Šta znači kucanje čašama i kada je nastalo

U starim germanskim plemenima su se kucali čašama prije svakog ispijanja ne bi li uplašili duhove, a u to su vjerovali i starosjedioci Konga
441 pregleda 1 komentar(a)
alkohol, pivo, Foto: Shutterstock
alkohol, pivo, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 07.03.2017. 12:15h

Običaj podizanja čaša, nazdravljanja ili kucanja čašama kada se pije u društvu star je stotinama godina, a postoje razne teorije o tome kako je nastao.

Dizanje čaša uvis ili kucanje čašama rasprostranjeno je u mnogim kulturama svijeta. Nazdravlja se kada postoji neki poseban razlog za to, u čast neke određene osobe ili jednostavno kao izraz dobrog raspoloženja. Međutim, jeste li se ikada zapitali ko je izmislio kucanje čašama i šta ono zaista znači?

Postoje brojne teorije porijekla ovog običaja. Prva teorija govori da je sve poteklo od starih paganskih običaja. Još prije hrišćanstva je postojao običaj prinošenja hrane bogovima i drugim mitskim bićima, koja je podizana uvis. Iz tog razloga se smatra da je tako i nastao običaj nazdravljanja.

Domaćin prvi pije

Druga teorija kaže da ovaj običaj potiče iz srednjeg vijeka i to iz zapadne Evrope. Naime, na dvorovima u Evropi neprijatelji su "uklanjani" sipanjem otrova u vino. Nakon što se za ovu "tajnu" pročulo, da bi pridobili povjerenje gostiju, domaćini na velikim gozbama snažno bi sudarali svoje čaše s čašama gostiju, ne bi li im se pića izmiješala, a gosti bili sigurni da se u njihovim vinima ne krije otrov. Otuda i običaj da domaćin uvijek prvi proba vino prije nego ga ponudi gostu.

Ljepota za sva čula

U staroj Grčkoj zvuk je imao bitnu ulogu u ispijanju vina, ali samo zato što su Grci vjerovali da vino donosi duhovnost i ljepotu za sva čula pa se pored ukusa, boje i mirisa kucanjem čaša stvarao ugođaj i za uši.

Antropolozi tvrde da su drevni Sumeri imali mnoge rituale vezane za ispijanje pića, ali se kucanje čašama nigdje konkretno ne spominje.

U starim germanskim plemenima su se kucali čašama prije svakog ispijanja ne bi li uplašili duhove, a u to su vjerovali i starosjedioci Konga. Konjanici Nomadskih plemena su svoje čaše ukrašavali zvonima i ostalim predmetima koji proizvode buku ne bi li zlo držali podalje od ljudi. Na Tibetu i u dinastiji Šang običaj je takođe bio da se prije ispijanja pravi buka kucanjem za sreću i blagostanje.

Znak poštovanja

Japanci su poznati po tome što na opuštenijim večerama, kada nazdravljaju s prijateljima, čaše postavljaju na isti nivo, dok na poslovnim večerama onaj koji je podređen, kada nazdravlja sa šefom, u znak poštovanja svoju čašu uvijek postaviti malo niže.

Nazdravljanje danas uglavnom znači veselje i sreću, a u nekim zemljama se njime izražava poštovanje, prenosi klix.ba.

Bonus video: