Poznato je da radne organizacije mahom ne žele jake emocije, jer one prekidaju tok misli i okupiraju našu pažnju. Emocije predstavljaju jaka osjećanja kratkog trajanja, uzrokovana određenim događajem. Za razliku od njih, raspoloženje je dugotrajnije i sastoji se od više emocija.
Emocije utiču na manifestno ponašanje u organizaciji. Treba razlikovati nekoliko psiholoških konstrukata koje se odnose na regulaciju emocija na radu - emocionalni rad, emocionalnu disonancu i emocionalnu inteligenciju.
Tako se npr., od šalterskih radnika, radnika u marketima i uopšte uslužnim djelatnostima, očekuje da uvijek budu ljubazni i nasmijani, od nastavnika da budu strpljivi i pozitivni, od psihologa da budu smireni i puni razumijevanja, od medicinskog osoblja da bude pribrani i neutralni u kritičnim situacijama.
Kako i zašto neki od njih uspijevaju da ispolje samo poželjne emocije, a neki ne?
To se uči i postiže vremenom, a za to umijeće je zaslužan emocionalni rad koji predstavlja napor, planiranje i kontrolu, kako bi se u interakciji manifestovale one emocije koje se očekuju od izvršioca. Istraživanja pokazuju da emocionalni rad može dovesti do trenutnog povećanja efikasnosti, ali ako je hroničan, uglavnom dovodi do povećanog stresa i ubrzanog izgaranja radnika, kao i do smanjenog zadovoljstva poslom.
Povezan sa njim je i konstrukt emocionalna disonanca. Ona predstavlja stanje kada osoba osjeća jednu emociju, a mora da ispolji drugu.Produženo trajanje disonance može dovesti do emocionalne iscrpljenosti, stresa čak i sindroma izgaranja.
Emocionalna inteligencija je treći konstrukt povezan sa ispoljavanjem emocija na radu i predstavlja sposobnost prepoznavanja i upravljanje sopstvenim emocijama i emocijama drugih osoba.
Istraživanja pokazuju da je bolja emocionalna inteligencija povezana sa boljim ishodima na prijemnim intervjuima, da su žene sposobnije da prepoznaju emocije kod drugih, a da su muškarci sposobniji da ih kontrolišu.
Kada rukovodioci ispoljavaju npr. tugu ili ljutnju i slabije kontrolišu emocije, istraživanja pokazuju da ih podređeni slabije ocjenjuju na testovima radne uspješnosti.
Rješenje za probleme ove vrste je dodatna obuka radnika prilikom koje treba naučiti radnike da ispolje disonantne emocije na ublažen način.
Jedno od rešenja je da se u procesu selekcije zapošljavaju radnici koji imaju "pravilan" stav prema poslu (osobe sa slabijom reaktivnošću i snažnijom emocionalnom regulacijom) i koji će svojim sposobnostima, znanjima i vještinama adekvatno odgovoriti na postavljene zahtjeve posla.
Potrebno je zaposlenima napraviti jasna pravila za ispoljavanje emocija.
Takođe, ukoliko ima finansijskih mogućnosti, jedna od opcija je i sprovođenje različitih treninga stres menadžmenta, komunikacionih sposobnosti i emocionalne regulacije.
Postoji i varijanta coachinga, koji se radi na individualnom nivou i pomaže zaposlenima da prevaziđu ovu vrstu problema.
Autorka je psiholog master
Galerija
Bonus video:
