Ako u razgovoru rečenice počinjete na neki od sljedećih načina, to može biti jasan znak da sa vašim načinom komunikacije nešto nije u redu. To može biti put ka vrlo ozbiljnim problemima u vezi.
Zašto uvijek...?
Bilo da se svađate ili samo želiš nešto da pitaš (što ti se ne dopada), ovakva konstrukcija rečenice nikako nije dobra, jer će se on/ona automatski osjećati krivom, što znači da će imati potrebu da se brani.
Trebalo bi...
Nemoj da joj zvocaš. On/ona ne želi oca ni majku u vezi, a ako joj stalno prigovaraš, takav ćeš utisak ostaviti na nju.
Žao mi je ako...
…misliš da nisam u pravu. Žao mi je ako te ovo povredilo. Žao mi je ako… Ključ je u riječi "ako". Ako započinješ izvinjenje na ovaj način, odmah se ograđuješ od toga da si stvarno kriv i u stvari krivicu prebacuješ na parnera/ku.
Zašto ne možeš...?
Opet svaljivanje krivice tamo gdje je možda i nema. Ako želiš nešto da promijeniš kod ili da je podstakneš parnera/ku da nešto radi drugačije, nemoj odmah da kreneš s odričnim tvrdnjama.
Pokušaj sa: “Volio/voljela bih da…”.
Bonus video:
