Roditelji u najboljoj namjeri mogu značajno uticati na budućnost svoje djece i, iako misle da rade dobru stvar, mogu ih ograničavati i spriječiti da postanu uspješni i privatno i poslovno.
Istražujući ljudsko ponašanje, dr. Tim Elmore, autor najprodavanijih knjiga iz područja psihologije, otkrio je nekoliko velikih pogrešaka koje rade roditelji u odgoju djece. Te greške smanjuju djeci samopouzdanje od malih nogu i time ograničavaju njihove šanse da kasnije postanu uspješni u privatnom i poslovnom životu.
Radi se o ovih 7 najvećih grešaka koje roditelji rade, a zapravo su imali dobru namjeru:
Ne dopuštaju djeci da iskuse rizik
Roditelji često toliko strahuju za sigurnost svoje djece da ih sputavaju na svakom koraku, pa čak i dok se igraju. Psiholozi su otkrili da djeca kojoj nije bilo dopušteno da se slobodno igraju vani i ponekad razbiju koljena, kasnije razvijaju različite fobije kroz život.
Djeca moraju pasti da bi naučila paziti te shvatila kako su padovi normalan dio života. Sputana djeca lako postanu arogantna s vrlo niskim nivoom samopouzdanja.
Prebrzo uskaču u pomoć
Neke probleme treba dopustiti djeci da riješe sama. Roditelji koji pokušavaju olakšati život svojoj djecu pod svaku cijenu, zapravo im ne dopuštaju da se sama suoče s poteškoćama i dođu sami do rješenja problema. Takva djeca naviknu se da ih neko stalno spašava i u odrasloj dobi mogu proživjeti više trauma jer nisu navikli riješiti probleme sami.
Time se gubi cijeli smisao roditelja, koji trebaju usmjeravati djecu da nauče sama izboriti se s mnogobrojnim zahtjevima ovog svijeta, umjesto da ih rješavaju za njih.
Roditelji trebaju imati na umu da će im djeca jednog dana biti odrasli ljudi koji će se u ovom svijetu morati snalaziti sami – i za to ih treba pripremati još dok su mali.
Hvale svoju djecu olako
Naravno, svako voli čuti pohvalu na svoj račun, ali stalno govoriti djetetu da je super, najpametnije, najsposobnije, najljepše… donosi više štete nego koristi. Dijete će na kraju primijetiti da je super samo roditeljima dok ga drugi stalno ne hvale. Tada će početi sumnjati u objektivnost svojih roditelja.
Loše ponašanje djeteta ne treba zanemarivati i praviti se da se to nije dogodilo. Naime, djeca koju su roditelji stalno hvalili, a nikada kritikovati, znaju početi lagati, varati i pretjerivati samo da bi izbjegli realnost situacije.
Dopuštaju djeci razmaženost
Osjećaj krivice sputava mnoge roditelje da svoju djecu odgoje kako treba. Puštaju ih da budu razmažena zato što ne mogu podnijeti da se ljute na njih. Dijete ne mora voljeti roditelja baš svake sekunde.
Normalno je da se ljuti kada ne dobije što želi. Treba naučiti reći “ne” jer to je dobro za psihičko zdravlje djeteta. Tako će naučiti da se svijet ne vrti oko njega, a istovremeno će mu roditelji biti oslonac.
Jer, ako dijete manipuliše roditeljima, kako će se onda osloniti na njih? Teško! A odrastati bez oslonca je zaista teško. Takođe, nije dobro djecu nagrađivati stvarima baš za sve što naprave, jer ako se odnos zasniva samo na materijalnom, dijete neće biti motivisano na zdrav način niti će osjetiti bezuslovnu ljubav.
Ne spominju svoje životne greške
Djeca će izrasti u mlade ljude željne slobode i vlastitih iskustava, a na roditeljima je da im to dopuste i pomognu im ploviti tim vodama. Roditelji bi trebali s djecom podijeliti svoja negativna isustva iz mladosti na način da djeci to pomogne donositi dobre odluke kasnije u životu.
Takođe, normalno je da se djeca poskliznu i padnu, jer se tako suočavaju s posljedicama svojih odluka. Dobro je da roditelji s njima podijele i kako su se oni osjećali kada su se našli u sličnoj situaciji, što su poduzeli i kako je to završilo. Miješaju inteligenciju, darovitost i zrelost djeteta
Inteligencija se često koristi kao mjera zrelosti djeteta i roditelji ponekad griješe kada misle da je dijete spremno za svijet. To što je dijete darovito za nešto ne znači i da je darovito i za druge aspekte svojeg života. Ne postoji pravilo kada djetetu dati određenu slobodu, već je potrebno posmatrati ga i dobro poznavati.
Nije loše obratiti pažnju kako se ponašaju druga djeca njegove dobi. Ako sami rade više stvari, možda je to dobar pokazatelj da i vlastitom djetetu treba dati više prostora da se dokaže.
Ne rade ono što govore
Roditelji su djeci uzor i ako se oni ne drže onoga što su rekli, ne bi trebali to očekivati ni od svoje djece. Ona vide i čuju sve, razmišljaju o svemu i prate što roditelji rade, kako reagiraju na određene situacije itd.
Na primjer, ako roditelj dijete uči da je pozitivna stvar u životu biti iskren, a on sam laže, tada će dijete sumnjati u to što mu govori, odnosno neće to shvatiti ozbiljno, prenosi BrightSide.
Bonus video:
