Doc.dr Aleksandra Vuksanović-Božarić, specijalista ginekologije i akušerstva, imala je hrabrosti i uprnosti da ostvari svoje želje. Upisala je i završila medicinu, jer kako kaže, samo to je željela.
„Kada sam upisivala fakultet znala sam da hoću medicinu i baš ništa drugo. Činilo mi se da je to pravi izbor za mene”, priča ona.
Na pitanje „ Vijesti” zašto ginekologija, Aleksandra otkriva da je izbor ginekologije bio splet okolnosti. „To nije bio izbor koji sam u početku željela”, navodi ona.
Kaže da je željela neku drugu specijalizaciju, o čemu nije htjela da govori.
Otvorila se mogućnost da specijalizira ginekologiju, a, kaže, specijalizaciju nije htjela da čeka.
„Nijesam se pokajala. Ovo je prelijep posao i smatram da je ginekiologija, ipak, bolji izbor od onoga što sam u početku željela”, ističe Aleksandra.
Objašnjava da je ginekologija kompleksna nauka, složena oblast medicine, koja pruža zanimljive mogućnosti.
Pored toga što radi kao ginekolog, Aleksandra radi i na Medicinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Priča da je odmah po završetku medicine počela da radi na fakultetu kao stručni saradnik, a sada je docent.
„Rad sa mladim ljudima punim znanja predstavlja čast i zadovoljstvo”, ističe ona. Navodi kako svaki dan nešto novo nauči od studenata.
„Dobijem energiju, stalno me podstiču na dalja učenja i usavršavanja”, navodi Aleksandra. Kada je u pitanju slobodno vrijeme kaže kako ga ima jako malo.
„Uglavnom se trudim da ga provodim sa porodicom i bliskim prijateljima”, navodi ona. Na pitanje kako uspijeva da uskladi profesionalne i porodične obaveze, ona odgovara kako je „prilično dobro organizovana”. Ističe kako joj je suprug velika podrška. O tome šta za nju predstavlja uspjeh, kaže da je uspjeh imati zdravu i zadovoljnu porodicu.
„To smatram mojim najvećim uspjehom”, navodi Aleksandra.
A da li sebe i u kojoj mjeri smatra uspješnom?
“Ja sam zadovoljna žena, ne znam koliko sam i da li sam uspješna, ali sam zadovoljna”, kaže ona.
„Doktorka, ovo je ono naše dijete”
Kada je u pitanju događaj tokom bavljenja medicinom, koji joj je ostao posebno u pamćenju, Aleksadra ističe da ne želi da se sjeća ružnih stvari. „Mi ljekari smo često svjedoci zaista potresnih životnih priča. Zato volim da pamtim srećne situacije”, kaže Aleksandra. Napominje da joj je jedna posebno ostala u pamćenju. „Kada sam počela da radim na održavanju trudnoće je bila jedna trudnica. Izgubila je prethodnu trudnoću. Dakle, rizična trudnoća, a ja tek počela da radim. Jako sam često sam tu trudnicu pregledala. Kada se to dijete rodilo, poslije nekog vremena, ona je došla kod mene na posao i rekla mi “ Doktorka, ovo je ono naše dijete”, kroz osmijeh priča ona.
Bonus video:
