Profesionalna šminka, profesionalni fotograf, malo fotošopa, i eto idealne fotografije.
Za Nikšićanku Saru Žižić koja se godinama bavi manekenstvom, to nije slučaj. Svi koji je znaju kažu da je “ljepša uživo, nego na fotografijama”. Plijeni osmijehom, neposrednošću, skromnošću, neodoljivim šarmom. Djevojka koja je završila srednju medicinsku školu i sprema se da u Beogradu upiše smjer za laboranta, priča za Magazin o počecima bavljenja manekenstvom, planovima, uzorima, o najdražim komplimentima.
”Još odmalena sam pokazivala sklonost prema modi, generalno svemu što je lijepo. Insistiranje meni bliskih ljudi i pozivi sa svih strana, presudili su da krenem u školu modelinga i zavolim manekenstvo. Moji prvi koraci su počeli u ‘D Models’ agenciji, kod Danke Uljarević Baljević. Uvijek mi je govorila da imam talenta i da nikad ne odustajem od svojih snova”, priča Sara koja, ne samo da ne odustaje od svojih snova, nego ni od svojih principa.
Škola i obrazovanje su ono čemu teži, manekenstvo joj je hobi, a porodica sigurna luka i najveći oslonac. Priznaje da nije tremaroš i da joj je modna pista brzo postala poligon po kome gazi sigurnim i odlučnim koracima.
”Nisam u principu tremaroš, a godinama sam stekla samopouzdanje koje mi niko nije mogao narušiti. Osjećaj na modnoj pisti je predivan i to je ono što me ispunjava. Modeling je moja velika ljubav i trenutno mi je hobi, jer profesija je posao od kog bih mogla da živim, a smatram da u Crnoj Gori manekenstvo može biti samo hobi, nikako profesija”.
Radila je za mnoge kreatore - Sanju Bobar, Biljanu Tipsarević, Vericu Rakočević, Natašu Pejović, Lidiju Burić, Lazara Ilića, Milenu Vujačić, Batu Spasojevića, Nemanju Pantelića, Ivanu Murišić, Anu Simone, Vens (Jelena Mandić), Hera Atelier...Svi oni su, kako ističe, odlični za saradnju, posvećeni poslu i bilo joj je zadovoljstvo što je imala priliku da sa njima sarađuje.
”Izdvojila bih Sanju Bobar čiji mi se način rada posebno sviđa. Lijep pristup, vještina u radu, kao i same kreacije koje me inspirišu i osvajaju, da uvijek rado prihvatim njen poziv”, iskrena je Sara.
Njeni prvi poslovni angažmani vezani bili su za Crnu Goru, a rad sa poznatim kućama i kreatorima donio joj je ono čemu teži – samostalnost.
”Radila sam za gotovo sve domaće dizajnere i modne kuće. Izdvojila bih kampanje za M-tel, Ninas Concept Store, Porto Montenegro, brend Miss Bohana Atelier i mnoge druge. Bila sam i zaštitno lice Montenegro Fashion weeka. Značilo mi je to dosta jer u životu želim da budem prije svega samostalna. Mislim da je to danas luksuz, jer svako od nekoga nešto očekuje”.
Ističe da nema uzora, da su joj mnogi modni brendovi prirasli srcu i da joj je saradnja sa svim kreatorima donijela lijepo iskustvo i dodatnu sigurnost.
”Nemam uzora. Težim ka tome i ugledam se na modele sa prirodnom ljepotom, sa minimalno šminke i zdravom linijom. Mada...mogu reći da su mi uzor svi dobri ljudi koji imaju jasan cilj ispred sebe i nikad ne odustaju od istih”.
Sa osmijehom kaže da je uvijek bila prilično ozbijna i zrela za svoje godine, “kad je zadovoljna sobom” onda joj sve ide od ruke, a porodici duguje “za sve u životu”.
”Smatram da zdrav duh počiva na lijepim mislima, osjećaju ljubavi prema ljudima i životu. Zahvalna sam na zdravoj porodici, na slozi i ljubavi koja postoji u mom domu, na svim lijepim i manje lijepim iskustvima iz kojih izlazim pametnija i jača”, kaže Sara Žižić, djevojka koja je jednako dobra i na modnoj pisti i u laboratoriji.
Ponosna unuka
Sara mnogo ne razmišlja kada treba da se odluči za najdraži kompliment.
”Najdraži kompliment mi je kada mi kažu da ličim na djeda. Zahvalna sam životu na privilegiji da odrastem uz takve ljude, jer sve što jesam dugujem njemu, baki i mami. Sve što sam postigla u životu, postigla sam na krilima njihove ljubavi i podrške i biću uvijek najbolja verzija sebe zbog njih, a zbog njega posebno”.
Prvo obrazovanje, a zatim manekenstvo
Ukoliko se dobro organizujete i imate jaku volju da uspijete onda, smatra lijepa manekenka, i škola i modeling mogu zajedno.
”Gdje ima želje i volje, tu nema problema. Obrazovanje mi je prioritet i kompromise mogu praviti sve dok to ne utiče značajno na moje školovanje. Manekenstvo je moja velika ljubav i sve dok uspijevam da uživam u tome, a ne da osjećam pritisak zbog obaveza i neispunjavanja istih, ja ću nastaviti time da se bavim. Obrazovanje stavljam na prvo mjesto, a ukoliko uspijem da uskladim obaveze ili dobijem neke pozive koji su vrijedni razmatranja - zašto da ne. Ne opterećujem sebe mislima o budućnosti jer time umanjujem važnost sadašnjeg trenutka, koji je u stvari jedino što sigurno imamo”.
Bonus video:
