Kvalitet našeg života je u velikoj meri određen kvalitetom interakcije sa drugim ljudima, pa tako ukoliko ne zadovoljavamo neke od osnovnih ljudskih potreba - potrebu za pripadanjem, razumijevanjem, toplinom - imamo doživljaj da ne dišemo “punim plućima” i da našem životu nedostaju boje. Usamljenost može da se doživi i u odnosu - prijateljskom, partnerskom… Imamo društvo, a zapravo smo sami. Ne kaže se uzalud da je najgora “samoća u dvoje”.
Hronično usamljeni ljudi se, u svakom društvu osećaju podjednako usamljeno i zanemareno i ne ulažu trud da sebi obezbijede adekvatnije društvo. U nekim situacijama je pojava usamljenosti sasvim razumljiva ali je i prolazna - npr. prilikom preseljenja u drugi grad, državu, u procesu tugovanja kada izgubimo dragu osobu i kada nemamo snagu da ulažemo u odnose sa drugima, prilikom raskida emocionalne veze, nakon razvoda…
Mogli bismo reći da je usamljenost neželjena samoća
Samoću sami biramo, ona je naš izbor kada nam treba mir, odmor. Osamljujemo se kada želimo da budemo sami sa sobom, sa svojim mislima i osjećanjima, da proradimo neko iskustvo pa nam je društvo drugih suvišno i ometa nas u “bavljenju sobom”. Kada smo u procesu nekog kreativnog stvaranja, takođe nam prija samoća jer se tako lakše fokusiramo na rad.
Usamljenost i zdravlje
Mi znamo da tradicionalni rizični faktori - povišeni holesterol, visoki krvni pritisak, dob, genetske karakteristike, pušenje, šećerna bolest, debljina, nekretanje - objašnjavaju tek oko polovinu slučajeva srčanih oboljenja. Druga polovina razloga zbog kojih ljudi obole od srčane bolesti još je uvijek prilično nepoznata. Jedan od rizičnih faktora koji sve više privlači pažnju stručnjaka i koji pridonosi stresu, a ovaj opet pojavi srčanog oboljenja je osjećaj usamljenosti. Mogućnost i sposobnost da se s nekim bude intiman smatra se ključem za emocionalno zdravlje, a time i za zdravlje srca. Sve više znanstvenih dokaza ukazuje da izolacija, usamljenost i prigušivanje osjećaja često vode prema bolesti, dok, suprotno od toga, intimnost, bliskost i podrška okoline može biti faktor zaliječenja.
Svi oni koji su bar nekad u životu osjetili svu gorčinu osjećanja usamljenosti znaju koliko je ono uznemiravajuće iskustvo. Ako pitamo ljude koji su usamljeni da nam opišu šta zapravo doživljavaju - čujemo da imaju osećaj praznine, da se osjećaju kao da nikome ili nigdje ne pripadaju…kao da su sami na ovome svijetu. Žele kontakt sa drugim ljudima, povezanost, ljubav i bliskost, a ne mogu da ih ostvare.
U toku dviju studija (6900 muškaraca i žena koji žive blizu San Francisca i 13300 osoba koje žive u Sjevernoj Kareliji -Finska) ispitanici su bili praćeni u 5 do 9 godina. Oni koji su bili društveno izolovani, koji su živjeli usamljeno, imali su dvostruko do trostruko povećan rizik od smrti, bilo od srčanog oboljenja ili zbog drugih uzroka u poreženju sa onima koji su održavali normalne društvene kontakte, koji su se družili imali prijatelje itd.
Ovi rezultati bili su nezavisni od drugih srčanih rizičnih faktora, kao što su holesterol, krvni pritisak, genetski faktori itd. Slični su rezultati dobivjni praćenjem 2059 osoba u gradu Evansu (SAD), gdje je najveća smrtnost utvrđena kod onih starijih ljudi koji su imali najmanje socijalnih kontakata.
Sve što olakšava čovjekovu usamljenost - može biti lijek
Biti član nekog kluba ili neke zajednice značajno je smanjilo rizik prijevremene smrti i značajno je zaštitilo ljude od srčanih bolesti, čak kad su imali i visok pritisak. Istraživanja obavljena i od strane drugih naučnika pokazala su slične rezultate. Utvrđeno je da ljudi koji žive sami češće obolijevaju od srčanih oboljenja nego oni kojima bilo tko pravi društvo, pa makar to bila i neka biljka ili kućni ljubimac ili zlatna ribica. Vjerovjatno zato što sve to smanjuje tu opasnu usamljenost, izolovanost.
Izvještaj objavljen u časopisu “Science” kaže da je “društvena izoliovanost isto toliko značajna za učestalost smrtnosti kao i pušenje, povišen pritisak, nedostatak fizičke aktivnosti i ostali rizični faktori.
Kad sebe vidimo kao izolovanu i usamljenu osobu - odvojenu od svijeta, umjesto kao dio tog svijeta - tada smo skloni da osjećamo hroničan stres.
A on, može da dovede do srčanog oboljenja, bilo putem direktnih dejstava na srce, bilo zbog samo-uništavajućeg načina ponašanja, koji iz tog rezultira. Sve što pomaže svladati ili promijeniti ovu izolaciju može biti lijek.
Bonus video:
