U časopisu Nutrients početkom apila 2020. objavljen je prvi pregledni naučni rad koji povezuje smanjeni rizik i smrtnost od gripa i infekcije novim koronavisusom SARS-CoV-2 s primjenom vitamina D.
Potpisuje ga grupa američkih naučnika pod vođstvom dr. Williama B. Granta iz San Francisca, naučnika koji se već godinama intenzivno bavi izučavanjem vitamina D.
U ovom radu dr Grant je prikazao pregled dosadašnjih saznanja o mehanizmima uticaja vitamina D na smanjenje rizika mikrobnih infekcija, s posebnim osvrtom na sezonski grip i kliničke i epidemiološke aspekte COVID-19 koji se mogu povezati sa statusom vitamina D.
Tokom posljednja dva mjeseca izrazit je interes za nutrijentima koji bi mogli biti od koristi u prevenciji i boljoj obrani od infekcije SARS-CoV-2. Vitamin D pritom je dobio posebnu pažnju, budući da su iz ranijih studija poznati njegovi pozitivni učinci na obranu od infekcija, posebno sezonskog gripa. Vlada Škotske je svom stanovništu savjetovala redovno konzumiranje vitamina D tokom trajanja samoizolacije.
Rizične grupe često imaju manjak vitamina D
Boljim uvidom u smrtnost i težinu bolesti kod bolesnika s COVID-19 jasno je da najteže oblike bolesti razvijaju hronični bolesnici, posebno gojazni, oboljeli od hipertenzije, dijabetesa, malignih bolesti, hroničnih bolesti pluća i starije osobe s komorbiditetima. Sve navedene grupe u ranijim istraživanjima su se dovodile u vezu s niskim vrijednostima vitamina D. Na primjer, za gojazne osobe dobro je poznato da redovno bilježe niske vrijednosti vitamina D budući da se ovaj vitamin topiv u mastima pohranjuje u masnom tkivu pa ga ima manje na raspolaganju u cirkulaciji. Još jedna rizična grupa su pušači kod kojih je takođe karakterističan loš status vitamina D.
Prema novom radu dr. Granta, vitamin D mogao bi smanjiti rizik od infekcije SARS-CoV-2 na više načina. Vitamin D potiče oslobađanje molekula koje nazivamo katelicidinima i defenzinima, a te materije mogu smanjiti stopu replikacije virusa. Epidemiološki pokazatelji ukazuju kako je epidemija buknula u Kini i potom u Europi upravo u vrijeme zime kada su koncentracije vitamina D u krvi bile najniže u populaciji. Nedostatak vitamina D doprinosi razvoju akutnog respiratornog distresnog sindroma koji predstavlja oblik nepoželjnih kliničkih događaja kod teško oboljelih COVID-19 bolesnika.
Kako bi se smanjio rizik infekcije, autori preporučuju primjenu visokih doza vitamina D, odnosno povećavanje koncentracije vitamina D u krvi na vrijednosti iznad 75 ili čak 100 nmol/L i potom primjenu nešto nižih doza u svrhu održavanja poželjnih vrijednosti u krvi. Takve pragmatične i empirijske mjere preporučuju i drugi stručnjaci na ovom području, na primjer grupa italijanskih autora pod vodstvom prof. Caccialannze iz Pavie. Iako još uvijek nedostaju opipljivi podaci i prave studije, u ovim vremenima su bitni prilagodljivost i zaključivanje zasnovano na ranije stečenim iskustvima i znanjima.
Kako obezbijediti dovoljnu količinu
Šta iz svega ovoga može zaključiti „običan čovjek“ i kako se zaštititi? Saznanja o globalnom nedostatku vitamina D u populaciji sve su više u fokusu interesa stručnjaka tokom posljednjih desetak godina. Ipak, zvanične preporuke o dodatnom unosu nijesu u saglasnosti sa aktuelnim saznanjima te se dodatna primjena i važnost kontrole koncentracije vitamina D u krvi prepušta svakom pojedincu.
Iako bi prva reakcija mogla biti da ljudi počnu da provode više vremena na suncu, kako bi dobili što više vitamina D preko kože, jer je priroda tako predodredila, to je ipak rješenje sa kojim treba biti pažljiv. Dovoljno je izlagati se suncu 10 do 15 minuta da biste dobili zadovoljavajuću količinu vitamina D. Što više kože izložite suncu, to će vaše tijelo proizvesti više vitamina D. Osobe tamnije puti treba da provedu više vremena izlažući se suncu kako bi njihova tijela proizvela jednaku količinu vitamina D.
Takođe, šansu treba pružiti hrani, obogaćenoj hrani i dodacima prehrani, a za teške potvrđene nedostatke vitamina D - ljekovima. Iako malobrojne, postoje namirnice koje sadrže značajne količine vitamina D. Naime, unos ovoga vitamina putem hrane u prosjeku je vrlo mali u populaciji, iznosi svega 20% od ukupnih dnevnih potreba.
Hrana bogata vitaminom D3 obuhvata ribu (tuna, srdele, skuša, bakalar, haringa, losos), rakove i plodove mora, neke vrste gljiva, kvasac, goveđu jetru i žumance jajeta, mlijeko, kao i namirnice koje su dodatno obogaćene vitaminom D poput nekih margarinskih namaza, mlijeka i žitarica.
Na kraju, važno je znati: sunčevi zraci i hrana, odnosno prirodni načini dobijanja vitamina D, ne mogu dovesti do predoziranja, ali zato sumplementi mogu.
Bonus video:
