Većina ljudi vjerovatno za sebe misli da su dobre osobe. Ako sintagma “dobra osoba” obuhvata i spremnost da pomognemo drugima, potrebno je da se zapitamo koliko smo zapravo spremni nekome da pomognemo.
Koliko smo spremni da uradimo neko dobro djelo ne očekujući ništa zauzvrat?
Koliko kao društvo njegujemo osobine kao što su humanost i solidarnost?
U kakvom je stanju filantropija u Crnoj Gori?
Nedostatak građanske svijesti
„Nažalost naš obrazovni sistem, pa i sadašnje društveno uređenje ne podstiču filantropiju, a ako se na sve to nadoda i nedostatak građanske svijesti, onda je jasno zašto je stanje takvo. Na skali od 1 do 10, ja bih trenutno stanje ocijenila sa 3“, kaže Anica-Maja Boljević, direktorica „Fonda za aktivno građanstvo“, organizacije koja već godinama dodjeljuje nagradu za filantropiju „Iskra“.
Na pitanje koji su razlozi zbog kojih nijesmo spremni da pomognemo, Boljević napominje da ima utisak da se pogubio osjećaj humanosti, solidarnosti
Naime, prema studiji „World Giving Index“( Svjetski indeks davanja), koja je sprovedena u 153 zemlje, Crna Gora je bila na 138. mjestu.
Na pitanje koliko firme hoće da pomognu, Boljević kaže da ima utisak da u posljednjih godinu dana vlada zatišje kada je korporativna filantropija u pitanju.
„Kada kažem korporativna filantropija mislim na podršku privrednih društava neprofitnim inicijativama“, kaže Boljević, ističući da je to upravo jedan od spoljnih pokazatelja društveno- odgovornog poslovanja.
„Multinacionalne, velike firme imaju strategije za društveno-odgovorno poslovanje i planirane budžete u tu svrhu. Ekonomska kriza jeste donijela smanjenje tih budžeta, ali kompanije shvataju da je to dugoročno ulaganje u imidž kompanije, a samim tim i dobit“, kaže Boljević.
S druge strane, Boljević napominje da svakodnevno imamo primjere malih firmi koje pomažu doniranjem svoje robe.
„Ponašaju se kao dio zajednice. Morala bih istaći da dosadašnje iskustvo pokazuje da je podrška neprofitnim akcijama najveća u Nikšiću i Pljevljima“, kaže Boljevič.
Kada je u pitanju pojedinac u Crnoj Gori, Boljević smatra da do sada nema relevantnih pokazatelja koliko je pojedinac u Crnoj Gori spreman da nešto pomogne, spreman da uradi nešto za opšte dobro. “Imamo u planu da uskoro radimo istraživanje o stavovima građana u odnosu prema filantropiji“, kaže Boljević.
Ona ističe da nam primjeri velikih nesreća, kada smo svi bili spremni da pomognemo, govore da smo kao društvo solidarni.
“Međutim, svakodnevno nijesmo spremni da budemo nekome od koristi. Ako biste pitali ljude zašto ne pomažu, rekla bi 'pa, ja nemam novca'. Filantropija nije samo davanje novca, već posvećivanje vremena, pružanje znanja i usluga. Svako od nas može nešto da da u tom smislu“, navodi ona.
„Sve dok ne probamo i ne rizikujemo, nećemo ništa uraditi“, kaže Boljević
„Sadašnje društveno uređenje propagira individualizam“, kaže Boljević.
Bilo i zloupotreba
Ističe da su se dešavale i zloupotrebe.
„Ljudi se pitaju da, ako i daju neka sredstva, hoće li otići tamo gdje treba“, kaže Boljević.
Napominje da ljudi koji daju treba da imaju informaciju kako su ta sredstva upotrijebljena.
Ističe da to ograničava dalje davanje i da to sigurno neće podstaći ni druge na humanitarne aktivnosti.
„Takođe, često nedostaju i informacije kako da upute pomoć“, kaže Boljević.
Međutim, navodi, postoje primjeri koji nam pokazuju da među nama ima pojedinaca koji čine dobro, koji brinu o drugome, koji brinu o svojoj zajednici.
„Ti primjeri nas uče i motivišu“, smatra ona.
Potrebni pokretači akcija
O tome jesmo li društvo koje njeguje filantropiju, Boljević kaže da nijesmo.
„ Filantropija je više razvijena u razvijenijim, demokratskim društvima, gdje postoje mehanizmi podrške filantropiji, gdje je briga o drugome društveno poželjno ponašanje “, kaže Boljević.
U tom smislu izdvaja Holandiju.
“Postoje dobrotvorne lutrije koje prikupe milione, sve to ide u dobrotvorne svrhe. Sve to funkcioniše pod strogim procedurama i provjerama“, navodi Boljević. Međutim, ističe da je prednost Crne Gore to što je malo društvo.
„Promjene u tom smislu mogu da se brže dešavaju. Nama su potrebni pokretači akcija većih razmjera. Ljudi kojima vjerujemo, što je teže pronaći u u većim društvima“, kaže Boljević, istučući da „mi nećemo da probamo da pokrenemo stvari“.
„Sve dok ne probamo i ne rizikujemo, nećemo ništa uraditi“, kaže Boljević.
Galerija
Bonus video:
