Dok pišem poeziju čitav jedan život je prošao.
Sje*ane su države i potkontinenti, kulture i supkulture,
socijalizam i komunizam, pola moje ulice, trećina grada,
čitava jedna ideologija od koje strada mentalitet a ne život.
Dok pišem poeziju nestaju nacije na obraz čestite demokratije...
Neki su od stihova poeme "Dok pišem poeziju", istaknutog crnogorskog dramaturga, scenariste, književnika i pjesnika, Obrada Nenezića. Napisao ih je povodom promocije svoje nove zbirke pjesama “Centar mog svijeta”. Poetsko veče je upriličeno u sali Dodest Kulturno-informativnog centra (KIC) "Budo Tomović".
Tokom događaja razgovarali su moderatorka Valentina Knežević, publicista Vanja Kovačević, kao i sam Nenezić. Utiske su podijelili i glumac Jovan Dabović i kompozitorka Slobodanka Bobana Dabović Đurić, ali je njihova glavna uloga bila izvođenje odabranih stihova kroz segment poetsko-muzičkog performansa “Džentlmen”.
Stihove pomenute poeme, "Dok pišem poeziju", je tokom večeri pročitao Dabović kom je Nenezić čestitao rođenje ćerke i to prije samo par sati i zahvalio mu što je došao, što je pozdravljeno aplauzom.
"Za prijatelja", odgovorio je Dabović.
Promociju je upravo otvorio glumac muzičko-poetskom interpretacijom poeme "Žena" uz pratnju kompozitorke na klaviru, koji su zajedno više puta nastupili i time dali novu dimenziju poemama i dubini same poetske noći.
"Žena nije od Adamovog rebra, ona je Adamov kičmeni stub i moždana pjena koji ga čine uspravnim i mislećim, ona se jednostavno zove - žena", kaže početak pjesme.
Dabović ističe da on osjeća način na koji Nenezić sprovodi riječi po papirima, ekranima...
"I na taj isti način pokušavam da ja publici dočaram kako se on osjeća, kako se ja osjećam i kako treba cijeli kosmos u tom trenutku da se osjeća", poručio je Dabović.
Dabović Đurić je istakla da je zadovoljstvo sarađivati sa Nenezićem.
"Obradovi stihovi za koje sam radila muziku, pa i cjelokupna poezija vrlo su inspirativni", dodala je ona.
Moderatorka, Valentina Knežević, je takođe komentarisala pjesnikovo stvaralaštvo i istakla pjesmu "Kavez", "koja otvara knjigu kao zapis umjesto uvoda".
"Pjesnik gaji i nužno i dobrovoljno svoju unutarnju potrebu da stvara, da piše, odnosno, priča, odnosno, da pjeva. Ne može je sputati. Zapravo je on u njenom kavezu, a ne obrnuto", ističe Knežević.
Publicista, Vanja Kovačević, govorio je tokom promocije o Neneziću, njegovoj poeziji i kazao je da od 1992. godine prijatelj sa pjesnikom.
"Gotovo sve što je napisao, pa čak i u rukopisu, kasnije naravno kroz računar i mejlove ja sam imao zaista i sreću, a prije svega ogromno zadovoljstvo, da čitam, jer se radi o vrhunskoj literaturi bez obzira u kojoj formi pisana", poručio je Kovačević.
Bez obzira što misli da je on prvo vrhunski dramski pisac, kaže Kovačević, on ga doživljava prije svega kao pjesnika.
"Jer čak i u njegovim dramama osjeća se taj ritam poezije", navodi on.
Bonus video:
