana, supruga glavnog junaka romana Vukosava Delibašića “Povratak iz pakla”, koji je promovisan u sali “Zahumlja” u Nikšiću.
Vojin, povratnik iz golootočkog logora, koji autor metaforički poistovjećuje s paklom, tragičan je, prema riječima dr Radoja Femića, jer nema suštinsku moć izbora.
“Njegovo opredjeljenje da slijedi nametnuti, a potom naglo odbačeni stav obogotvorenog komunističkog autoriteta - Partije, učiniće ga otpadnikom koji istorijske i političke prilike ne sagledava iz interesne, već isključivo iz idejne perspektive. Vojinova neprilagođenost konotirana je kao vidljivi znak njegove časne prirode i nepokolebljivog stava”, istakao je Femić.
Nije Delibašićev junak bio “bez časti i ponosa”, nije želio da prizna “krivicu bez krivice”, nije želio da krene na “saborce iz rata i sapatnike iz prividnog mira”, nije želio da, spašavajući glavu, izgubi obraz i ostane bez duše. I završio je na Golom otoku.
“Nasilje i poniženja koja su mu priredili saborci, Vojin podnosi lakše nego prazninu porušenih ideala iz koje se nazire ništavilo... Iako prikazani u saglasju, likovi Vojina i njegove supruge Mirjane su kontrastirani po temperamentu. Nasuprot stereotipnoj simbolizaciji, Vojin je koncipiran kao sanjar, sklon melanholiji i očajanju, dok je Mirjana oličenje praktične rustikalne mudrosti, koja puni izraz zadobija u životnom opredjeljenju za aktivnu borbu s nedaćama”, kazao je Femić, predstavljajući roman koji je 2022. godine dobio nišku književnu nagradu “Slaviša Nikolin Živković”.
“Vojine, doći će vrijeme, možda i poslije nas, koje će pokazati da su ponizili sebe a ne nas, jer onaj ko ponižava poštene, sam bude kad-tad ponižen”, kaže Mirjana.
Ali i ostane bez duše bez koje je bitisanje čovjeka, u pravom smislu te riječi, nemoguća.
“Žanrovski ostvaren kao roman lika, ‘Povratak iz pakla’ Vukosava Delibašića nije manje ni ljubavni, porodični i politički roman. Ideja knjige - da se u porazu, uprkos svemu, mogu sačuvati osjećanje ljubavi, ličnog dostojanstva i porodične časti, podsjeća na bliskost realnog i literarnog iskustva, naročito na crnogorskom podneblju, u kojem su diobe bile i ostale ključni mentalitetski amblem. Nadahnut opominjućom funkcijom, Delibašićev roman odgovara autorskoj intenciji, podsjećajući da se ljudskost ne stiče, niti gubi u vremenu, nego u čovjeku, a da se trijumf ne bilježi političkim, već trajnim, etičkim parametrima”, zaključio je Femić.
Prema riječima mr Aleksandra Ćukovića, autor pojam pakla vezuje za dvije ravni: golootočku i postgolootočku, koja je proizašla iz prve.
“I koja se nastanjuje u jednom čovjeku, zatim jednoj porodici i na kraju - jednom društvu gradeći autonoman poredak, primamljiv za višeslojnu analizu: psihološku, političku, sociološku, filozofsku, istorijsku, kulturološku, književno-umjetničku”, kazao je Ćuković.
Delibašić, prema njegovim riječima, posebno insistira na činjenici da supružnici nijesu stranci jedno drugome koliko su postali stranci sami sebi.
“Iz razgovora muža i žene saznajemo koje su političke posljedice golootočke i postgolootočke dimenzije. Socijalna crta je izražena i predstavlja svojevrsni apel i krik ljudi čiji su ideali iznevjereni, žrtava koje su zaboravljene, vapaj za boljim i pravednijim društvom... Nepravda je kamen spoticanja svakog društva u ma kom vremenu i na ma kakvom prostoru. Zlonamjerni i nesposobni su, kaže junak ovog romana, postali moćnici koji upravljaju ljudskim životima”, istakao je Ćuković.
Zbog toga glavni junak i kaže da bi lako “podnio stege na rukama, da mu nijesu stavili stege na dušu”. Ali, tu je Mirjana da zajedno s njim pokuša da te stegne makne, jer, kako kaže, moraju izabrati život ili strah, nadajući se da će njihov izbor biti život.
“Roman ‘Povratak iz pakla’ uzbudljiva je priča o vjeri u ljude, o granicama tolerancije, opraštanju, čekanju i trpljenju, o susretu i dijalogu, izdaji, porodici i istinskim vrijednostima. Ovo je priča o ratu i miru, pobjedama i porazima, dosljednosti i čvrstini. Vukosav Delibašić je ovim romanom dokazao da je interesantan pripovjedač koji je uspio da ukaže na sveljudski ‘put u jesam’ koji se s vremena na vrijeme učini nevidljivim ili neprohodnim, ali koji je u porazu, čini se, najodlučniji i najstameniji”, zaključio je Ćuković.
Autor romana, koji je pisanjem intenzivno počeo da se bavi tek onda kada je otišao u penziju i do sada, pored promovisanog romana, napisao zbirke poezije “Trag” i “U momentu - haiku i druge forme japanske poezije” i autobiografski roman “U vrtlogu vremena”, zahvalio se svima koji su doprinijeli da njegov “Povratak iz pakla” bude objavljen i na lijep način promovisan.
A roman je pun pouka i rečenica koje oslikavaju neka prošla, ali i sadašnja vremena, sa željom da ne budu i buduća: “U zlom vremenu, na zlom mjestu, među zlim ljudima, ne može se poštenom razvedriti, niti osvanuti normalan dan”.
Moderatorka večeri, koju je organizovala JU “Zahumlje”, bila je Kristina Radović, dok su odlomke iz nagrađenog romana čitali Nataša Lalatović i Mihailo Perošević.
“Rat izbaci ono najgore što postoji u ljudskom karakteru. Najgori ljudi i najveći talog ispliva na površinu, a časni budu prokazani i žigosani...Krenuli smo zajedno u rat, pa se ideološki razišli i eto, kume, uzaludne su bile naše bitke. Ratovali i ti i ja. Poraženi i ti i ja, pa niti se ostvari tvoja ni moja zamisao... Poraženi smo i poniženi... Na kraju, pobijedili su vješti i lukavi, a časni i pošteni su stradali”.
“Povratak iz pakla” je u neku ruku, oda onim časnim i poštenim ljudima koji, bez obzira na sva stradanja, progone i nepravde, ne mogu da budu poraženi - ne u duši i u srcu.
Bonus video:
