Nova knjiga Nine Vuksanović, “Đavolja svetica”, koristeći se oksimoronom već u samom naslovu otkriva da protagonistkinju zapravo i determiniše kontradiktornost psihološkog profila, te da je psihološka struktura njenog lika veoma složena, objašnjava autorka u razgovoru za Vijesti.
“Naziv romana jeste sugestija i neka vrsta potvrde oprečnosti i nepodudarnosti junakinjinih moralnih dilema, pitanja identiteta, ličnih izbora i stanja njenog unutrašnjeg svijeta”, priča Vuksanović.
Ta “Đavolja svetica” u romanu je glavna junakinja, Marija, koja se obraća čitaocu u prvom licu, a autorka je time, kako sama navodi, željela da doprinese intenzivnijem emocionalnom čitalačkom doživljaju ovog burnog lika. Vuksanović dalje približava njen profil...
“Prevare i materijalistički porivi su joj ponižavajuća realnost, te prostituciju smatra čistom, jer tu niko nikog ne vara. Kontradiktorne misli kao refleksija njene unutrašnjosti su mi poslužile da kreiram njen lik tako da bude što kompleksniji i zanimljiviji za čitanje. Junakinja je zapravo kontroverzan lik. Njenim likom i razmišljanjima željela sam da predstavim čitaocu to da u svakom čovjeku postoke kontradiktornosti sopstvenog bića čije razloge valja potražiti još u periodu djetinjstva, jer se sa pedagoškog aspekta djetinjstvo smatra polaznom stanicom života”, poručuje Vuksanović.
Glavna junakinja ima svoj određen set stavova, ističe da ne voli licemjerje koje pronalazi svuda, ne voli površne stvari i razgovore, ne želi da trpi bilo šta ili bilo koga, ne podnosi da žena u braku bude zloupotrijebljena i svedena na kućnu pomoćnicu, brani žene, a istovremeno sučava se sa internalizovanom mizoginijom, smatra da je prostitucija časnija od prevare, jer tu niko nikog ne laže, proziva materijaliste i njihovu podvojenost od realnosti. Nekad kaže nešto, pa opovrgne... Vuksanović to dalje objašnjava...
“Sintezom dualizma, to jeste nesklada mišljenja i djelovanja glavne junakinje, ovo štivo otkriva kompleksnost njenog unutrašnjeg svijeta koji čitaocu već na samom početku čitanja može biti senzacionalan, jer se bavi ljudskim emocijama i unutrašnjim konfliktima”, kaže.
Ona dodaje da je lik Marije formirala kroz svoje vjersko uvjerenje, odnosno religioznost. Navodi da je značaj uloge Boga u Marijinom životu neosporivo enorman i da se to ogleda u više fragmenata romana.
“Marija kroz lične primjere susreta sa Bogom potvrđuje da je on zapravo njena misao vodilja, smjernica ka ispravnosti i pouzdan čuvar na putu njenog bitisanja. Darja i Radmila ateizmom pokušavaju udaljiti Mariju od Boga kako je njena vjera ne bi odvela u fanatičnost i isključivost”, dodaje autorka upoznajući tako čitaoce Vijesti i sa drugim likovima njenog djela.
Govoreći o korijenima Marijine razjarenosti prema ženskom, ali i muškom polu, Vuksanović kaže da oni počivaju i datiraju još od perioda njenog ranog djevojaštva “kada se prvi put razočarala u ljubav i zauvijek izgubila vjeru u nju”.
“Temelji njenog razočaranja leže u disfunkcionalnoj porodici u kojoj je odrastala, zatim i u socijalnim očekivanjima, traumama rata i brojnim emotivnim razočaranjima. Krivca bogatog i složenog portreta glavne junakinje vidim u negativnom uticaju njenih roditelja na njen život, hladnim porodičnim odnosima koji nisu bili adekvatan model vaspitanja što joj dalje kroz život predstavlja relevantan problem u ličnim izborima i stavovima”, dodaje autorka “Đavolje svetice”.
Vijestima priznaje i da je imala unutrašnji poticaj za pisanje ove knjige.
“Podstrek da kreiram ovo kratko ostvarenje koje je tinjalo u mojoj unutrašnjosti, zapravo su nepravde, boli, neizrečene ljudske traume, nerazumijevanje različitosti i razbijanje tabua. Moje ideje i ciljevi su bile da pisanom riječju kroz Marijin, ali i kroz sporedne likove koji su obilježili njen život, emotivno i ekspresivno pružim duboko emocionalno iskustvo za čitaoca, koje će mu pomoći da se poveže sa njenim iskustvima i osjećanjima. Vjerujem da će čitaocima koji vole priče koje se bave ljudskim emocijama i unutrašnjim konfliktima ovo štivo predstavljati zanimljivost”, poručila je Vuksanović.
Bonus video:
