U starim, odbačenim predmetima koje pronalazi na građevinskim ili otpadima metala, crnogorska arhitektica i dizajnerka enterijera Jovana Liščević pronalazi inspiraciju, ali i šarm i ljepotu. U daljem postupku se bavi prenamjenom onih predmeta koji joj se učine zanimljivim, da bi na kraju jedinstvenog procesa dobila rezultat koji isijava - kako svjetlošću, tako i simbolikom i motivacijom.
Upravo od tih starih i odbačenih predmeta Liščević pravi “rasvjetna tijela” koja dobijaju novu svrhu nakon izlaganja njenim intervencijama. Sa svojim “rasvjetnim tijelima” ili jednostavnije rečeno, sa kolekcijom autentični lampi i paravana, Liščević učestvuje na međunarodno priznatom sajmu namještaja u Napulju - EDIT Napoli 2024.
Kreativnim projektom arhitektica koja stoji iza kreativnog studija “Studio Svar” predstavlja kako sebe, tako i Crnu Goru, budući da je u pitanju internacionalna smotra za koju se vrši selekcija.
“Sajam EDIT Napoli 2024 je godišnja internacionalna smotra namještaja koja se već šesti put održava u ovom gradu. Kuratorke Emilia Petruccelli i Domitilla Dardi vrše pažljivu selekciju dizajnerskog namještaja koji potpisuju mladi dizajneri, u cilju njihove promocije. Sajam se održava u prostorijama Arhiva grada Napulja, ove godine u periodu od 11. do 13. oktobra”, priča Liščević za Vijesti ističući da je njen projekat dobio podršku Sekretarijata za kulturu Glavnog Grada Podgorice.
Učešće na ovoj manifestaciji za nju je od posebne važnosti, kazala je.
“Meni lično je od enormnog značaja činjenica da je moj dizajn prepoznat kao vrijedan učešća na Sajmu namještaja u Italiji. Ovdje sam studirala tokom master studija i nakon toga željela da se jednog dana vratim, što se i desilo upravo kroz ovaj nastup na Sajmu, što mi je izrazito drago”, ističe ona.
Svako predstavljanje i vidljivost na međunarodnom nivou donose i nove prilike, ideje, ali i ambicije, a jedna od želja je razmjena iskustva u ovoj oblasti na relaciji Crna Gora - Italija.
“Očekivanja, a zapravo više želje, su da i u budućnosti imam konekciju sa ovim područjem, saradnju sa kolegama iz oblasti dizajna ili arhitekture koje upoznam ovdje, da se napravi spona između Crne Gore i Italije. Takođe bih voljela da se pokrene saradnja između arhitekata i dizajnera u oblasti cirkularnog dizajna, da se razmjenjuju iskustva i ideje, da se promišlja malo više o uticaju naših dizajnerskih odluka na okolinu, u cilju svjesnijeg baratanja resursima i materijalima”, ističe Liščević.
Njena motivacija je upravo to, da od nečega već formiranog, a neupotrebljivog, napravi nešto novo.
“Tražim predmete čija forma nije mnogo prepoznatljiva, kako bih se distancirala od DIY pristupa cirkularnom dizajnu gdje se na primjer prave lampe od staklenih boca. Obično su to komadi koji su se nekad nalazili unutar nečega, kao na primjer mehanizmi za kauč, metalne drške od roletni ili djelovi branika automobila. To su komadi koji nisu odmah skroz prepoznatljivi, liče na nešto, ali ne znamo na prvi pogled tačno šta su, te može djelovati kao da su namjerno napravljeni za ovu priliku”, priča ona.
Nesumnjivo je zanimljiv i privlačan spoj takvih predmeta sa raznobojnim kanapima i elektro kablovima, kao i sa industrijskim kukama i karabinjerima, koje Liščević koristi za izradu lampi. Takva, posve neočekivana kombinacija stvara finalni proizvod koji ima originalnu i eklektičnu estetiku, posjeduje transparentnost gdje se jasno vide spojevi, kačenje, nema za cilj da se bilo šta sakrije.
“Smatram da je puno odbačenih predmeta koji uz male intervencije mogu pružiti mnogo, u smislu funkcije, estetike, zanimljivosti. Često se pitam zašto se ne posveti malo više pažnje istraživanju tog tipa, s mišlju koji bi to predmeti mogli biti, umjesto što konstantno proizvodimo nove resurse i time zagađujemo okolinu”, ističe ona.
Na Sajmu će se predstaviti kolekcijom svjetiljki napravljenih od pomenutih predmeta, kao i kolekcijom paravana na kojima su crteži svakodnevnih prizora iz našeg graditeljskog okruženja, koji je često zabavljaju i inspirišu.
“Ova kolekcija nas podstiče da zastanemo i razmislimo o tome kako bismo mogli da promijenimo namjenu predmeta i ponovo ih iskoristimo, prije nego što ih trajno odbacimo”, navodi ona.
Liščević ocjenjuje da cirkularne prakse u oblasti dizajna u Crnoj Gori nijesu (dovoljno) zastupljene, osim na nekom mikro ili individualnom nivou, a voljela bi da se to promijeni... Smatra da je cirkularni dizajn aktuelan princip u kreiranju funkcionalnih predmeta, a istovremeno i kritika prekomjerne potrošnje i masovne proizvodnje.
“Prakse koje pratim i koje su meni uzor su one koje praktikuju arhitekte i dizajneri iz Rusije, Španije, Belgije... Budućnost arhitekture u kontekstu cirkularnog dizajna vidim kroz upotrebu modularnih sistema u građenju. U skladu sa promjenama funkcije objekta te modularne jedinice bi se lako mogle transformisati i adaptirati na nove potrebe, što bi bilo mnogo lakše nego rušiti i nanovo graditi”, poručuje ona.
Liščević otkriva da ima zamisao i želju da ostvari saradnju sa organizacijama za odlaganje otpada kako bi redovno imala pristup određenim odbačenim materijalima koji joj mogu poslužiti kao osnova za izradu lampi.
“Taj pristup promoviše cirkularni dizajn i ekološki svjesnu proizvodnju, smanjujući potrebu za proizvodnjom novih resursa. U oblasti dizajna enterijera, dizajneri bi mogli pratiti putanju i tok materijala. Tako bi se materijali i predmeti koji negdje više nisu potrebni mogli preusmjeriti u neki drugi prostor i adaptirati na njega uz minimalne intervencije”, poručuje ona.
Bonus video:
