Zvono koje će označiti početak nove školske godine oglasiće se 3. septembra. Za mnoge školarce, još jedna školska godina, no za đake prvake i njihove roditelje, jedno novo poglavlje koje sa sobom nosi mnogo izazova.
"Polazak djeteta u školu predstavlja prekretnicu u njegovom životu i veliku radost za roditelje i cijelu porodicu. Prvi dan polaska u školu mnoge roditelje ispunjava ponosom i zadovoljstvom", kaže za “Vijesti” pedagog Vjera Bjelica.
Navodi da je to, na neki način, potvrda odrastanja i sazrijevanja njihove djece i “iskorak iz porodičnog gnijezda”.
"Za većinu roditelja to je dirljiv momenat, jer postaju svjesni da zdravo roditeljstvo znači smanjenje njihove zavisnosti od djece i dječije zavisnosti od njih", smatra ona.
Različiti doživljaji
Navodi kako pored roditelja, polazak u školu predstavlja veoma značajan trenutak i za dijete.
"Djeca mogu da imaju različit doživljaj škole koji je posljedica onoga što su čuli o školi od roditelja, starijeg brata ili sestre, druga i slično", kaže, naglašavajući da je zbog toga potrebno da roditelji posvete posebnu pažnju emotivnoj pripremi i razvijanju pozitivnog stava prema školi.
Prvih dana roditeljska uključenost treba da bude potpuna, ali ne tako da bude aktivniji od djeteta
Naglašava da djetetu nikada ne treba prijetiti školom “vidjećeš ti kad pođeš u školu”.
“Ne smije se otići ni u drugu krajnost i prikazivati školu kao nešto što je od sporednog značaja, što treba olako shvatiti i ne sjekirati se mnogo”, kaže Bjelica.
Navodi kako djetetu treba reći da škola podrazumijeva puno obaveza i zahtjeva, ali koje radom svakako može da savlada, kao i da će pored obaveza i učenja u školi doživjeti mnogo lijepih i značajnih trenutaka.
"Zainteresovanost roditelja i pokazivanje vjere da će dijete uspjeti da savlada sve zahtjeve i situacije koje ga očekuju u školi najbolja je podrška koju roditelj može da mu pruži".
Odmorno i zadovoljno dijete
O tome na kojin način roditelji, kada je u pitanju učenje, mogu da pomognu djetetu, Bjelica kaže da vrijeme za učenje treba odrediti u skladu sa temperamentom i karakterom djeteta.
“Učenje je efikasno samo onda kada je dijete odmorno i zadovoljno”.
Navodi kako neka djeca poslije škole vole da odspavaju ili da se dobro izigraju, pa tek onda da uče, drugi svoje obaveze žele da ispune odmah.
“Pravila nema, stvar je isključivo individualne prirode. Kada roditelj procijeni koje vrijeme za učenje je najidealnije, striktno ga se treba pridržavati”, naglašava Bjelica.
Kaže da ne treba dozvoliti da se manipuliše njime.
“Osim dosljednosti, potrebna je i roditeljska istrajnost u vezi s ovim pitanjem. Na taj način kod djeteta se razvijaju radne navike koje su veoma značajne za uspješno učenje”.
Ona navodi da je veoma važno da roditelj pomogne djetetu u organizovanju vremena potrebnog za školske obaveze.
“Manji broj djece je dovoljno zreo i samostalan, pa je njihova potreba za roditeljskim uključivanjem minimalna. Ali, većini djece je, ipak, potrebna aktivnija roditeljska podrška kako bi im pomogli da nađu adekvatan način za savladavanje školskih zadataka”.
Prvih dana, kako kaže, roditeljska uključenost treba da bude potpuna, ali ne tako da bude aktivniji od djeteta.
”Ne smije se dozvoliti da roditelj piše, rješava i pronalazi odgovore umjesto učenika”, navodi. Napominje da ukoliko se uspostavi takav stil pomoći, to će usporiti dijete u sazrijevanju i prihvatanju odgovornosti u odnosu na školu, a problem sa učenjem provlačiće se jako dugo.
Dijete da bude potpuno spremno
Na pitanje kako se polazak u školu odražava na dijete koje još uvijek nije spremno za to, odgovara kako opšta spremnost i zrelost djeteta za školu odslikava se kroz tri važne dimenzije.
“Fizička, intelektualna i socioemocionalna zrelost. Ukoliko neka od ovih dimenzija nije u dovoljnoj mjeri razvijena, dijete može imati određene probleme u školi, koji se mogu manifestovati kroz otpor prema školi i učenju”.
Izbor učitelja prepustiti stručnom licu
O tome koliko je dobro da roditelji utiču na izbor učitelja, kaže da izbor učitelja treba prepustiti stručnom licu koje vrši procjenu djeteta za polazak u školu.
“Veoma je važno da roditelj u razgovoru iznese sve one činjenice za koje smatra da su bitne kako bi stručno lice moglo stvoriti kompletniju sliku o djetetu”, navodi Bjelica.
Ne forsirati školarca
Na pitanje da li i koliko griješe oni roditelji koji nauče svoju djecu slova i brojeve prije polaska u školu, odgovara kako je forsirati dijete da prije polaska u školu nauči da čita, piše i broji, radi ostvarivanja neke prednosti, najčešće kontraproduktivno i može izazvati odbojnost prema učenju.
“Prisila da se nešto mora učiti za školu može da izazove strah od onoga što dijete očekuje u školi i da rezultira suprotnim efektima. Umjesto toga, kod djeteta treba razvijati interesovanje za različite knjige i slikovnice, čitati mu i razgovarati sa njim, pa će ono samo razviti interes i polaskom u školu vrlo brzo i s voljom savladati čitanje i pisanje, što i jeste zadatak škole i prestići ono dijete koje je zbog forsiranja izgubilo interes”, objašnjava Bjelica.
Galerija
Bonus video:
