Često se susrećete s ljudima koji su stalno u depresiji, uvijek je neko protiv njih, a zapravo samo vole da glumite žrtve? Ne znate kako da se postavite a to može da bude iscrpljujuće.
Odgovor na pitanje zašto to ljudi rade, je drugačiji za svaki od šest najčešćih tipova. Skoro uvijek je u pitanju manipulacija, pomoću koje ljudi dobiju šta žele ili je to naučeno ponašanje iz rane mladosti, kad ljudi ostaju zaglavljeni u negativnom uzorku zlostavljanja ili zanemarivanja.
1. Ljudi usmjereni samo na sebe
Ljudi koji su sami sebi najvažniji i usmjereni samo na svoje potrebe će se najčešće koristiti strategijom glumljenja žrtve. U trenucima kad bi trebalo izabrati druge, a ne sebe, ovaj način ponašanja im omogućava da se riješe krivice jer, bez obzira na to što rade, veoma su svjesni da nisu u pravu.
Ovakvo ponašanje će kod ljudi u njihovoj okolini podstaći sažaljenje i zbog toga će im često popuštati. Bez previše problema će postići svoje ciljeve, ne uloživši previše truda ni energije.
2. Ljudi zavisni od kontrole
Neki ljudi moraju da imaju potpunu kontrolu nad svim u svom životu, bez obzira na to šta se događa ili ko će u procesu ostati povrijeđen. Koriste žaljenje drugih kako bi bili sigurni da će se stvari odigrati onako kako njima odgovara. Žele u potpunosti da kontrolišu rezultate svega što rade, kao i ljudi u svojem životu.
Ako se ne mogu dokopati kontrole na drugi način, glumiće žrtvu i igrati na tuđe emocije kako bi se pobrinuli da se ipak njihovi ciljevi i želje ostvare.
3. Ljudi zavisni od drugih ljudi
Ljudi koji zavise od drugih, poznati kao ‘paraziti’, ponekad nisu ni sami svjesni toga što rade. To se događa kad čovjek pokušava da izgradi svoje samopouzdanje preko jačih ljudi u svom okruženju, pa ih konstantno prate, ispituju i kopira njihovo ponašanje kako bi se bolje osjećali.
Glumljenje žrtve čovjeku omogućava da ‘se hrani’ komplimentima drugih. Kad se čovjek osjeća kao žrtva ili glumi žrtvu, nikad nije dovoljno komplimenata ili govora podrške
4. Ljudi koji se boje bijesa
Puno ljudi glume žrtve zbog nemogućnosti da se pravilno nose sa svojim bijesom. U nekim slučajevima, oni se boje posljedica svoga gnjeva, ili su možda iskusili situacije u kojima su izgubili kontrolu i ne žele ponovo da to sojete.
U svakom slučaju, mentalitet žrtve na kraju kod čovjeka zamjeni sposobnost izražavanja zdravih osjećaja ljutnje i ometa pravilnu obradu tih osjećaja.
Zapamtite, u redu je biti ljut, ali nije u redu zloupotrijebiti. Još je gore pretvarati se da ste trajna žrtva.
5. Mentalno bolesni ljudi
Ljudi koji pate od mentalnih bolesti često će glumiti žrtvu. Većinu vremena to je zbog osjećaja preplavljenosti simptomima bolesti. Kod bipolarnog poremećaja, na primjer, mentalitet žrtve može doći nakon teškog napada manije zbog odbijanja uzimanja ljekova. Umjesto da prihvate krivicu što ne uzimaju lijekove, ljudi se mogu postaviti u ulogu žrtve kako ne bi trebali preuzeli odgovornost za svoje loše postupke.
No, ljudi ne bi smjeli biti prestrogi prema mentalno bolesnima, pogotovo kad nisu svjesni toga što rade.
6. Ljudi koji su preživjeli traumu
Iako je sasvim normalno osjećati se žrtvom nakon traume, nije normalno zauvijek se ponašati kao žrtva. Morate se podsjećati, ili podsjećati svoje najmilije, da vas trajna trauma i iscjeljenje čine preživjelim a ne žrtvom do kraja života. Ovo je, isto kao i kod mentalno oboljelih, osjetljiva tema, pa u takvim situacijama treba oprezno nastupiti.
Kako se nositi s mentalitetom i glumljenjem žrtve?
Ako ste vi u pitanju i glumljenje žrtve vam je postalo svakodnevno normalno ponašanje, treba stati i razmisliti o tome otkuda taj poriv dolazi, šta s time želite postići. Govorite li sebi da život prema vama nije pošten? Ako je to tačno, vrlo vjerovatno govorite i druge slične stvari kojima opravdavate svoje ponašanje. Kad ih jednom identifikujete, onda je puno lakše boriti se protiv negativnih poriva, koji na kraju krajeva, mogu samo negativno da utiču na vas i vašu okolinu, piše portal Learning Mind.
Potrebno je krenuti malim koracima i sve te negativne porive, svjesno preokretati u pozitivne.
Ako je neko vama blizak u pitanju, tad je najbolje otvoreno s njima razgovarati te im pomoći da smanje te porive, dajući im pozitivne primjere kako da riješe situacije kojih se boje, kako postići ciljeve koje žele postići ili kako da se lakše nose sa situacijama kojih ih je strah. Treba im pomoći da izgrade samopouzdanje, a to nije lako.
Mora se uzeti u obzir da način razmišljanja i doživljavanje svijeta može promijeniti samo čovjek sam za sebe, niko drugi to ne može. S ljudima koji su si priznali da imaju problem, treba imati strpljenja jer je to težak put na koji su oni krenuli.
(Learning Mind)
Bonus video:
