Najčešće se može čuti kako su so i šećer štetni, a neki ih nazivaju - bijelim otrovima. Prije nego svom organizmu uskratite njihov unos, pročitajte koliko je grama soli i šećera preporučljivo konzumirati.
So
Kada kažemo so, mislimo na kuhinjsku so, odnosno natrijum hlorid (NaCl). Unos soli treba ograničiti u kontekstu unosa natrijuma, piše ordinacija.hr.
Preporučije se da unos kuhinjske soli bude manji od 5 grama dnevno, što je jedna kafena kašičica. Treba obratiti pažnju na to da se natrijum ne nalazi samo u kuhinjskoj soli, već ga mogu sadržati i brojni aditivi i pomoćne supstance koje se koriste u proizvodnji hrane. Nije sva hrana koja sadrži mnogo natrijuma slana.
Natrijum je mineral koji nam je prijeko potreban za život. Višak natrijuma organizam izbacuje mokraćom, njegove rezerve nalaze se u koštanom tkivu. Fiziološke uloge natrijuma uključuju regulaciju ukupne količine vode u organizmu, ulogu u regulaciji krvnog pritiska kao i ulogu vezanu za mehanizme transporta u ćelijskim membranama. Iz tog razloga ga moramo unositi u orgnizam.
S druge strane, prekomjeran unos natrijuma odnosno soli, pogoduje hipertenziji (visokom krvnom pritisku) pa se kao mjera prevencije obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti preporučuje smanjen unos soli. Posebno oprezne treba da budu osobe koje pate od povišenog krvnog pritiska, srčani bolesnici i osobe s aterosklerozom.
Preporuke za smanjenje unosa soli:, osim odgovornog soljenja hrane:
- ne dosoljavati hranu
- konzumirati što manje grickalica, krekera, čipsa i sl.
- ograničiti konzumaciju instant supa i jela
- oprezno dodavati u jela soja sos I slične umake
- čitati deklaracije kupovnih proizvoda
Šećer
Šećer se ubraja u ugljene hidrate i on kao takav, odnosno kao ‘dodati’ ili ‘konzumni šećer’ nije važan jer postoje mnogi drugi, bolji i nutritivno bogatiji izvori ugljenih hidrata. Tako da ovdje govorimo o važnosti ugljenih hidrata, a ne šećera.
Ugljeni hidrati su izvor energije za sve ćelije u tijelu. Adekvatna količina ugljenih hidrata u ishrani nužna je za pravilno funkcionisanje centralnog nervnog sistema i potpunu razgradnju masti.
Unos šećera na dnevnom nivou trebao bi da bude manji od 10 odsto ukupnog dnevnog energetskog unosa. Dakle, ako je osobi dnevno potrebno 2000 kcal, do 200 kcal trebalo bi da potiču od šećera.
Kao i u slučaju natrijuma i soli, bilo bi dobro obraćati pažnju na nutritivne deklaracije, a konzumni šećer dodavati odgovorno.
Unos hrane bogate šećerom trebale bi smanjiti osobe s poremećenim lipidnim profilom u krvi, oboljeli od šećerne bolesti i svi koji vode računa o kvalitetu svoje ishrane.
Zablude o šećeru i soli
Najčešće se može čuti kako su ‘štetni’, a često ih se nazivaju ‘bijelim otrovima’.
Kao i u svemu, tako i u ovom slučaju – doza čini otrov. Natrijum je mineralna tvar koja je prijeko potrebna organizmu esencijalne fiziološke funkcije, ali pretjeran unos može nepovoljno utjicati na zdravlje.
Šećer u kontekstu konzumnog šećera nije ‘štetan’ ukoliko naš ukupni energetski unos zbog njega ne premašuje energetsku potrošnju, te ukoliko unos šećera ne utječe na smanjeni unos druge nutritivno bogatije hrane.
Dakle, ako je naša prehrana uopšteno kvalitetna - bogata svježim voćem I povrćem, mahunarkama i orašastim plodovima na dnevnom nivou, koja sadrži nekoliko puta nedjeljno ribu, gdje unos bijelog mesa nadmašuje unos crvenog masnog mesa i gdje se ograničava unos sokova, slatkiša I grickalica – unos šećera u vidu dvije kašičice i kafi dva puta dnevno ili reda čokolade poslije ručka ne predstavlja problem ili nešto što bismo nazvali ‘štetnim’.
Bonus video:
