Niz istraživača smatra da organizacija u velikoj mjeri utiče na ponašanje njenih članova. Upravo iz tih razloga je u posljednje vrijeme sve prisutnije istraživanje pojma organizacijske klime.
Klima svake organizacije je posebna i zavisi od karakteristika ličnosti koje se nalaze u njoj, zahtjeva posla i njegove organizacije, načina donošenja odluka, stila rukovođenja, stavova i uvjerenja grupe, dakle od svih aspekata psihosocijalnih odnosa.
Postoji sedam vrsta klime u organizaciji i navešćemo osnovne odlike svake od njih.
Autokratsko vođstvo sa centralizovanim odlučivanjem gdje ostale članove organizacije kontroliše rukovodilac, karakteristično je za autoritarnu klimu bez primjene represije.
Članovi grupe su obično ličnosti koje imaju predispozicije da ne urade ništa kako bi se ovakvo vođstvo promijenilo, teže ka tome da budu vođeni i da ne snose odgovornost za značajne odluke.
Međutim, ovakva klima u organizaciji ima za posljedicu apatičnost, agresivnost i osjećanje frustriranosti.
Autoritarna klima sa primjenom represije održava se zahvaljujući, ne samo prinudi već i ličnim dispozicijama članova grupe. Tolerisanju represivne klime doprinosi vrijednosni sistem orijentisan na zadovoljenje egzistencijalnih potreba.
Ovu klimu odlikuje autokratsko vođstvo i sistemska primjena represivnih mjera protiv onih koji se ne slažu sa ovim odlukama.
Pojedinac koji nema predispoziciju da prihvati ovu vrstu vođstva nalazi se pred razornim konfiktom: ako prihvati - ugrožava sopstveni identitet, ako ne prihvati ugrožava vlastitu sigurnost.
Klima koju odlikuje zaštitnički odnos jeste klima gdje vođa u potpunosti kontroliše ponašanje ostalih članova organizacije, istovremeno preuzima brigu o njima, ali samo dok slijede njegove ideje. Jedna varijanta zaštitničke klime koja se dešava u našim preduzećima jeste da u uslovima niskih primanja i malog učešća u odlučivanju, većina članova svodi svoje zalaganje na najmanji mogući nivo.
Dezintegrisane radne grupe su posljedica: autokratskog rukovođenja, niza konflikata uzrokovanih raznim problemima i neslaganjem članova grupa u osnovnim vrijednostima, uvjerenjima i stavovima. U ovakvoj grupi su uvijek moguće represivne mjere moćnih podgrupa, jer ne postoji osjećanje solidarnosti.
Takođe, u ovakvoj grupi lako se izražavaju devijantne ili patološke težnje pojedinaca dezintegrisane radne grupe. Odlučivanje u ovakvoj grupi nije kolektivno, jer kolektivno odlučivanje podrazumijeva postojanje zajedničkih vrijednosti i određenog stepena emocionalne vezanosti između članova grupe.
Emocionalni odnosi u dezintegrisanoj grupi su ili negativni ili indiferentni.
Dezintegrisane radne grupe su posljedica niza konflikata među članovima grupe ili autokratskog rukovođenja.
Bonus video:
