Kula vavilonska nalazila se unutar samog grada Vavilona, za koga će Herodot napisati da ne postoji grad koji bi se mogao s njim uporediti. Ogromno zdanje Kule nalazilo se na centralnom kompleksu hramova koji se zvao Esagila ili “Kuća koja podiže glavu”. Nazivala se Etemenananki, što je na sumerskom jeziku značilo “Kuća osnivanja neba i zemlje”. Kada je Aleksandar Makedonski stigao u Vavilon, legendarna građevina već je bila propala. Iako je namjeravao da obnovi sjaj Vavilona, odustao je poslije procjene da bi deset hiljada ljudi trebalo više od dva mjeseca samo da odnesu krš.
Prema Postanju Kulu su podigli Nojevi potomci. U to vrijeme: “Bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake riječi. A kad otidoše od istoka, nađoše ravnicu u zemlji Senarskoj, i naseliše se ondje”. U tom plodnom kraju živjeli su u izobilju i uzgordiše se te rekoše: “Hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime, da se ne bi smo rasejali po zemlji”. Bog ih je posmatrao i razgnjevi ga oholost njihova: “I Gospod reče: gle narod jedan i jedan jezik u svijeh, i to počeše raditi, i neće im smetati ništa da urade što su naumili. Hajde da siđemo, i da im pometemo jezik da ne razumiju jedan drugog što govore”. Tako i učini, graditelji se rasuše po svijetu, a ruševine Kule prozvaše se Babel jer Jahve pobrka jezik svemu rodu ljudskom i podijeli jedan narod na sedamdeset. Biblijsko tumačenje naziva Babel izvodi se iz hebrejske riječi belal, koja označava radnju miješanja. Zbog sličnosti riječi babel i balal, Vavilon je lako mogao postati simbol jezičke zbrke na svijetu. Prema drugom predanju, Kulu vavilonsku podigao je Nimrod, silan lovac u službi božijoj, i njega je Dante pomenuo: “Vidjeh Nimroda na podnožju velikog (tornja), sasvim smetena, gdje gleda narode, koji su se s njim uzoholili u Senaru…” (Čistilište). Zemlju Senarsku neki naučnici smatraju postojbinom Sumera.
Brojgelova fantastična slika Kule vavilonske iz 1554. godine dugo je uticala na predstavu Zapada o ovoj čudesnoj građevini. Slika ljudske ludosti i uobraženosti, prolazne pobjede materijalnog i zbrke i rasula koje kao kazna dolazi. Pored negativnog aspekta, Kula vavilonska viđena je i suprotno. Kao nevjerovatna građevina, to jest razdoblje kada su ljudi bili ujedinjeni. Ovo je bilo posebno izraženo u 19. vijeku. Naglasak više nije na prokletstvu i oholosti već, naprotiv, na solidarnosti i evociranju jedinstva čovječanstva.
Bonus video:
