Na ostrvu Iđvi, najvećem u Demokratskoj Republici Kongo, jedan način života umire.
Bambuti, jedna od nekoliko grupa Pigmeja u Kongu, su među najstarijim domorocima centralne Afrike. Čitav milenijum su živjeli kao lovci-sakupljači, živeću u šumskoj izdašnosti biljaka, ptica i majmuna.
Iđvi se nalazi u sredini jezera Kivu i bilo je pošteđeno ratova u istočnom Konku koji su od 1996. odnijeli milione života, najviše zbog bolesti i gladi.
Ali, za domoroce je napredak drugih kultura bio jednako razarajući. Babmuti, kao i druge grupe Pigmeja u centralnoj Africi, su "izgurani" sa svoje zemlje jer jednostavno nije bila upisana kao njihovo vlasništvo.
Sada pripadnici rastuće Bantu pouplacije čine više od 95% stanovnika na ostrvu Iđvi, kojih ukupno ima 280 hiljada.
Protjerivanje Bambuti plemena je počelo 1980. kada su lokalne vlasti iz Bantu populacije počeli da im brane pristup šumama, a zemlju predali pripadnicima Bantu populacije kako bi gradili kuće i farme.
Bambuti se našli van svoje istorijske zemlje, bez obrazovanja, bez ikakvog iskustva da se održe u potpuno stranom okruženju, pa je njihovo društvo počelo da se urušava.
"Nema nas više od 7 hiljada na ostrvu, preselili su nas na zemlju koja nije obradiva i raštrkali po obali na ivicama sela u nekim improvizovanim kampovima", priča poglavica Bambutija Čarls Livingston.
Većina je nepismena i nemaju novca da pošalju djecu u školu. "U šumi smo imali sve što nam je trebalo za lak i srećan život: imali smo hranu, sklonište, ljekove i hranu. U našoj je prirodi da živimo tako", priča Habimana koja ima 45 godina.
Sa druge strane, lokalne vlasti tvrde da su Bambuti oduvijek živjeli tako i da nema nikakvih problema između dvije etničke grupe.
Galerija
Bonus video:
