Decenije apsolutne posvećenosti muzici Dejana Božovića navele su da konstantno istražuje, te je bilo prirodno da se oproba u svim muzičkim žanrovima. Najpoznatiji je kao kompozitor i aranžer pop i rok muzike, ali mu nijesu strani ni fank, džez, instrumentalna muzika i mnogi drugi pravci. Posljednjih godina posvećen je i stvaranju primijenjene muzike, te potpisuje onu koja se pojavljuje u tri istorijska filma - “Balkanski ratovi”, “Obnova kraljevine” i “Predaja Skadra”. Zbog uspješne saradnje na ovim projektima koje je realizovao Muzički centar Crne Gore, Dejan je dobio novi zadatak - da napiše muziku za baletsku predstavu “Odustajanje” kojom će biti otvoren Jadranski festival plesa.
Tako će večeras na sceni između crkava u budvanskom Starom gradu od 21 sat baletski ansambl Muzičkog centra izvesti komad “Oustajanje” rađen po motivima “Romana o Londonu” Miloša Crnjanskog.
Koreografiju za “Odustajanje” na muziku Božovića je uradio Aleksandar Ilić, a režiju potpisuje Mario Pavle del Monako. Predstavu će izvesti balerine i baletski igrači Crnogorskog baletskog ansambla MCCG: Danijela Simić, Emmanulele Masscati, Vladimir Sekulić, Ksenija Sinđić, Tamara Radonjić, Staša Šćepanović, Tijana Dragović, Katarina Vujošević i Alina Tsoumou.
Ovim projektom otvara se nova stranica baleta, s obzirom na to da je ovo prva baletska predstava koja je rađena u crnogorskoj produkciji sa originalnom muzikom. O tome kako je bilo raditi na ovom projektu za “Vijesti” priča Dejan Božović...
Već decenijama se bavite komponovanjem i gotovo da nema žanra u kojem nijeste stvarali. Posljednjih godina dosta ste vezani za klasiku, te je logičan slijed bio da upravo Vi budete zadužen za muziku za novu baletsku predstavu ansambla MCCG-a koja će premijerno biti izvedena u večeras u Budvi na Jadranskom sajmu igre. Koliko Vam je prethodno iskustvo pomoglo pri stvaranju ovog djela, te koliko je bilo teško napisati kompoziciju koja je prvenstveno namijenjena za igru i njena svrha je da podstiče na pokret?
Potreba i želja da muzika bude jedini izbor mog životnog i profesionalnog angažmana se javila još u najranijem djetinjstvu pa je potpuno prirodan slijed dešavanja koja su uslijedila u formiranju i razvoju mog muzičkog života. Ako se osvrnem na vrijeme iza sebe, to su sati i sati, godine, a sada i decenije apsolutne posvećenosti i predanosti muzici. Svu životnu snagu i energiju sam posvetio njoj i koju bih, da se ponovo rodim, izabrao bez razmišljanja. Stasavajući kroz vrijeme, nailazio sam na mnoga iskušenja i dubioze koje sam istražujući i pokušavajući da prodrem u njihovu srž, dovodio u ravan onog prostora koji je meni bio prihvatljiv i blizak mom senzibilitetu. Od prvih potreba da se kao kompozitor izrazim, pa sve do danas, preda mnom su se postavljala mnoga iskušenja u želji da pronađem smisao u svijetu muzike. Sve je to uticalo na formiranje sopstvene muzičke ličnosti, a faze koje sam prolazio su me definisale kao autora čije potrebe prevazilaze predanost samo jednom muzičkom stilu. Moja ljubav prema klasičnoj muzici se javila još u najranijem djetinjstvu, kroz vrijeme provedeno u nižoj muzičkoj školi. Kasnije se to nadgrađivalo kroz srednju muzičku školu i muzičku akademiju. Imao sam priliku da mnogo naučim za svo to vrijeme i to znanje koje sam stekao, naveliko koristim i primjenjujem u današnjem radu. Kao što sam rekao, polje interesovanja se, osim klasične muzike, širi na mnoge tada aktuelne stilove, i tada sam osjećao i uvidio da muzika može imati mnogo različitih perspektiva koje mogu značajno uticati na formiranje jedne muzičke ličnosti. Ako sve ovo uspijemo usaglasiti i postaviti na onaj kolosjek koji vodi ka autorskoj slobodi sa svim kompromisima koji se na tom putu mogu pojaviti, onda ta svestranost razumijevanja muzike kao beskonačnog univerzuma može otvoriti nove prostore gdje stanuje autorska sloboda. Sve ovo o čemu sam govorio me formiralo i uticalo da nemam taj subjektivni osjećaj i predrasudu o složenosti rada na ovako kompleksnom djelu kao što je komponovanje muzike za balet.
Baletska predstava rađena je po motivima posljednjeg djela Miloša Crnjanskog “Roman o Londonu”. Jeste li morali dobro da proučite roman prije nego krenete sa pisanjem ovog muzičkog djela?
Morao sam dobro proučiti roman jer je sama radnja u knjizi veoma delikatna i složena, a takođe isprepletana jako teškim životnim okolnostima, izazovima i lomovima, koje nosi život kakav je zadesio Rjepnina i Nađu, glavne protagoniste romana. Ovo je savremeni plesni komad koji se bavi borbom o neodustajanju ili odustajanju od života. Vođeni ovim imperativom, autor ovog djela svoje protagoniste na samom kraju predstave ostavlja u svojevrsnom balonu, viseći u neprolaznom vremenu iščekivanja da se odustane od života, ljubavi, domovine i svega ovozemljaskog. Glavni akter romana, Rjepnin, ruski plemić u izgnanstvu, je čovjek koji je slomljen i izgubljen, čovjek koji se predao i pao u depresiju kojoj nema lijeka. Iako izgubljen u situaciji koja ga je zadesila, on nije izgubio svoj plemićki ponos i ličnost koja dominira u romanu, kao i kroz prikaz o svojoj složenosti, psihološkoj suptilnosti i tragici. Muzika koju sam pisao za ovaj balet bazirana je na umjetničkoj, eksperimentalnoj muzici, kao i fuziji modernih muzičkih elemenata neophodnih za dramaturško podražavanje radnje u predstavi.
Kod primijenjene umjetnosti mnogi će reći da nema previše muzičke slobode ni prostora za pretjeranom kreativnošću. No kad je balet u pitanju tu dosta zavisi i od muzike. Jeste li imali slobodu da pišete ovo djelo onako kako ste ga i sami zamislili ili se isto, po dogovoru sa ostalim učesnicima u projektu moralo mijenjati i prilagođavati?
Slažem se da ste ponekad ograničeni sa slobodom u onom smislu da možete raditi baš sve što mislite i poželite ne razmisljajući i ostavljajući prostora da možda i vaša ideja ili opservacija može zahtijevati reviziju i korekciju na dobrobit same predstave. U radu s ostalim učesnicima projekta ponekad dolazi do mimoilaženja ideja i pogleda na samo djelo, ali ja to ne doživljavam baš tako tragično. Negdje za sve postoji razlog i opravdanje, pa sam mišljenja da se saradnici na projektu moraju jako pažljivo saslušati jer vjerujem da svi potencijalni antagonizmi u procesu rada imaju za cilj da na kraju djelo što bolje uspije. Imao sam sreću da tim sa kojim sam sarđivao, magistar koreografije Aleksandar Saša Ilić i režiser predstave magistar umjetnosti i operski režiser Mario Pavle del Monako, budu apsolutno zadovoljni sa svim idejama koje sam u procesu rada na baletu demonstrirao. Oni su dva vrsna profesionalca koja su svojim umijećem i iskustvom, a svako sa svog aspekta, doprinijeli da moje ideje budu u funkciji predstave i na tome sam im veoma zahvalan. Tokom rada, imali smo mnogo razgovora o pojedinim scenama kao i dramaturškom pristupu određenih radnji koje su trebale kroz muziku i pokret biti predstavljene. Mislim da je to potpuno prirodan proces u kolaboraciji. Muzika u baletu ima veoma važnu ulogu, a treba napomenuti da je ona veoma različita i da zavisi od samog baleta. Po svojoj definiciji, balet je vizuelna umjetnička forma, ali i muzička.
Interesantna je i činjenica da je ovo prvi balet koji se radi u crnogorskoj produkciji, a za koji je pisana i originalna muzika. Je li zbog toga bio i veći izazov s obzirom na to da je ovaj korak veoma značajan za našu kulturu?
Srećan sam što mi se ukazala prilika da budem kompozitor muzike za balet “Odustajanje”. Ona je prva baletska predstava u produkciji MCCG za koji je pisana originalna muzika. Koristim priliku da se zahvalim MCCG i poslovnoj direktorici Isidori Damjanović na povjerenju i ukazanoj časti. Nadam se da će ovaj balet otvoriti nova vrata za slične projekte jer naša kulturna scena to zaslužuje. Zbog toga sam osjećao i posebnu odgovornost. Želio sam da svojim radom i timom sa kojim sam sarađivao na baletu doprinesem, kako bi svi mi koji smo vezani za umjetnost poslali poruku da umjetnost treba i mora postati suštinska potreba crnogorkog nacionalnog identiteta a ne samo puka incidentalna pojava. Vjerujem da će se u budućem vremenu koje je pred nama, stvari značajno mijenjati u pozitivnom pravcu jer mi sadašnja iskustva pokazuju i dokazuju da se polako, ali sigurno, stvaraju pretpostavke za tako nešto. Kultura nije samo proces stvaralačkih ideja, nego mora biti i potreba društva i institucija da omoguće i unaprijede uslove za njenu realizaciju i promociju. To je jedini ulog koji se uvijek isplati, a koji ima za cilj prosvetljenje kulturnog i duhovnog bića.
Nedavno je oformljen i baletski ansambl u Muzičkom centru. Ne samo ova grana umjetnosti, već su kod nas i mnoge druge u zapećku. O kulturi se konstantno priča, ali se u nju slabo ulaže. Možemo li bez velikih ulaganja očekivati da samo zahvaljujući idejama pomjerimo granice i ostavimo nešto kad je kultura u pitanju mlađim generacijama?
Drago mi je da je Crna Gora prvi put dobila svoj Nacionalni baletski ansambli to je za nas značajan momenat u novijoj crnogorskoj kulturnoj istoriji. Znam da se mnogo riječi troši na priče u vezi sa crnogorskom kulturnom scenom. Mislim da su sve oblasti kulture u sličnoj situaciji i da svima treba mnogo veća podrška u realizaciji ideja i projekata. To se odnosi na finansijsku podršku, jer bez te vrste pomoći nijedan autor i autorski tim ne može odmaći od samog početka. Postoje državni konkursi za sufinansiranje projekata na polju kulture koji se raspisuju jednom godišnje, ali budžeti namijenjeni za tu vrstu projekata su, nažalost, često nedovoljni za bilo koji ozbiljniji projekat koji bi mogao biti atraktivan i konkurentan za šire tržište na polju kulture. Mi moramo da shvatimo da su umjetnici, uz dužno poštovanje svih profesija, ambasadori kulture Crne Gore u svijetu. Imamo mi sa kim da se ponosimo, samo još da to shvatimo i prihvatimo, jer naši mladi umjetnici osvajaju mnoga svjetska takmičenja i na taj način našu zemlju stavljaju na kulturnu mapu svijeta. Znajući koliko smo mi mala sredina, tim prije su ovakve prilike značajne i važne za cjelokupno crnogorsko društvo. Mi ne smijemo da dođemo u situaciju da naša kulturna scena zavisi od razumijevanja i senzibiliteta prema kulturi bilo kojeg pojedinca, nego da se stvari, krećući od najvišeg nivoa, dovedu u korelaciju suštinskih potreba nacionalnog kulturnog bića, tj. pojedinca.
Mogu li se određeni motivi iz ove koreo drame koristiti i za neke druge, možda i komercijalnije projekte?
Muzika za balet “Odustajanje” je namjenski komponovana i njena najbolja primjena korespondira sa samom predstavom. Takođe, ona može biti izvođena i na mojim autorskim koncertima i sličnim programskim sadržajima koji u svojoj osnovi pretpostavljaju angažman velikog simfonijskog orkestra, jer muzika koju sam komponovao odgovara po formi muzičkim komadima koji su upravo pisani za simfonijski orkestar. Nisam siguran da se i njihova primjena može naći u nekim komercijalnim projektima.
Kad sam malo prije rekla da ste posljednjih godina posvećeni više klasici, razlog je što je i Vaš sin polako, ali sigurno gradi karijeru uspješnog pijaniste, a upravo ste mu Vi najveća podrška. Hoće li podrška stići i u vidu nekog djela i koliko će Vas njegov talenat inspirisati da pišete za njega i uopšte djela koja više naginju ka klasičnoj muzici?
Aleksandar je student Kraljevske akademije u Briselu, odsjek koncertni pijanista. Njegova želja i ambicija je da se ostvari na svom polju kao koncertni pijanista na najvećem nivou. Takođe je neko ko je zainteresovan za kompoziciju i uveliko, kada mu vrijeme to dozvoli, bilježi svoje ideje. Vjerujem da će se u budućnosti pružiti prilika gdje će Aleksandar izvesti i neku moju kompoziciju, ali to neka vrijeme uredi onako kako okolnosti budu nalagale. Znam da je uvijek raspoložen za tako nešto, ali njegovi planovi su još uvijek vezani za Brisel.
Dosta stvarate kad je u pitanju primijenjena muzika. Imali ste priliku da radite muziku za tri istorijska filma “Balkanski ratovi”, “Obnova kraljevine” i “Predaja Skadra”. S bozirom na to da se kad je film u pitanju muzika negdje posljednja radi, koliko je bilo teško melodijom ispratiti sve pokretne slike, te izazvati emocije?
Ovaj proces, kada je muzika za balet u pitanju, ima obrnuti redoslijed. Dokumentarni filmovi su bili veoma zahtjevan projekat. Sami niz filmskih pokretnih slika bez govora, bez glumaca značajno otežava rad kompozitoru koji sa svojim radom mora konstantno voditi računa o više segmenata tokom rada na nijemom filmu. Njegova uloga je da svojom muzikom u svakom trenutku privuče pažnju gledaoca i ne dozvoli da mu fokus ni jednog trenutka ne skrene sa tog kolosijeka. Mnogo ideja i mašte je potrebno da se taj muzički mozaik sklopi i uklopi u radnju filma, a da na taj način korespondira sa svim segmentima koje taj nijemi film pretpostavlja. Sa jedne strane je to iscrpan posao, a sa druge, nevjerovatno zadovoljstvo i neprocjenjivo iskustvo pri stvaranju muzike za nijemi film. Mnogo puta sam morao pogledati sva tri filma prije nego sam u njih utkao prvu svoju notu. Vodio me slijed emocija, slika i kadrova kao i subjektivni doživljaj okolnosti vremena u kojima su filmovi nastajali. Dirljive scene siromašne djece u borbi za sopstveno preživljavanje ljušteći koru sa drveta kao hranu i jedinu šansu da prežive, pa do rasutih leševa na goletima brda i ruševinama napuštenih trošnih kuća. Sve je to u meni rađalo posebne slike koje su provocirale moj stvaralački duh, a taj duh moja osjećanja pretvarao u muziku. Vrijedjelo je.
Tekst može doprinijeti duhovnom naboju kompozicije
Kad je muzika u pitanju nekako ste od samog starta svoju kreativnost iskazivali i kroz instrumentale. Iza sebe imate i album. Jesmo li i koliko promijenili odnos prema instrumentalnoj muzici ili nam je i dalje tekst najbitniji?
Oduvijek sam volio instrumentalnu muziku. Na počecima muzičkog sazrijevanja nisam imao potrebu da tekst doživljavam kao nešto što je važnije od same muzike. Naravno, tokom zrenja sam shvatio da je tekst takođe značajan činilac u muzici i da mnogo može doprinijeti emotivnom i duhovnom naboju kompozicije. Ne želim da komentarišem tekstove koji su površni i iza sebe ne nose ništa osim rime koja se uklapaju u slogove melodije neke kompozicije. Ali tekstovi koji u sebi nose snažne poruke su izuzetno važni i za samu muziku, jer mogu značajno pojačati emociju i možda još bolje dočarati sliku koju ponekad i sama muzika ne ispriča do kraja.
Dobru muziku je teško otkriti zbog zatrpavanja šundom
Možda Vas publika najviše prepoznaje kao autora pop, rok, pa i dječijih pjesama. S obzirom na to da radite gotovo sve žanrove, je li zbog toga danas lakše da izrazite kreativnost?
Na početku sam rekao da je moje polje interesovanja za muziku veoma široko i ne odustajem ni od jednog muzičkog žanra u kojem prepoznajem neku umjetničku vrijednost bilo da je riječ o dječijoj muzici, filmskoj muzičkoj temi ili nekom složenom savremenom Fusion jazz projektu. Slušajući današnju modernu muziku i produkciju shvatam da je svijet sa idejama i sredstvima izražavanja otišao mnogo daleko. Žalosno je koliko ponekad ljudi kod nas, zbog raznih okolnosti, nisu raspoloženi ili zainteresovani da prepoznaju izazove i dostignuća koja pred njih postavlja savremena svjetska muzička produkcija. Mislim da u svijetu danas ima dobre muzike možda više nego ikada, ali je jako teško otkriti zbog svakodnevnog zatrpavanja šundom koji nam se servira gotovo permanentno. Želio bih još i da naglasim da je moderna tehnologija sa jedne strane omogućila kompozitorima da osvajaju nevjerovatne visine pružajući im bezbroj mogućnosti pri stvaranju i realizaciji sopstvene muzike. Sa druge strane, doprinijela je da se sinergija, koja čini srž stvaralačkog bića, svede na minimum i na taj način odvoji stvaraoca od stvaraoca, muzičara od muzičara i tako umanji potrebe implementacije umijeća drugih umjetnika u sopstveno stvaralaštvo. Energija koja se rađa u prostoru gdje svi akteri rade na realizaciji nekog muzičkog djela je neponovljiva i vjerujem da će se sa tim složiti svaki moj kolega.
Svojevremeno ste bili selektor pop festivala, a iza sebe imate i veliki broj pop hitova. Kako danas gledate na pop muziku i uopšte muziku koju mlađe generacije slušaju?
Dugo godina sam bio muzički producent festivala “Sunčane skale” i sa ponosom ističem svoju ulogu i ulogu tima festivala koja se zasnivala na pružanju šanse mladim stvaraocima i interpretatorima u Crnoj Gori i u regionu. Zahvaljujući tom festivalu, Crna Gora je bila prepoznata kao mjesto odakle je regionalna muzička scena crpila nova imena koja su ubrzo postajala i regionalne zvijezde. Nema potrebe sada da nabrajam koja su to imena, ali mnogi od njih su svoje prve korake i slavu sticali upravo na tom festivalu. Nadam se da će novi festivali koji su u fazi vatrenog krštenja opstati i da će se ponovo otvoriti vrata i prilike za nove mlade i neafirmisane stvaraoce i izvođače, a da će Crna Gora povratiti ono mjesto na kulturnoj mapi koje joj je oduvijek pripadalo.
Bonus video:
