Škola predstavlja veliku promjenu za dijete, ali i za cijelu porodicu. Naime, djeca u prvom razredu imaju potpuno drugačiji ritam i organizaciju dana nego prije škole. U predškolskom periodu, učenje se odvija kroz igru, aktivnosti traju do dvadeset minuta, uz mnogo dinamike i interakcije. U školi se od djece očekuje učenje samo po sebi, čas traje duže, a predavanja liče na monologe.
Kako da pomognete djetetu da što lakše prevaziđe ovaj period, za portal Yumama objasnila je pedagoškinja Jelena Holcer
1. Postpenost
Škola jeste prelazak u „nov svijet”, ali se ta promjena dešava postepeno, a ne naglo, kako roditelji očekuju. Ostavite dovoljno vremena i sebi i djetetu da se na ovu promjenu adaptirate. Novi ritam dana, drugačije vršnjačko okruženje, formiranje novog pojma obaveza… važni su sastavni elementi adaptacije na školu. Zato, nemojte od djeteta očekivati da ih usvoji odmah. Smatra se da je polazak u školu u tolikoj mjeri velika promena, da treba da protekne čitav prvi razred da bi se moglo smatrati da je adaptacija završena.
2. Zahtjevi
Nemojte plašiti dete i zahtijevati da u klupi sjedi mirno, da uvijek sluša učiteljicu, da ne ustaje usred časa. To nije vaš zadatak. Dijete će na osnovu stava koji zauzme učiteljica, kao i toga kako se ponašaju druga djeca, i samo usvojiti određeno ponašanje, uz razumijevanje šta se od njega očekuje. Čak i ukoliko se, u samom početku, ne bude ponašalo na sasvim prihvatljiv način, posao učiteljice je da to “riješi”, a ne vaš.
3. Realna slika škole
Umjesto uljepšavanja:"U školi će ti biti divno, steći ćeš mnogo drugova…" ili onih rečenica koje pokazuju drugu krajnost: "Sada treba samo da učiš" ili "Lako je tebi", ponudite realnu sliku škole. Odnosno, recite djetetu da škola jeste mjesto gdje će steći mnogo novih drugova, da će neka od tih prijateljstava možda trajati zauvjek, da će doživjeti mnogo prekrasnih iskustava ali da škola podrazumijeva i određene obaveze, koje djetetu možda neće biti sasvim omiljene.
4. Podrška
Ponudite djetetu podršku, jasno, glasno. Bez obzira što se vama to podrazumijeva, važno je da izgovorite: “Biću uz tebe šta god da se dogodi”, ili:”Učiniću sve da ti škola bude što manje napor a što više zadovoljstvo”, “Polazak u školu je važan pokazatelj da si još više porastao, veoma se radujem što je tako”. Na ovaj način, osim podrške, učvršćujete djetetovo samopouzdanje, koje će mu dok traje adaptacija biti veoma potrebno.
5. Opismenjvanje
Činjenica je da djeca koja u prvom razredu imaju kakva-takva znanja iz čitanja i, početna znanja pisanja imaju određeni olakšani tempo rada. Međutim, opismenjavanje se odvija u školi, a ne u vrtićima. Naime, postoji mogućnost usvojene pogrešne tehnike pisanja, ponijete iz vrtića, pa osim što će učiteljima biti potrebno vrijeme da isprave greške u pisanju i čitanju i dete će se osjećati frustrirano jer ono što je naviklo da radi na određeni način, sada mora da nauči da radi na drugi.
6. Prvi dani škole
Prvi “udar” adaptacije traje 2-3 nedelje. U ovom periodu izrazito je važno da dijete pratite kroz njegova različita emotivna raspoloženja. Budite što više prisutni, praktikujte vaše porodične rituale, učinite zajedničko vrijeme što kvalitetnijim. U početku vi ili drugi roditelj dijete vodite i vraćajte iz škole, a tek kada se na školu sasvim navikne, u ove odlaske-dolaske uključite bake, bebisiterke…
7. Vanškolske aktivnosti
Nemojte opterećivati dijete brojnim vannastavnim aktivnostima. Ukoliko je dijete imalo neku aktivnost prije škole, ona sada može biti zadržana ali da istovremeno sa polaskom u osnovnu školu, detetu namećete još neku veliku promjenu ili obavezu – nije preporučljivo. Radije sačekajte sljedeći razred, pa odluku o eventualnoj vannastavnoj aktivnosti donesite, naravno, u saradnji sa djetetom.
8. Samostalan rad
Od samog početka usmjeravajte dijete da svoje zadatke obavlja samostalno. Kontrolišite domaće zadatke i dječije školske obaveze, ali nemojte ih vi raditi umjesto djeteta. Važno je da od početka stvori radne navike, pa napravite odgovarajuću organizaciju dana. Pomozite mu da formira svakodnevni plan rada sa što preciznijom satnicom koja predviđa školske obaveze ali i vanškolske aktivnosti (na primjer, treninzi ili rođendanske proslave). Naučite ga pravilima uspješnog učenja. Omogućite mu odgovarajuće uslove za rad (soba ili njegov radni kutak), a neki od uslova uspešnog učenja su i: pažljivo čitanje teksta od jednog do drugog pasusa, učenje sa razumevanjem, a ne napamet, ponavljanje naglas…
9. Razgovor zlata vrijedan
Umesto da pitate: “Kako je bilo u školi? Šta ste danas radili?” i pri tom dobijate uvijek uopštene odgovore: “Dobro, ništa…” postavljajte konkretna pitanja. Ipak, pokušajte da se vaša pitanja ne svode samo na časove i obaveze već i na velike odmore, najbolje drugove, potencijalne simpatije… Neka od konkretnih pitanja mogu biti: Sa kime si se danas najviše smijao? Koji čas je danas bio najgori? Koji čas je bio najbolji? Šta je najzanimljivije što si danas od učiteljice čuo? Sa kime si bio na velikom odmoru?... Moguće je da će dijete u početku biti nespremno da odgovara na ovakva pitanja. Insistirajte. Ako ne može da se, u trenutku, sjeti nekog odgovora, sačekaje. Vaše insistiranje će uskoro kod djeteta stvoriti naviku da vam prepričava i sa vama dijeli događaje iz svog školskog dana.
10. Učenik - dijete
Vaše dijete je pošlo u školu, na taj način ono je dobilo ulogu: učenik. Ipak, ne zaboravite da je taj učenik i dalje vaše dijete. Samo zato što je pošlo u školu, kod djeteta neće nestati potreba za igrom ili igračkama, niti za roditeljskom pažnjom. “Učenik” je samo jedna od uloga u životu vašeg djeteta. Zato, i kada u školi nije pokazalo sjajno ponašanje ili dobilo najviše ocjene, umjesto grdnje ili kritike, radije potražite uzroke kako biste sve neželjene pojave iz korijena promijenili. Uostalom, ocjene su prolazne ali kvaliteti, potencijali, osobine koje kod vašeg djeteta želite da razvijete, ostaju trajni.
Bonus video:
