Smatra da je iskrenost bitna ukoliko hoćemo da spoznamo sebe, dopremo do drugih, ali i drugima pružimo šansu da nas upoznaju. Vjeruje da u ljudima i dalje stanuje čovjek samo je ponekad potrebno “kopati” da bi se stiglo do njega. Nema ništa protiv modernih tehnologija, ali smatra da su ljudskost i empatija moderne i aktuelne o bilo kom vremenu da se radi. Nada se da će ljudi, posebno mladi, početi više da čitaju, jer čitajući otkrivaju one nepoznate svjetove u sebi i budu bolji. Pokušava da stihovima, muzikom i iskrenošću dopre do ljudi. Njegovo ime je Stefan Simić i u sklopu mini turneje po Crnoj Gori bio je gost Art kluba “Prvo pismo” i Nikšićana.
Nakon Podgorice i Kotora, i Nikšićani su imali priliku da čuju njegov “Teatar iskrenosti” i šta im to književnik koji je objavio knjige “Pustite nas”, “Odjeci ljudskog”, “Generacijama koje rastu bez poezije”, “Rekoh… i olakšah dušu”, “Povratak čoveku” i “Prkos besmislu”, nudi. A ponudio je životni teatar, pričao o sebi i porodici, ali i o nama, o čovjeku i ljudskosti, o besmislu i generacijama koje rastu bez poezije.
“Pokušavam da putem muzike i teksta doprem do ljudi, da im prenesem neke poruke, jer ovom vremenu fali života, radosti, fali smisla i autentičnosti, fali humaniji svijet”, kazao je Simić kome su, kako je istakao, kao uzori poslužili ljudi koji su živjeli i žive muziku i poeziju: Đorđe Balašević, Miladin Šobić, Arsen Dedić, Rade Šerbedžija...
U Crnu Goru je, uglavnom, kako kaže, dolazio ljeti, a sada je, uz nastupe, iskoristio priliku da je upozna i kulturološki, da razgovara sa ljudima, da ih sasluša, ali i njega da čuju, da obiđe znamenitosti. Naučio je dosta toga, kako je istakao, vidio dosta toga novog, a ono što ga posebno oduševljava, kada je Crna Gora u pitanju, je da je ovdje svaki grad - glavni grad.
“U Srbiji ima nekoliko gradova koji su veliki, a ovde i najmanji grad nudi u sebi tu neku priču, tradiciju. I ljudi su drugačiji, više nekako cijene to svoje”, kaže Simić i podsjeća da je prije sedam godina napisao tekst “Crnogorske žene”.
Publika ovoga puta nije imala priliku da čuje pomenuti tekst, ali jeste Simićeve pjesme o ljubavima, čovjeku, sazna nešto više o njegovim roditeljima, djedu, ali i odlasku mladih generacija, o lutanjima i traganjima, o tome da moramo živjeti sada, ne juče i ne u prošlosti, ali ne i u budućnosti jer sjutra ponekad zna da bude nedostižno.
Simića, koji je osnivač “Slobodnog teatra” i vodi radionice oslobađanja na sceni, govorništva i pisanja, nikšićka publika je imala priliku da čuje i 2021. godine, na platou Gradske kuće, u okviru Septembarskih dana kulture.
Moderatorka večeri, koja je organizovana u okviru junskog repertoara Nikšićke kulturne scene, bila je književnica Sava Radulović, koja je osnovala Art klub “Prvo pismo”.
Bonus video:
