Uvijek me je privlačila ideja o raznolikosti. Kako da tako naizgled različiti i drugačiji ljudi mogu funkcionisati u besprekornom skladu i živjeti u takvom sadejstvu.
Takvo je i moje iskustvo sa Londonom - idealna šarena cjelina.
Uživala sam gledajući kako ljudi svih nacionalnosti, uvjerenja, stila oblačenja, hodaju istim korakom ne uzmičući jedni pred drugima. Već po dolasku na Gatwick Airport uočila sam tu mašinu koja savršeno funkcioniše, bez obzira na različitost njenih djelova.
Fascinanto je osjetiti vladavinu tolike sinergije. Odmah po dolasku u London osjetila sam vlagu u vazduhu, što i nije čudno s obzirom na to da su u Londonu kiše svakodnevna pojava.
Ali, to nije prepreka obavljanju svakodnevnih poslova. Gužve na ulici su stalna pojava. Ponekad se dešavalo i da ostanem u jednom mjestu i po nekoliko minuta u nemogućnosti da se pomjerim zbog mnoštva ljudi koji su me okruživali. Međutim, misao da sam jedna od 15 miliona ljudi koja može da uživa u čarima ovog savršenog grada, je anulirala i najmanji nagovještaj nervoze.
Šetajući Oxword , Bond, Regent Streetom, pa sve do Picadilly i Trafalgar Squera pogled mi je završavao na fantastičnim izlozima, fasadama, fontanama i trgovima. London je poznat i kao jedan od najboljih gradova za šoping u svijetu.
S druge strane Oxword ulice, Tottenham Court Road vodi do China Towna i Sohoa (poznatog po noćnom životu, najboljim pabovima i bioskopima) sa jedne, a do Covent Gardena ( najstarija pijaca koja datira još iz XVII v.) sa druge strane.
S obzirom na to da je moj boravak bio višednevni, bila sam u mogućnosti da rezervišem karte za mnoge događaje, tako da sam uživala u mjuziklu „The Lion King“, koji se prikazivao u jednom od najpoznatijih teatara „Dominion“ za samo 25 funti. Prilika da budem smještena u jednoj od centralnih gradskih zona “Blomsberry”, bila je idealna baza za posjetu mnogim znamenitostima od kojih mi je najbliža bila British Museum.
Zanimljiv podatak je da je ulazak u muzej besplatan,tako da Englezi omogućavaju slobodan pristup svom nacionalnom blagu svim zainteresovanim. Tako sam posjetila i izložbu avganistanske kulture u britanskom muzeju. Takođe mi je u živom sjećanju divna katedrala Svetog Pavla koju je projektovao krajem XVII vijeka čuveni kraljevski arhitekta Sir Christopher Wren. U ovoj katedrali se održavaju i najvažnije državne proslave, a tu se i obavilo vjenčanje princa Charlsa i Lady Diane.
Svi djelovi Lodnona su povezani u saobraćajnu mrežu koja jednostavno i besprekorno funkcioniše i dostupna je svima. Na voz u metrou se čeka najviše 2-3 minuta, što olakšava kretanje i smanjuje velike nadzemne gužve. U Londonu je saobraćaj orijentisan suprotno u odnosu na naš, tako da pri prelasku ulice treba gledati na desnu, a ne na lijevu stranu.
Međutim, vozači su veoma obzirni prema pješacima koji imaju dodatnu mogućnost pritiskom na dugme da ubrzaju proces čekanja na zebri.
A kad padne noć, sve ulice, mostovi, London eye , Big Ben, zgrade Parlamenta, muzeji, pretvaraju se u najljepši spektar svjetlećih boja, tako da je nemoguće odrediti da li je ljepši utisak danju ili noću.
Posjetila sam i Ice bar. Na ulasku smo obukli futrovane kabanice i rukavice jer je temperatura u baru –7 stepeni. Cjelokupni enterijer je napravljen od leda ( zidovi, stolice, šankovi, čaše) i maksimalno zadržavanje je do 40 min.
Iako sam uživala i vidjela mnoge znamenitosti ovog divnog grada, moja posjeta nije bila turističkog karaktera. Moje vrijeme je najviše bilo posvećeno mojim najbližima koji studiraju na prestižnim fakultetima za ekonomiju (London school of economics i Hult International business school), te sam imala i direktni uvid u način studiranja i programe visokog školstva. Fokusirano studiranje, prestižni predavači, svjetska literatura, praćenje aktuelnih trendova, su samo polazna osnova za studente i mastere, koji će dobijanjem ovih diploma otvoriti sebi mnoga vrata poslovnih korporacija širom planete.
Na kraju se moram složiti sa riječima Samuela Johnsona: “Nećeš nikada naći čovjeka, niti intelektualca koji želi napustiti London. Ne gospodo, kad se čovjek zasiti Londona, zasitio se i samog života, jer u Londonu je sve što život može priuštiti”.
Bonus video:
