Čovek je nomad po srcu svom, po misli svojoj, po idealima svojim, zapisala je Isidora Sekulić. Upravo te riječi su moto knjige “Nomad I” Beograđanke Snežane Radojičić, nekada profesorice svjetske i južnoslovenskih književnosti, lektorke, danas bicikliste, svjetskog putnika, blogerke, ili, jednostavnije rečeno, nomada koji je shvatio da je “ život skup, ali da je vrlo jeftino živjeti”.
Kada se krajem 2009. godine sjetila očevog savjeta da treba da slijedi svoje snove i kada je porazilo to da joj je trebalo vremena da se prisjeti svog sna, odlučila je da stan zamijeni biciklom i šatorom i krene u svijet, jer njen san je bio da živi slobodno, da piše i živi od pisanja, sve ono što je bilo suprotno njenom dotadašnjem životu. Prodala je sve što je imala, osim stana, preko interneta upoznala jednog Brajana iz Kolorada, sa kojim je, poslije sicilijanske test-ture krenula u svijet, riješena da pobijedi sve strahove koji postoje samo u glavi i da otvorenog srca upozna ljude. Ljubavna idila trajala je osam mjeseci i iz nje je nastala knjiga “Zakotrljaj me oko sveta”.
“Moja namjera je bila da putujem dvije-tri godine, pređem 40 hiljada kilometara, napravim krug oko svijeta, napišem knjigu i postanem poznata. Međutim, putovanja su mi ušla pod kožu i ne želim više da se vratim. Za pet godina prešla sam preko 45 hiljada kilometara i dva kontinenta, Evropu i Aziju”, kazala je Radojičić na tribini koju je u Nikšiću organizovao Kulturni centar “Punkt”.
Iako nomad u duši, shvatila je da je ponekad potrebno i da negdje stane. Prvi put je stala u Kambodži, zatim u Nepalu, Baliju, Vijetnamu, gdje je napisala knjigu “Nomad I.” Novo zaustavljanje, nakon balkanske putopisno-putničke ture i promocije knjige, biće u Filipinima gdje namjerava da napiše “Nomad II”.
“Uvijek sam voljela da pišem. Sa 25 godina objavila sam prvu knjigu proze kada sam pobjedila na konkursu Matice srpske, a tek deset godina kasnije napisala sam drugu knjigu. Sada sam za pet godina napisala isto toliko knjiga“, kazala je Radojičić.
Prema njenim riječima, prva knjiga je avanturističko-putopisni ljubavni roman “Zakotrljaj me oko sveta” u kome je opisala osmomjesečno putovanje sa partnerom i pokušaj dvoje ljudi koji se jedva poznaju, dolaze iz dvije sasvim drugačije sredine, dva različita kulturološka svijeta, koji putuju u ekstremnim uslovima, da uspostave kakvu takvu vezu. “Nomad I” se vremenski nadovezuje na ta putovanja, prati dešavanja nakon raskida i manje je ličan od prve knjige. Treća knjiga je dnevnički putopis “Preko Himalaja i Gobija”, a napisala je i dva priručnika - za kampovanje i putovanje biciklom.
Najegzotičnije mjesto za život za nju je Bali, čiji kulturni centar Ubud je postao poznat nakon filma i knjige “Jedi, moli, voli”, dok je najbolji grad Singapur, grad koji je prepun zelenih površina i gdje su arhitekte u obavezi da prilikom gradnje novog kvarta projektuju parkove i da se oko 40 odsto odnosi na zelene površine.
Spomenik koji je na nju ostavio poseban utisak je Angkor u Kambodži, najveći kompleks hinduističkih hramova, drevni grad koji svjedoči o superiornosti starih Kmera i koji je tek nakon filma “Tomb Rajder” u kome Anđelina Džoli glumi Laru Kroft ušao u udžbenike istorije umjetnosti.
Nakon nikšićke i podgorička publika bila je u prilici da sluša o pustolovinama najpoznatije žene nomada iz regiona, a podgorički susret sa Radojičićevom je organizovao biciklo.me, uz podršku KIC-a “Budo Tomović”.
Kapadokija je nezaboravna, a u Kini, kao kod svoje kuće
Priznaje da nikada neće zaboraviti tursku oblast Kapadokiju, gdje ima preko 40 hiljada različitih oblika kamena koji su dobili naziv vilenjački dimnjaci, i preko stotinu podzemnih gradova, ali ni himalajasku turu. Bila je prva osoba sa Balkana koja je biciklom prešla himalajski prevoj Torung la na 5.416 metara nadmorske visine. Najteže joj je bilo u pustinji Gobi, a Kina joj je pala najteže od svih zemalja.
“Tamo sam osjetila da sam daleko od kuće. Ona mi je bila najnepristupačnija zbog jezičke barijere, potpuno drugačije kulture i načina razmišljanja, zbog straha da se ne ‘izgubi obraz’, jer ne smiju da kažu ne, da pokažu negativnu reakciju, pa pošto ne razumiju kada ih nešto pitam da ne bi ‘izgubili’ obraz oni ili pobjegnu, ili me ignorišu, ili se smiju. U Kini svako radi samo svoj posao i tamo je sistem uređen, nema improvizacije, što je dobro za život, ali ne i za putnike”, kazala je cikloputnica koja je u Singapuru doživjela najegzotičniji običaj - proslavu hinduističkog festivala Taipusam koji se održava u februaru, kada se slavi rođenje boga Murugana, sina bogova Šive i Paravate.
Gostoljubivost Turaka nema premca
Nikšićka publika imala je priliku da zajedno sa Snežanom “pedala” po Turskoj, Kini, Kambodži, Baliju, ali i Himalajima, pustinji Gobi, da sazna kako se može preživjeti sa deset dolara dnevno, prespavati hiljadu noći u šatoru, upoznati i zavoljeti ljudi, predjeli, različitosti.
Iako je Brajan ostavio kada su bili u Turskoj i iako je u toj zemlji, prema kojoj je imala mnoštvo predrasudu, bila sama, to je za nju najgostoljubljivija zemlja u kojoj je bila. “Zahvaljujući boravku tamo, shvatila sam da je svijet mnogo bolje mjesto nego što mediji žele da vjerujemo i da su ljudi svuda isti”, kazala je Radojičić i ispričala kako je tamo dobila besplatnu hotelsku sobu, kako ju je dočekao gradonačelnik, priredio joj ispraćaj i obezbijedio pratnju, kako su joj tri sestre dale ključ od vikendice, i kako je saznala da izreka “svakog gosta tri dana dosta”, potiče upravo iz Turske.
Bonus video:
