Proziran, jarkocrveni dragi kamen sa ružičastim ili purpurnim prelivima, rubin je dugo smatran najdragocjenijim draguljem, dragi kamen namijenjen najvećim božanstvima poput Apolona u Grčkoj. Njegov sjaj nagovještaj je budućeg rajskog stanja za odabrane: “Ako ti Alah dozvoli da stupiš u raj, naći ćeš tamo krilatog konja od rubina, koji će s tobom letjeti kud god poželiš”. Albert Veliki ovom dragulju pripisuje “snagu svih drugih kamenova” dodajući da ovaj kamen u formi vazduha ili pare rastjeruje i uklanja sav otrov.
Rubin je čuveni alem-kamen iz bajki i legendi. U germanskoj mitologiji ga nalazimo kao ukras na Zigfridovom maču. A ukažemo li povjerenje biskupu Marbodu, rubin je crveno oko koje na sred čela imaju zmajevi i guje što čuvaju blago. Kada je povezan sa fantastičnim bićima, tada se naziva tamnocrveni rubin. Zbog svoje crvene boje ovaj dragi kamen se povezivao sa planetom Mars. Pošto iz svoje crvene boje crpi vezu sa krvlju i ognjem, to je kamen koji pobuđuje strast, jača ljubav, daruje snagu svom nosiocu i znak je pobjede.
Rubin je dragi kamen povezan sa životom, kako pokazuje grčko-rimsko vjerovanje da je loš predznak za onog ko ga nosi, kad kamen počne da gubi svoj sjaj, s druge strane kad mu se vrati purpurni sjaj, to je znak da je opasnost prošla. U prošlosti, za drago kamenje se mislilo da je živo, da postoji žensko i muško, kao i to da djeluje samo ako je bez greške. Tako je Žan de la Taj tvrdio: “Kamenje ne samo što ima svoj život nego ga i treba hraniti, može se razboljeti, ostariti i umrijeti… Ponekad vidimo kako preblijedi, potamni ili se zamuti, pa izgubi dio svoje snage i svojstava” (Grb od dragog kamenja 1574). Glasovita monahinja srednjeg vijeka Hildegard iz Bingena je još ranije u svojim spisima hvalila rubin: “Svuda gdje se nalazi alem-kamen, demoni vazduha ne mogu da sprovedu svoje đavolje djelo. Tako i ovaj kamen štiti čovjeka od svih bolesti.” Njegova jarkocrvena boja činila je da mu se pripisuje moć da uspješno liječi melaholiju, tugu i svo crnilo duše.
Drevne knjige pripisivale su mu da štiti i moreplovce od brodoloma. U Otkrovenju Jovana Bogoslova, uzvišenost Boga upoređuju se sa “dijamantom i rubinom”. Ljepota djevica, u 55. suri Kurana, upoređuje se sa rubinom i biserom. Široka je bila njegova upotreba u magiji i narodnoj medicini. Kao kamen nastao od krvi, rubin se homeopatski koristio za pripremanje ljekova protiv krvarenja. Rusko predanje rubin smatra za kamen što štiti srce, obnavlja ga i čisti krv. Rubin je izazivao uzbudjenje: “Skarbaklu (stari naziv za rubin) je svojstveno da uzbuđuje duh i da čini srećnim”. U širem smislu, rubin je postao kamen zaljubljenih, dragi kamen koji “opija bez dodira”.
Bonus video:
