Milena Đurđić, važi za jednu od najpoznatijih crnogorskih dizajnerki, ali je od ostalih izdvaja to što njene kreacije ljubitelji mode nemaju priliku često da vide, a kako i sama kaže, ne zbog toga što ne želi da "plasira“ kolekcije dva do tri puta godišnje, već zato što joj je bitniji kvalitet od kvaniteta.
Nakon studija na Accademia di costume e di moda u Rimu i diplomiranja na Fakultetu za dizajn u Beogradu, na crnogorskoj modnoj sceni postala je poznata kada se prvi put predstavila samostalnom revijom pod nazivom Skarlet, poslije koje su uslijedile i druge, jednako uspješne. U razgovoru za “Vijesti” Milena je otkrila svoje ambicije i planove za 2015, ali se osvrnula i na prethodnu godinu i kao najznačajniji događaj kada je u pitanju njena karijera izdvojila učešće na Internacionalnoj smotri mode u Kotoru.
“Zato što je to najznačajniji i najglomurozniji modni događaj u našoj zemlji, a možda i u regionu. Priliku da pokažem svoje kreacije u autentičnom, posebnom arhitektonskom ambijentu na trgu ispred katedrale Svetog Tripuna, gdje su izlagali najveći modni stvaraoci svijeta, doživjela sam kao veliko priznanje i satisfakciju za svoj dosadašnji rad, ali i podstrek za budući”, pojasnila je ona.
Međutim, i prije 2014. njene revije su prošle veoma zapaženo, a nakon jedne od njih dobila je poziv i za učešće na Berlinskoj nedjelji mode, gdje će se predstaviti kada se steknu finansijski uslovi za to. Ipak, Milena ne može izdvojiti jednu kolekciju, već ističe da je nekoliko njih definisalo njen dalji rad.
“Svaka kolekcija, kao plod nove inspiracije je posebna priča, kojoj se posvetim sa mnogo ljubavi i energije. Sve su mi veoma drage, jer su dio mog života, izliv iskrenosti moje duše, izliv sopstva... Ali, kad već moram da izdvojim, neka to budu “Skarlet”, “Za bolji dan” i “Govor tišine”, kaže Đurđić. “’Skarlet’, jer je to moja prva samostalna revija inspirisana glavnom junakinjom antologijskog romana i filma “Prohujalo s vihorom”. Osoben, jedinstven karakter ove nježne, ženstvene, ljupke i lijepe, ali snažne žene koja sve nedaće pobjeđuje fascinantnom energijom i voljom za životom, snažno i uvijek iznova me nadahnjuju”, otkriva kreatorka.
Dodaje da je kolekcija “Za bolji dan”, koja je prikazana kao humanitarni modni događaj i koja je inspirisana “legendarnom muzičkom i humanitarnom ličnošću Majkla Džeksona”, za nju značajna, jer je imala za cilj podsjećanje i opominjanje na razne prisutne socijalne probleme, ali i “vjeru u mogućnost preobražaja u kvalitativno drugačije, bolje, ljepše, životnije”.
“Stoga je i bila posvećena djeci i osobama sa posebnim potrebama, štićenicima ‘Komanskog mosta’. Posebno zadovoljstvo i čast mi je bila prilika da se kolekcija prikaže na Velikoj sceni CNP”, kaže ona, a potom objašnjava i razlog zbog kojeg je izdvojila posljednju predstavljenu kolekciju “Govor tišine”.
“Svakako da će u mojoj profesionalnoj biografiji značajno mjesto zauzimati učešće na reviji zajedno sa planetarno poznatim američkim dizajnerom Lakvanom Smitom i italijanskom dizajnerkom Sarom Kavaci”, nastavila je kreatorka, koja planira da istim tempom nastavi i u 2015. godini.
“Imam nekoliko započetih projekata, idejno obrađenih, te mi slijedi rad na njihovoj daljoj realizaciji. Nove kolekcije, revije, rad na uniformama, kostimografija za film, TV reklame i spotove. Imam i više poziva za učešće na inostranim revijama. Za sada je najbliži, veoma atraktivan, Sofija Fashion Week, krajem januara, na kojem ću skoro sigurno učestvovati”, otkrila je Đurđić.
Na pitanje zašto publika nije imala priliku da češće vidi njene kreacije na modnim manifestacijama u Crnoj Gori, ona kaže:
“Pristalica sam studioznog, ozbiljnog rada kako bi svaka kolekcija bila drugačija, sa novom temom, pričom, porukom. Volim da svaki komad modne odjeće proizveden u mom ateljeu bude poseban, daleko od šablona i klišea, sa vidnom originalnošću, krativnošću, osmišljenosti... Sa takvim pristupom, neizbježno je da propustim neke modne manifestacije”.
Đurđić je jedina dizajnerka koja je svoj rad u okviru samostalne revije predstavila i u Crnogorskom narodnom pozorištu, a koja je bila humanitarnog karaktera, a nada se da će nastaviti da pomaže drugima.
“Bila mi je čast nastupati u nacionalnom hramu kulture i umjetnosti. Mislim da se sve spojilo kako treba: ambijent CNP, tema kolekcije, revija sa zahtjevnim i uspješnim perfomansom, ples, gluma, muzika, puna sala, humanitarni karakter i što mi je posebno drago, skroman finansijski doprinos štićenicima ‘Komanskog mosta’”, kaže ona i dodaje da osjeća prirodnu potrebu da se bavi humanitarnim radom.
“Nadam se da će mi priroda mog posla omogućiti da i dalje radim i učestvujem u humanitarnim projektima, jer držim da je, uz mnoge druge i naša (dizajnera) misija u doprinosu afirmacije pravilnog sistema vrijednosti, humanijih i solidarnijih odnosa”, zaključuje dizajnerka koja je imala priliku da se i kao kostimograf u predstavama predstavi publici.
“Više puta sam istakla da je kostim za mene umjetnički objekt, te kao takav zahtjeva spoj sa nekim drugim sferama umjetnosti: plesom, glumom, muzikom. Najbolja prilika za to je kostimografija. Kostim, bilo modni ili scenski, mi daje mogućnost da prenesem ili saopštim ideju, emociju, poruku. To je naš način izražavanja, naš govor”, ističe Đurđić.
“Razlika je što je modni kostim rezultat pune slobode i lične inspiracije, a scenski kostim izraz zadate teme. Veoma mi je inspirativno praviti pozorišni ili filmski kostim kojim želim, najbolje što znam, dočarati karakter likova i, koji vizuelno govori i pomaže u čitanju i razumijevanju pozorišne predstave ili filma”, pojasnila je kreatorka, koja je imala priliku i da osmišlja izgled modela za TV reklame.
“Dakako da je i rad na reklamnim spotovima, takođe, interesantan, te ću nastaviti da radim i u narednom periodu. Sa producentima sam dogovorila rad na nekoliko takvih projekata, koji treba da se snimaju ovog proljeća”, nagovijestila je ona.
Pinokio mi je zadavao mnogo “problema”, ali sam ga obukla
Kao dizajnerka koja se uporedo bavi i kostimografijom, Đurđić je istakla da su joj jednako dragi svi projekti na kojima je radila, ali je otkrila koji joj je zadao najviše “problema”.
"Najzahtjevniji je bio rad na pozorišnoj predstavi ‘Pinokio’, jer ima dosta likova i svaki je trebalo adekvatno kostimirati”, kaže ona, a zatim objašnjava i kako pronalazi inspiraciju prilikom kreiranja kostima.
"Scenski kostim je rad na zadatu temi. Imate tekst, radnju, poruku, koje na svoj način prenosite na kostim. Potrebno je studiozno iščitavanje i analiza teksta, istraživanje vremena dešavanja sa kulturnim, socijalnim i drugim karakteristikama. Slijedi saradnja i konsultovanje sa režiserom koji su neophodni i nezaobilazni, jer kostimi moraju biti izraz ne samo mog čitanja i shvatanja uloge, nego i zamisli režisera. Konsultacije sa glumcima su, takođe, potrebne, a i korisne”, ispričala je kreatorka.
Nije mi važno da moje modele na pisti nose poznate ličnosti
Đurđić je tokom razgovora za “Vijesti” otkrila i da ne teži tome da njene modele po svaku cijenu nose poznate ličnosti, već osobe koje dijele i njeno shvatanje mode i odijevanja.
“Dakle, osobe koje imaju svoju originalnost, svoj autentičan, poseban stil koji na najbolji način pokazuje njihove psihofizičke osobine, vrline, ali i mane. U tom smislu manje mi je važno, koliko su i da li su poznate osobe, a više da se radi o izgrađenim ličnostima i ‘osobama od stila’”, tvrdi ona.
“Veoma me obraduju saznanja da su moji modeli, nošeni na nekim svečanijim ili pak, drugim prilikama, izazvali pažnju i ‘doživjeli’ velike komplimente”, kaže crnogorska dizajnerka.
Galerija
Bonus video:
