Mistična instalacija smještena u prelijepom parku između dvije turističke i umjetničke atrakcije u Veneciji, Đardina i Arsenala, svojevrstan je spoj savremene umjetnosti, arhitekture, ali i filozofije. Naizgled minimalistički projekat, prostor unutar prostora, podstiče brojne asocijacije, pitanja i preispitivanja. Takav je, ukratko paviljon Slovenije na 60. Bijenalu savremene umjetnosti u Veneciji.
Naziv “Baštenska tajna za tebe” (Garden Secret for You) u potpunosti korespondira sa ambijentom u kojem je slovenački paviljom smješten, ali i sa onim što posjetioci mogu očekivati, a čija je autorka konceptualna umjetnica Nika Špan, a kurator Vladimir Vidmar. Enigma metalne konstrukcije, stepenica, platforme, mosta, a onda i podruma iliti kapsule koja vas poziva da provirite i iskusite skulpturu, instalaciju, odnosno sami paviljon, privlači posjetioce koji su i prije zvaničnog otvaranja u Veneciji stajali u dugim redovima čekajući da zakorače u novo iskustvo.
Rad Nike Špan, prilično apstraktan, u svojoj jednostavnosti i kompleksan, jasno odgovara temi ovogodišnjeg Bijenala koju je postavio kustos iz Brazila Adriano Pedrosa, a koja je “Stranci svuda”. Iako je beskonačan prostor za tumačenje i poimanje značenja “Baštenske tajne”, Špan kaže da zapravo odgovor na temu leži u samom prostoru, paviljonu Slovenije.
“Stvar je u tome da Slovenija nema svoj stalni paviljon. To znači da mi uvijek nanovo tražimo svoj paviljon, svoj prostor i mjesto gdje ćemo se predstaviti. Tako da je to bila jedna od tema ovog mog rada. Druga tema kojom sam se vodila bila je upravo ta krovna, zajednička tema cijele izložbe 60. Bijenala, a to je ‘Stranci svuda’... Slučajno sam prije sedam mjeseci na internetu naišla na taj objekat i kada sam ga vidjela zapitala sam se šta je to zapravo... To pitanje ‘Šta je to?’, ili, bolje rečeno, konstatacija ‘Ne znam šta je to’, povuklo me je u tom pravcu da sam baš taj objekat shvatila kao mogući paviljon ili makar kao početak razmišljanja o tome, o paviljonu Slovenije”, otkriva Špan.
Promišljajući o instalaciji i slovenačkom paviljonu, javljaju se i oživljavaju ideje, emocije ili sjećanja (iz podsvijesti ili iz neke zanemarene stvarnosti), ali nekada i asocijacije utemeljene na stvarnom životu ili iskustvu. S obzirom na to da “Baštenska tajna” podrazumijeva pravu ceremoniju, gotovo je obrednog karaktera taj put posjetioca uz stepenice, preko mostića, pa niz stepenice, pravo u podrum, kapsulu ili kakvo neistraženo i nepoznato mjesto... Trenutak bivanja unutra podsjeća na život u utrobi žene, na život koji postoji i koji se odvija nezavisno od čitavog svijeta izvan. Tome doprinose i različite vibracije, atmosfera koja se gradi kada ste unutar objekta, njegova struktura, svjetlo, ali i mrak koji dolazi, a onda i trenutak kada se vraćate nazad, uz stepenice, kroz otvor, vrata svijeta i u prostranstvo, u život... Život, rađanje, smrt i tako u krug... Jaka svjetlost na početku, te nagli mrak, a onda i spoznaja - zaokružena je dramaturgija.
“Kao što ste vidjeli, uđete unutra i sve svijetli, sve se kreće i svuda je akcija. Ali onda, na kraju, u jednom momentu sve staje, tek tako. I šta se onda dešava, desi vam se to da ugledate sebe, da ispred sebe vidite sebe. To su dvije krajnosti koje posmatrača u biti vode i dovode do nečega, a morali smo ih razvući na jednu i na drugu stranu da bi stvorio neki intenzitet iskustva i to je sve”, kaže Špan i dodaje da koncept toga nije jednostavan poput suprotstavljanja svjetlosti i tame, odnosno dobra i zla, već se odvija na nekom drugom nivou.
Pored toga, pojavila se i ideja o hladnjači ili o onim hladnjačama koje prenose ili koje su prenosile ljude, nerijetko leševe... Možda su to i prikolice u kojima migranti sanjaju bolji život bježeći od postojećih užasa ili neki objekat koji bi se mogao identifikovati sa vanzemaljskim, sa vremenskom kapsulom koja osigurava budućnost i čuva prošlost...
Raznorodnost tumačenja bio je cilj autorskog tima, potvrđuje Špan, a podijelivši različite interpretacije njenog rada sa njom, umjetnica pak ne komentariše ništa i ističe da je zadovoljna samim tim što asocijacije postoje.
“Kada smo radili na ovom projektu, Vladimiru Vidmaru i meni cilj je bio da se djelo ne može definisati. Kod mene je uvijek tako sa radovima, ne želim da ih definišem. To znači da su oni apstraktni i da ostavljaju dovoljno prostora za interpretacije. Sada kada ste mi Vi rekli da promišljate sve te stvari, meni je jako drago jer to znači da smo ostavili dovoljno prostora za interpretaciju i za gledaoce, jer je umjetnost otvorena za posmatranje, proučavanje i razumijevanje. Meni je bitno da ostavim adekvatan prostor promatraču koji će onda, na neki način, dopuniti moj rad sopstvenim idejama”, poručuje Nika Špan.
No, sve je, pak, iznijansirano, donekle pojednostavljeno, u zavisnosti od ideje i kompleksno, ali i dalje otvoreno za čitanje...
Špan Vijestima dalje priča svoj doživljaj prilikom susreta sa objektom koji ju je zaintrigirao.
“To je stajalo na prikolici od auta, baš kao što sad stoji u Veneciji. Izgledalo je kao da je u pitanju neki rad iz oblasti arhitekture, ali istovremeno i nije, izgledalo je donekle kao skulptura, a opet nije konkretno ni to. Tako sam ja počela razmišljati o tome kao o nečemu što ne znam šta je, ali je samim tim jako blizu temi - nešto tuđe, nepoznato, ali može biti i sami paviljon koji Slovenija svake godine traži. Taj proces i put da smo mi iz tog objekta napravili rad ili bolje rečeno paviljon, takođe je dio ovog rada i njegove priče”, objašnjava Špan.
Ona dodaje da poseban duh i značaj daje upravo kreativni proces i viđenje stvari, a što je proisteklo iz nečega što je u suštini spremno i što postoji, ali ga je bilo potrebno prepoznati i vidjeti na određeni način, te dovesti ga fizički u Veneciji i postaviti i predstaviti kao zvanični paviljon Slovenije. Sa druge strane, smatra da nije potrebno tražiti svrhu za neki umjetnički rad.
“Umjetnost nema svrhu. Dobro, u ovom slučaju ima, pošto možeš ući unutar samog objekta, jer djelimično rad funkcioniše i kao arhitektura, ali željeli smo na kraju pričati o samom tom putu koji je takav kakav je za sve. Kao i svi stranci koji negdje krenu i negdje dođu, a u međuvremenu se desi puno toga, tako je i ovaj objekat stigao u Veneciju. Na kraju, pitanje je da li smo svi mi na tom putu sve vrijeme isti ili se mijenjamo i postajemo drugačiji u zavisnosti od tog procesa. Isto pitanje važi za strance, ali i za umjetnički rad. Moj cilj je bio da napravim tu cijelu strukturu, i objekat i podrum i taj most koji smo morali sagraditi da bi nas odveo do podruma. Sve to je, u suštini, neka vrsta paradoksa, zar ne? Obrazložiću: imamo podrum koji ne možemo zakopati nigdje u Veneciji, jer u Veneciji ništa ne možeš staviti pod zemlju, jer zemlje nema, već je ispod nas voda. To znači da je taj objekat mobilan i iznad zemlje, a da bismo do njega došli, morali smo izgraditi most, a prethodno i stepenice”, ispričala je Špan...
Da bi se doživio slovenački paviljon, djeluje da posjetilac mora da se udalji od samoga sebe i da postane nešto ili neko drugi, ulazeći u novu sferu u kojoj postaje sam sebi stranac, na nepoznatom putu, spreman da iskusi i doživi nešto novo.
Posjetila crnogorski paviljon
Slovenački paviljon otvoren je 17. aprila, pred brojnom publikom i zvaničnicima u parku, uprkos niskim temperaturama, vjetru i povremenoj kiši. Veliko interesovanje obradovalo je autorku Niku Špan koja je u razgovoru za Vijesti kazala da je zadovoljna brojem posjetilaca, samom ceremonijom otvaranja, ali i oblacima koji su se razišli baš kad je trebalo.
“Impresije su, takoreći, i dalje svježe i žive. Dugo smo radili na ovome i mogu reći da smo imali svih mogućih problema, jer je bilo jako komplikovano ovakvu stvar postaviti u Veneciji. Ipak, srećna sam jer nas je vrijeme poslužilo, oblaci su nestali, prestala je kiša, tako da nakon što smo zalili vrt, lijepo možemo nastaviti da uživamo u umjetnosti i razgovorima”, rekla je Špan Vijestima neposredno nakon otvaranja.
Na pitanje planira li da posjeti crnogorski paviljon odgovorila je potvrdno, iako u početku nesigurna hoće li stići na otvaranje narednog dana. Ipak, bila je tamo 18. aprila i uveličala ceremoniju predstavljanja izložbe “Potrebno je ostrvo za ovako dobar osjećaj” čije su autorke umjetnica Darja Bajagić i kustoskinja Ana Simona Zelenović, organizator i producent Muzej savremene umjetnosti Crne Gore, a pokrovitelj Ministarstvo kulture i medija.
Strano tijelo u Veneciji
U opisu paviljona "Garden Secret for You" navodi se da je taj objekat "uveden u istorijski kontekst Venecije kao strano tijelo, vanzemaljski i neočekivani element".
"Zagonetna cjelina izrazito specifične spoljašnosti, govori sama o sebi, prepričavajući priču o svom ulasku u sferu umjetnosti, dok se istovremeno (posredno) obraća nečemu ili nekome drugome. Garden Secret for You je istovremeno i skulpturalni i funkcionalni objekat, arhitektonsko djelo koje djeluje kao neka vrsta tajnog slovenačkog nacionalnog paviljona. Istovremeno apstraktan, estetski entitet i upotrebljiv objekat, projekat je paradigmatski nomad koji prelazi iz jednog registra u drugi, istovremeno funkcionišući u različitim sistemima i opirući se svođenju na jedan određeni kontekst ili značenje", ističe se u opisu.
Bonus video:
