Hrabra i odlučna za svoj rad dobila je švedsku nagradu ˝Ana Lind˝. Ona je izvršna kordinatorka Centra za romske inicijative, organizacije osnovane sa ciljem da pomaže integraciju i osnaživanje žena i djece Roma. Ona je Fana Delija i potiče iz dvanaeostočlane romske porodice. Za ˝Život˝ kaže da nije bilo njenih ukućana nikada ne bi postala ono što sada jeste.
˝Mama i tata su uvijek bili uz mene i davali mi podršku. Danas su jako ponosni na mene˝.
Priča da jako voli svoj posao jer svaki dan nešto novo nauči.
˝Zahvaljujući poslu sam upoznla jako puno ljudi, različite kulture, puno sam putovala˝ .
Međutim, nijesu nagrade, putovanja, posao koji voli došli u njen život sami od sebe.
Fana je morala da prođe težak put.
Navodi da se od početka školovanja susretala sa teškoćama. Dok ovo priča osmijeh sa njenog lica nestaje.
“Pamtim da kad god bi u školi trebalo da napravimo krug i da se uhvatimo za ruke, nijedno dijete nije htjelo da mene uzme ze ruku, a uvijek sam bila čista i uredna. Tada nijesam shvatala zašto se tako ponašaju, sada znam˝, priča Fana. Ističe kako jako dobro razumije svu diskriminisanu djecu.
“Ja sam kroz to prošla i svom snagom ću da nastavim da se borim protiv predrasuda˝.
S druge strane ističe da je posebno bolno za nju bilo nanerazumijevanje ljudi iz romske populacije.
“Kada sam dobila prvi posao ljudi iz moje zajednice su mi govorili “Kako te nije sramota da ideš sama na posao?”, “Kako moje roditelje nije sramota da ih kćerka hrani pored sinova”i razne druge stvari”.
Danas su ti ljudi, kako kaže Fana, ponosni na nju.
“ Oni svojim kćerkama kažu da nikada neće biti kao Fana, a ja im kažem dajte im šansu i one će biti kao ja, jer i ja sam bila kao one”.
O nagradi koju je dobila, kaže da se dodjeljuje već osam godina u čast bivše ministarke inostranih poslova Švedske Ane Lind ubijene 2003. godine u Stokholmu.
“Posebno mi je drago što me je nominovala švedska fondacija „Kvinna till Kvinna”, koja je i donator Centra za romske inicijative”.
Sjećajući se dodjele nagrade, navodi da je bila u potpunom šoku.
“Tek kada sam na dodjeli nagrade čitala svoju životnu priču, postala sa svjesna uspjeha. Počela sam tada da plačem”.
Kada je u pitanju slobodno vrijeme, kaže da ga ima da jako malo i da svaki slobodni trenutak provodi sa porodicom.
Svoje vrijeme često zna da ispuni i pjesmom.
“Volim da pjevam. Moj brat zna da svira, pa kad se sastavimo bude veselo”.
Protest u Rejkjaviku
Fani dugo ostati u sjećenju je putovanje u Rejkjavik. Tada je imala priliku da učestvuje u protestu.
“Učestvovalo je 50000 žena. Tražilo se veća ravnopravnost prilikom zapošljavanja i ujednačavanje plata˝.
Bonus video:
