Crna Gora je, može se reći, zemlja jezera. Obožavam jezera i planirala sam da obiđem svako u zemlji. Još nisam uspjela u toj namjeri, ali, blizu sam cilja. Jezera ima raznih, no, svima je zajedničko da je svako lijepo i osobeno. Skadarsko jezero ima brojne specifičnosti po kojima se odvaja od ostalih: najveće je, dijelimo ga sa susjednom državom.
Ono što ga, takođe, čini različitim je njegova nevjerovatna fotogeničnost. Sa svih strana, u svako doba dana i godine, na Skadarskom jezeru se mogu napraviti fenomenalne fotografije. Zbog toga je, vjerujem, naše najfotografisanije jezero.
Ono što, između ostalog, razlikuje Skadarsko jezero od ostalih naših jezera je njegova veličina. Iako nešto manje od pola jezera pripada susjednoj Albaniji, nama je ostalo dovoljno da se na obalama jezera formiraju brojna, manja ili veća, naselja. Interesovanje za njima je svakim danom sve veće, te postaju nezaobilazne tačke u turističkim rutama.
Poslednjih godina je najpopularniji Virpazar. U nekim prethodnim vremenima veoma bitno mjesto, godinama je gubio na značaju i prijetila je opasnost da potpuno zamre. Poslednjih nekoliko godina je prilično živnuo. Danas sam bila svedok tolikoj gužvi da smo se jedva provukli kolima, a o mjestu za parking nije bilo ni govora.
Sem simpatičnih ribljih restorana, tvrđave Besac (koja je renovinara uz pomoć sa strane), glavna atrakcija Virpazara su ture brodovima (manjih ili većih) kojima je tu početna tačka.
Glavni rival Virpazaru, u takmičenju za najposjećenije mjesto na obalama Skadarskog jezera, je Rijeka Crnojevića. I ona pamti daleko bolje dane, kad je imala puno veći značaj za okolno stanovništvo. Put Podgorica-Cetinje je Rijeku stavio u zapećak i ona je bila skoro “na aparatima” dok prije nekoliko godina nije postala jedno od mjesta gdje je “in” prošetati vikendom, okačiti neku sliku na FB-u i ručati u nekom od nekoliko dobrih ribljih restorana. Danilov most u Rijeci Crnojevića je jedan od najčešćih motiva za fotografe amatere. Jer, mala je vjerovatnoća da fotografija ne uspije.
Na obalama Skadarskog jezera svako mjesto je istorijska čitanka. Kad kod Rijeke Crnojevića ne pomenuh Obodsku štampariju i prvu štampanu knjigu na ćirilici “Oktoih” , neću vam mnogo pričati ni o istoriji Žabljaka Crnojevića. Priča o njemu seže daleko kroz istoriju, mnogi događaji od značaja za našu državu su se odigrali među njegovim zidinama . Zbog svega toga zaslužuje puno bolji tretman da bi na dostojan način mogao da se predstavi turistima. Za sada, glavna atrakcija mu je pogled sa tvrđave na Skadarsko jezero.
U nekim prethodnim vjekovima su mnoga mjesta na obalama Skadarskog jezera imala veći značaj za život ljudi nego danas. Jezero je predstavljalo izvor hrane a time i uslov za opstanak. Situacija se vremenom promijenila čak dotle da je većina mjesta bila potpuno zamrla. I ovo predivno mjesto je bilo skoro potpuno zaboravljeno. Poseljani, mjesto koje je nekada imalo 15-ak vodenica, u kojem se mljelo brašno za sva okolna sela, bilo je utihnulo. Vodenice i dalje ne rade, ali, neke kuće su renovirane a šetačke ture planinarskih društava zimi uredno obilaze ovo idilično mjestašce.
Još jedno naselje sa burnom istorijom je selo Godinje. Jedan blog bi se mogao posvetiti činjenicama koje se tiču njegove prošlosti. No, moram priznati da ja nisam tipična crnogorka i da me više od prošlosti zanima sadašnjost. Na žalost, sada možemo samo da konstatujemo da je nevjerovatnim nemarom, Godinje prilično oronulo i da bi, da je imalo drugačiji tretman, moglo i trebalo da bude značajan istorijski spomenik i turistički biser.
Na obali jezera, što je i logično, ima puno malih ribarskih naseobina koje su manje ili više interesantne turistima. Svojom ljepotom izdvojio se Karuč. Ima tu još dosta toga da se uradi, ali se dosta i napredovalo.
Lijep je izdaleka a neki detalji ga čine zanimljivim i izbliza.
Poslije dugo vremena posjetila sam ribarsko selo Krnjice. Priznajem, bila sam prilično razočarana. Na ovoj slici, mora se priznati, djeluje idilično. U stvarnosti, ima tu još puno toga da se uradi da bi bio mamac za turiste.
Plavnica je još jedno mjesto na obali jezera gdje se može provesti dan na čistom vazduhu, posebno sa malom djecom. Širina, patkice, čunovi koji povremeno prolaze i mir i tišina zbog udaljenosti od saobraćajne buke, čine ovo mjesto veoma popularnim vikend izletištem Podgoričana.
Put od Virpazara do Ostrosa ide, većim dijelom, uz obalu Skadarskog jezera. Doduše, negdje niže, negdje visočije, ali, gleda na jezero. Ovaj put je atrakcija sam po sebi. Ima toliko zanimljivih detalja na ovom putu i vožnja njime bi bila događaj za pamćenje da put nije u tako lošem stanju.
Kako su nadležni zaboravili ovaj put, nije mi jasno, ali znam da je prava šteta. Na tom putu se nalazi i mjesto Murići sa najljepšom plažom na obalama jezera. Sigurna sam da bi ova plaža bila prava atrakcija da dolazak do nje nije tako naporan.
Priča o Skadarskom jezeru je nepotpuna bez pominjanja vidikovaca koji su nezaobilazne tačke za zaustavljanje i fotografisanje. Bez konkurencije, najpopularniji je Pavlova strana na putu ka Rijeci Crnojevića. Nema toga ko može odoljeti zovu pejzaža koji se pruža sa tog mjesta a da ne pokuša da ga ovjekovječi na na neki način.
Put od Virpazara do Rijeke Crnojevića (ili obrnuto) je atraktivan sam po sebi i ne treba ga zaobići. On i povezuje dva najposjećenija mjesta na obali jezera a , otprilike na njegovoj polovini, se nalaze i Poseljani. Interesantan je i što ima nekoliko uređenih vidikovaca od kojih je posebno zanimljiv onaj koji se nalazi nasuprot Virpazara i sa koga puca pogled na veliki dio jezera.
Silno sam se raspisala i, pomislio bi neko neupućeni, da se nema šta pridati. No, tek sam zagrebla temu. Srećni, spretni i nadasve strpljivi fotografi se mogu pohvaliti prelijepim fotografijama ptica koji dio svog života provode na Skadarskom jezeru. Do sad ja nisam bila te sreće. Nije rečeno da neću.
Osim toga, vožnja brodom po jezeru pruža uvid u brojna ostrvca na kojima se nalaze manastiri sa zanimljivom istorijom. O tome u nekom narednom blogu. Do tad, još jedna romantična fotografija s jezera napravljena upravo danas.
Bonus video:
