Nakon čuvenih priča bilo jednom u... Americi, Holivudu, na Divljem zapadu, ali i u Meksiku, Turskoj, pa onda i u Srbiji i na Brijunima, te ko zna gdje još, sada će i Crna Gora intigrantnoj, obećavajućoj i ambicioznoj frazi dodati svoj toponim i ispričati jednu slojevitu, aktuelnu, opominjuću priču...
Duhovita gangsterska drama, po tekstu i u režiji Obrada Nenezića, “Bilo jednom u Crnoj Gori” bliži se svom prvom kontaktu sa publikom. Premijera predstave najavljena je za 21. novembar, u Centru za kulturu Pljevlja, a reprizno će biti izvedena 27. novembra u Centru za kulturu “Vojislav Bulatović Strunjo” u Bijelom Polju, koji su koproducenti projekta.
Otkud inspiracija i kako će crnogorska radnja izgledati, te da li i na koji način korespondira sa pomenutim naslovima, autor Nenezić “Vijestima” kaže da je oduvijek želio da napravi nešto slično, ali i da će gledaoci već sami spoznati mnogo toga.
“Pažljivi gledalac će prepoznati citatnost i omaže velikim djelima pozorišne i filmske umjetnosti, što je manir postmoderne, a ovo je postmoderni teatar. Kao čovjek koji je uživao u tim djelima, oduvijek sam želio da napravim slično, ali naša produkcija ne može da izdrži i podnese taj teret. No, možemo napraviti našu priču. Lokalnu. A najuniverzalnije priče su upravo lokalne, ako nas se tiču. Crna Gora je imala dramatičnu istoriju, ali i sadašnjost. Ili nasijedamo na populizam i mitomaniju? Upravo ti momenti su bogom dani da ispričamo priču o današnjosti koja je smještena u buućnost. Ili u prošlost. Odnosno, svjesni smo da se malo toga mijenja u našem mentalitetu i egzistenciji. A mentalitet i egzistencija su izvanredni majdani iz kojih se eksploatišu duhovite drame”, rekao je Nenezić “Vijestima”.
Njegove riječi potvrđuju i koproducenti najavljujući premijeru.
“U semiotičkom i semantičkom smislu, u neprestanom smjenjivanju pozorišnih simbola i znakova, ali čitljivih a ne hermetičkih, jasno je da se radi o postmodernom teatru, koji je prepoznatljiv u Nenezićevom teatarskom rukopisu. Začudnost u koju svjesno uvodi gledaoca, koji gubi svijest o tome da li se radi o prošlosti ili budućnosti, tjera gledaoca da postane saučesnik u poetskom i estetskom procesu i sam da donese odluku na čijoj je strani, jer strane uvijek postoje, kao što uvijek postoje heroji i antiheroji, protagonisti i antagonisti, dobri i oni manje dobri...”, piše u saopštenju.
Radnja predstave prati dvije zaraćene porodice, dva klana, na koji način i zbog čega, otkriva se dalje u opisu...
“Dvije zaraćene porodice, dva klana, bivaju “iskorišteni” od “sive eminencije”, u nekoj Crnoj Gori budućnosti ili prošlosti, odnosno od lovaca u mutnom kojih ima otkad je svijeta i vijeka, od varvarskih vremena koja su uzakonjena, jer bez zakona nema ni civilizacije. Upravo taj sukob je i duhovit i dramatičan. I to je esencija i srž ove predstave koju će publika sigurno voljeti jer nije ni na čijoj strani, osim na strani umjetnosti, a umjetnost je dio svih nas. Aluzija na čitav niz dramskih djela je namjerna i očigledna, ali ne u smislu parodije, već citatnosti, što je, opet, jedan od manira postmoderne umjetnosti. Međutim, ne radi se o imitaciji i simulaciji, već o inspiraciji vječnim motivima kao što su pravda i “krivda”, te ljubav i mržnja, sa povodom ili bez, a sve u korist moći”, navodi se u najavi.
U predstavi igraju: Omar Bajramspahić, Darko Bjeković, Stefan Vuković, Dino Bajrović, Đorđije Tatić, Jovana Jelovac Cavnić i Nikola Popović. Scenografiju je uradio Darko Musić, a kostime Vera Šoškić. Autorka muzike je Slobodanka Bobana Dabović Đurić, koreograf je Ognjen Bobić. Asistentkinja reditelja je Slađana Bubanja Merdović. Dizajn plakata je djelo Adele Bajramspahić. Producent predstave je Dženan Alić, dok su direktori projekta: Slavko Tošić i Edin Smailović.
Reditelj Nenezić dalje demistifikuje vrijeme radnje, otkrivajući da je u pitanju, ipak, neka bliska budućnost Crne Gore.
“Pokušao sam se distancirati i ispričati jednu lokalnu priču koja bi mogla da se dogodi u bilo kojem naseljenom dijelu planete (koja je odavno globalno selo, kako reče jedan moderni teoretičar). Ipak, stavio sam je u neku blisku budućnost Crne Gore. One Crne Gore kojoj nije problem identitet nego mentalitet, jer moć i novac mire sve razlike. Međutim, moć i novac ne liječe čovjekovu dušu i sudbinu. Upravo je to ono o čemu pričamo u predstavi... O vlasti koja ne bira sredstva da ostane vlast, o kriminalu koji je moćan samo ako je moćna država (kako kaže jedan od likova), o ljudima koji uzimaju tuđe identitete da bi lakše ostvarili ciljeve... I taj sukob je na sceni duhovit, a u podtekstu brutalan. A to povlači za sobom poetiku i estetiku koja postaje drugačija, ne sa namjerom, već je izazvana, jer otvara mogućnosti postmodernog teatra koje su bezgranične, a vuku korijene od antiteatra, a zadiru i u postdramski teatar”, priča autor teksta i reditelj Nenezić.
On ističe i da su se vodili određenim pitanjima za koja vjeruje i da će publika prepoznati i sama (sebi) postaviti...
“Znamo zbog čega ili zbog koga postajemo taoci. Često ne svojom voljom, a katkad dobrovoljno. I ljudi, i sistema, i reẓ̌ima, i ideologija... A da li postajemo taoci ‘naših’ ili ‘tuđih’ sloboda? Recimo slobode govora... Koliko svojom slobodom robimo i rabimo tuđe slobode? I obratno. Ovo su tek neka pitanja koja su nas progonila u procesu od pisanja teksta, preko stvaranja projekta, te na kraju i tokom inscenacije. Na neka smo pokušali otvoreno odgovoriti, na većinu čistim pozorišnim jezikom, odnosno simbolom i znakom. Univerzalna opsjednutost čovjeka funkcijom intrigira svakog pisca, pogotovo dramskog. Tako da nijesam ni ja izuzetak”, poručuje Nenezić.
Predstava “Bilo jednom u Crnoj Gori” sufinansirana je na konkursu Ministarstva kulture i medija Crne Gore za razvoj kulture na sjeveru, a namijenjena je starijima od 16 godina.
Pokušao sam se distancirati i ispričati jednu lokalnu priču koja bi mogla da se dogodi u bilo kojem naseljenom dijelu planete (koja je odavno globalno selo, kako reče jedan moderni teoretičar). Ipak, stavio sam je u neku blisku budućnost Crne Gore. One Crne Gore kojoj nije problem identitet nego mentalitet, jer moć i novac mire sve razlike. Međutim, moć i novac ne liječe čovjekovu dušu i sudbinu. Upravo je to ono o čemu pričamo u predstavi... O vlasti koja ne bira sredstva da ostane vlast, o kriminalu koji je moćan samo ako je moćna država (kako kaže jedan od likova), o ljudima koji uzimaju tuđe identitete da bi lakše ostvarili ciljeve...
Dvije zaraćene porodice, dva klana, bivaju "iskorišteni" od "sive eminencije", u nekoj Crnoj Gori budućnosti ili prošlosti, odnosno od lovaca u mutnom kojih ima otkad je svijeta i vijeka, od varvarskih vremena koja su uzakonjena, jer bez zakona nema ni civilizacije. Upravo taj sukob je i duhovit i dramatičan. I to je esencija i srž ove predstave koju će publika sigurno voljeti jer nije ni na čijoj strani", navodi se, između ostalog, u opisu
Bonus video:
