Natalija Matijašević je 2016. godine vrelinu nikšićkog asfalta zamijenila ljepotom Župe i Starim selom, selom u kome je rođen i odrastao njen suprug. Bilo je tada svima čudno što dvoje magistara napuštaju grad, a još čudnije kada su saznali da je Natalija, koja je završila poljoprivredni fakultet, a magistrirala zaštitu životne sredine, odlučila da napusti posao i radi kao frilenser. A ona je bila srećna što konačno ima priliku da ujutro, uz kaficu, pod pergolu, sluša zvuke prirode i sopstvene misli, uživa u kreativnim idejama koje joj izranjaju u jutarnjoj osami i tišini.
Jedna od tih ideja, koja je rođena ljetos, predstavljena je je preksinoć u holu Instituta za crnu metalurgiju, kompanije u kojoj je Natalija radila. Riječ je o izložbi radova pod nazivom “Četiri godišnja doba” kojim se na godišnjicu “rođenja” predstavila umjetnica Jana Tati, Natalijin alter ego, ili je ona Janin alter ego. Kako bilo, tek njih “dvije” se odlično razumiju i nadopunjuju, a vunicom, materijalom koji služi kao sredstvom izražavanja, predstavljen je muški i ženski princip, prošlost i sadašnjost, trajanje i nestajanje, ponovno rađanje i čovječnost.
“Otkud ime pod kojim stvaram - Jana Tati? To je anagram od Tatijana, jer sam rođena na sv. Tatijanu. Podijeljeno je na ime i prezime, kao dualizam, kao alter ego, jer sam bila bliznica, pa je možda i moja sestra htjela da kaže nikad ispričano, a vjerovatno je tu i neka baba, prababa, koje su htjele da nastave nevidljivu neprekinutu nit bivstvovanja. Natalija Matijašević je alat Jane Tati. Kroz Janu govori Natalija, a kroz Nataliju govori Jana”, kazala je Natalija, koja je odlučila da radovima koji su povezani u četiri godišnja doba, prikaže rađanje, “tango života, starenje i smrt, ali i ponovno rađanje u nekom drugom svijetu i vremenu”.
Dok se, kako je kazala, borila sa prazninom i odlaskom majke, u njen život je ušla Bilijana, glumica i multimedijalna umjetnica Biljana Mišić, koja je vidjela njena dva rada, oduševila se njima i nagovorila je da nastavi da stvara i priča priču njenih, naših predaka.
“Nagovorila me da i dalje radim, da otvorim sve što je u meni, da pustim i otpustim, da dam duši da treperi i rukama da rade. Tu je ženski princip prikazan kroz ženski rodoslov, povezanost generacija žena u mojoj, ali i svakoj porodici, vidjeli mi to ili ne, ta osjećajnost, trpljenje, briga, nježnost. Muški princip je oličen u drvetu života, sa moćnim i jakim korijenom koji seže u dubine i daljine. Kroz drvo sam izrazila ono što sam naslijedila od njega, pogled u žilu kucavicu, brzinu u radu, tvrdoglavost. Muški princip, njihova snaga, potreba da zaštite porodicu izražen je i u snazi vuka koji se provlači, posebno kroz zimske prikaze, ali tu su i druge životinje koje simbolizuju snagu i zaštitu, ovan, jarac, zmaj”, predstavila je Matijašević radove koji će u holu Instituta biti otvoreni do 20. aprila.
Njeni radovi su i, kako je istakla, otpor transhumanizmu, globalizmu i svim ostalim izmima, jer čovjek je kreativno biće koje rukama može da stvori sve što mu je drago.
“Zato ovdje ima radova koji podsjećaju na prošle daleke dane čovjekovog stvaranja, na dane kada nije bilo pametnih telefona, pametnih klupa, pametnih satova, ali jeste pametnih i vještih ljudi. I nema te vještačke inteligencije koja ga može nadmašiti. Uzgred i nju je stvorio čovjek”, poručuje ona.
Izložbu je otvorila Biljana Mišić koja je istakla da radovi Jane Tati, iliti Natalije Matijašević, nijesu samo simboli, već priču koju svako od nas može prepoznati kroz svoje genetsko pamćenje.
“Kada smo se prvi put srele, odmah smo se prepoznale. Povezale su nas pretkinje naših sinova, povezale su nas da bi nastavile ono što su one radile, tradiciju kroz ručnu radinost. Ona svojom vunicom, ja svojim papirićima, prenosimo poruku bijele pčele prve pretkinje našeg roda, prenosimo njenu maticu kroz matericu”, kazala je Mišić, koja je imala nekoliko uspješnih izložbi kolaža u Srbiji i Sjedinjenim Američkim Državama.
Jana Tati je tek počela da stvara. U jutarnjoj osami, uz kaficu, dok bude slušala zvuke prirode i sopstvene misli, Natalija će sa vunicom nastaviti da priča Janinu, svoju, priču predaka, ali i potomaka.
Bonus video:
