Koko Šanel (1883-1971), poznata francuska dizajnerka, osnivač modne kompanije i svjetski poznate marke Šanel, smatra se najznačajnijom pojavom modnog dizajna u 20. vijeku.
Pionirka u modnom svijetu, inovativna, drugačija, smjela, genijalna... veličanstvena umjetnica koja je svojim kreacijama ženu željela da učini slobodnom, oslobodi je stega i krutih pravila i u odijevanju i u životu.
Borila se za ženska prava, isticala ih u svojim modelima, promijenila manir da je žena lijepa samo u uskim korsetima i predugačkim, glomaznim suknjama.
Skice na ženskom tijelu
Tri njena najupečatljivija djela su parfem Šanel 5, lansiran 1923. godine, Šanel kostimi, odnosno svedeni sakoi i uske suknje do koljena, kao i mala crna haljina koju je popularisala slavna glumica Odri Hepbern.
Mala crna haljina do danas je ostala simbol prefinjenosti i ženstvenosti i komad koji svaka žena mora da ima, jer se od večernje toalete pretvara u dnevnu kombinaciju samo jednostavnim detaljima.
Koko nikada nije pravila skice, modele je smišljala na licu mjesta, dok je gledala žensko tijelo i dobijala inspiraciju da ga učini ljepšim i veličanstvenijim.
Blagi seksepil, elegancija i glamur odisali su njenim kreacijama, osjećali se u čuvenoj "maloj crnoj haljini", kratkim kaputima, uskim sakoima, ravnim suknjama do koljena, udobnim kostimima od tvida i žerseje, šeširima i torbicama sa tankim, prefinjenim kaiševima...
Bijela i crna postale su neprikosnovene boje, a biseri i parfem neizbježni detalji za ženu od stila. Koko je voljela da kaže da "ne pravi modu, već stil, jer moda izlazi iz mode, stil nikada".
Njen život bio je sve samo ne jednostavan, ukalupljen i prosječan.
Lako je privlačila pažnju uticajnih i bogatih ljudi, što je itekako umjela da iskoristi. U to vrijeme je Gabrijel postala Koko - ljubimica, nadimak koji je dobila kada bi je oduševljeni moćnici zvali da se vrati na scenu
Otac je ostavio u sirotištu pa su o njoj brinule časne sestre. I baš kao u bajci, siromašna i nesrećna djevojčica uspjela je da upornošću, borbom i talentom, stigne do bogatstva i slave.
Kada se proslavila, postala priznata i poznata, često je govorila da nije mogla da shvati postupke svog oca i nije željela javno da govori o svom detinjstvu.
Tvrdila je da su upravo taj niz nesrećnih događaja, ponašanje njenog oca i njegova bezobzirnost načinili trajnu štetu na njenoj duši, jer je izrasla u strogu i neosjetljivu ženu, nesposobnu da zaista odano i duboko voli.
Ali, izrasla je još i u snažnu, energičnu i strastvenu, fatalnu ženu koja je imala oštrinu, privlačnost i jak intelekt. Čvrsto je vjerovala u svoje ideje, snove, ciljeve. I nikada nije odustajala.
Možda je i sudbina htjela da ode u samostan, jer je baš tamo zavoljela šivenje i stekla veliku želju da napravi nešto od svog života. Krojačka vještina, igla i konac postali su njena strast, život, uspjeh, doveli su je do statusa, novca, istorije.
Još u samostanu bila je neuhvatiljivog duha, impulsivna, samostalna. Čim je mogla napustila je okrilje časnih sestara i osamostalila se. Radila je kao pevačica i plesačica, nastupala je u kabareima, ali nije imala glas koji osvaja, samo harizmu, otmenost i nevjerovatnu sposobnost da privlači muškarce.
Lako je privlačila pažnju uticajnih i bogatih ljudi, što je itekako umjela da iskoristi. U to vrijeme je Gabrijel postala Koko (ljubimica), nadimak koji je dobila kada bi je oduševljeni moćnici zvali da se vrati na scenu.
Ljubavnici i vizionari
Presudnu ulogu u njenoj karijeri imao je francuski milioner Etjen Balzan, njen ljubavnik, ali i finansijer. Sa njim je živjela bajku koju je propustila u djetinjstvu, a život na visokoj nozi i luksuz donijeli su joj i poslovno korisna poznanstva, koje je vrlo dobro umjela da iskoristi.
Počela je da dizajnira šešire, koji su u to vrijeme bilo obavezan modni detalj svih važnih Francuskinja. Brzo se proslavila i već 1909. godine, otvorila prvu prodavnicu šešira.
Malo po malo u nju je ubacivala i kostime i haljine, a njene ideje i kreacije izazivale su oduševljenje. Za samo godinu dana prodavnica je od skromne sobice postala prestižan butik, premješten na najskuplju lokaciju u Parizu.
Liječila se ljubavnicima, kratkotrajnim i strastvenim vezama. Ali, njen izbor nikada nije bio bilo ko, uvijek je željela poznate, priznate, slavne, bogate, izuzetne muškarce
I zaista jesu, prvi put ljubiteljima mode ponuđeno je nešto jednostavno, svedeno, ali u isto vreme i otmeno, elegantno i udobno. Znao je da procijeni kuda će ići njen rad, ali ne i kuda njihova ljubav.
Ostavila ga je čim je stala "na svoje noge", ali su se povremeno viđali. Artur se oženio, povremeno bio u paralelnoj vezi sa Koko, koja je, uprkos tome što ga nije trajno željela za sebe, bila prlično uzdrmana kada je poginuo u automobilskoj nesreći nekoliko godina kasnije.
Liječila se ljubavnicima, kratkotrajnim i strastvenim vezama. Ali, njen izbor nikada nije bio bilo ko, uvijek je željela poznate, priznate, slavne, bogate, izuzetne muškarce. Ni njeni najintimniji prijatelji, ni mnoga istraživanja biografa nisu uspela da dovedu do tačnog broja njenih ljubavnika. Koko je bila puna tajni, niko je nije zaista znao.
Imala je mnogo ljubavnika i prosaca, ali se nikada nije udavala. U njenom krevetu bili su ruski knez Dimitri Pavlovič, vojvoda od Vestminstera, navodno i Pikaso i Dali, ali i čuveni kompozitor Igor Stravinski.
Flert sa nacizmom
Pred Drugi svjetski rat, kada je bila na vrhuncu slave i stvaralaštva, Koko je zatvorila sve svoje butike. Mislila je da rat nije dobro vrijeme za modu. Ratne godine donijele su joj još jednu strastvenu ljubav sa njemačkim oficirom, što je za posljedicu imalo sumnju da je bila nacistički sipmatizer, špijun, antisemitski raspoložena.
Zbog toga je i uhapšena, ali je intervencijom engleske kraljevske porodice oslobođena. Ipak, morala je da ode, preselila se u Švajcarsku koja je bila neutralna. Ali, vratila se u zemlju u kojoj je uspjela, u sedmoj deceniji života, ali još jača i riješena da ponovo promijeni modu.
Tada je rekla da "nije više mogla da gleda šta su sa pariskom visokom modom uradili dizajneri poput Diora!". Dizajnirala je novu kolekciju koja nije izazvala oduševljenje, ali ne zato što nije bila sjajna i prefinjena kao i sve ranije, već zato što Francuzi nisu mogli da joj oproste ljubav sa nacistom.
Ali, ona nije stala, prenijela je svoju kolekciju u Ameriku i ponovo postala obožavana.
Slavni ruski kompozitor, Igor Fjodorovič Stravinski (1882— 1971), bio je jedan od najuticajnijih umjetnika 20. vijeka. Inteligentan, širokouman, kosmopolitskog duha, slavu je, pored priznanja koja je dobio za svoje kompozicije, stekao i kao dirigent i pijanista.
Koko Šanel je energiju Stravinskog, što se odrazilo na njegovo stvaralaštvo
Njegov muzički izraz bio je izuzetno raznolik, spajao je nespojivo, elemnete ruskog folklora sa impresionizmom, džez i eskpresionizmom i nepovrtano je uticao na rusku i svjetsku muzku.
Oslobođenje Stravisnkog
Slavu je stekao baletima, Žar ptica (1910), Petruška (1911) i Posvećenje proljeća (1913). Koko je gledala njegov poslednji balet, koji je zbog tendencioznog napada na buržoaski ukus propraćen zvižducima publike i zgražavanjem kritike, i - oduševila se.
Koko Šanel je za sobom ostavila neizbrisiv trag, uticala na mnogo života, na umjetnost, na modu. Revolucionarna, inovativna i drugačija, davala je ženama lekciju iz smjelosti, hrabrosti i stava, generacije je naučila šta su otmenost i stil
Koko se obogatila tokom Prvog svjestkog rata i nije mnogo razmišljala da li da pomogne slavnom kompozitoru. Ponudila mu je da živi u njenom domu. Stravinski je imao ženu i četvoro djece, ali romansa sa Koko jednostavno se dogodila.
Osjećali su izuzetnu fizičku privlačnost koja se miješala sa njegovom odanošću prema ženi i porodici. Sve je bilo burno, brzo i eksplozivno. Iako su bili zajedno svega nekoliko mjeseci, od ljeta do zime 1920. godine, to je imalo ogroman uticaj na njihovo stavralaštvo.
Dok su bili zajedno Koko je stvorila "Šanel 5", legendarni parfem čiju slavu je teško prevazići, dok je Stravinski napravio revolucionarnu stilsku promjenu i sa modernizma prešao na neo-klasicizam.
Biografi su pisali da je Koko Stravinskog seksualno oslobodila, što se automatski prenijelo na sve segmente njegovog života, dovelo do eksplozije ideja koje su bile skrivene u njemu.
Ona je bila sve ono o čemu je sanjao, žena kakvu nikada prije nije upoznao i imao, podsticaj da sazri i kao muškarac i kao umjetnik. Ipak, odanost prema porodici i osjećaj krivice bili su jači i Koko i Igor su se rastali. A možda je i znao da nikada neće moći da je ukroti, da ona nije žena za jednog čovjeka.
Umrli su iste godine, ona već u devedesetim, dok je spremala oproštajnu kolekciju. Poslednje godine provela je u Lozani, a umrla je u Parizu, u hotelu Ric, 10. februara 1971. u 88. godini.
Tamo je i sahranjena, a oko njenog groba postavljeno je pet kamenih lavova, koji simbolizuju snagu ove nevjerovatne žene. Poslije mnogo brobi za vlast nad njenom modnom imperijom na čelo Šanel kuće došao je Karl Lagerfeld.
Za sobom je ostavila neizbrisiv trag, uticala na mnogo života, na umjetnost, na modu. Revolucionarna, inovativna i drugačija, davala je ženama lekciju iz smjelosti, hrabrosti i stava, generacije je naučila šta su otmenost i stil.
A Andre Malro, francuski pisac, revolucionar, teoretičar kulture i vrsni poznavalac umjetničkog i političkog života Francuske davno je predvidio: „Od Francuske u 20. veku ostaće upamćena samo tri imena: de Gol, Pikaso i Koko Šanel“.
Kada je Stravinski poslije Revolucije postao izbjeglica, Koko je njegovoj porodici ponudila da žive u njenom domu iako je bio oženjen i imao četvoro djece. Romansa sa Koko bila je neizbježna, burna, brza, strastvena...
Galerija
Bonus video:
