Je li vam nekad palo na pamet da brinete previše o zdravlju?
Kako nam je sve dostupno tako je lako pretraživati Internet očekujući da će vam otkriti jeste li zdravi ili ne, pa možemo reći da živimo u eri samo-dijagnoze. Koliko bi trebali provoditi vremena razmišljajući o svom zdravlju, i kada se takvo ponašanje pretvara u hipohondriju?
Šta je hipohondrija?
Hipohondrija je somatoformni poremećaj kod kojeg je pojedinac potpuno zaokupljen strahom od teške i ozbiljne bolesti. Na svaki, i najmanji, simptom najčešće pretjerano reaguje i doživljava ga kao dokaz za svoje uvjerenje. Somatoformni poremećaj podrazumijeva da osoba nema voljnu kontrolu nad svojim osjećanjima. Hipohondar u tom smislu obraća pažnju na bol ili simptome koje neko drugi ne bi ni primijetio i zaista tu bol osjeća, ne glumi.
Simptomi kojih se hipohondar užasava mogu biti stvarni i imaginarni. Ponekad osoba simptome poput običnog znojenja može pripisati nekoj teškoj bolesti.
Karakteristično je za ove osobe da se nastave bojati ozbiljne bolesti čak i nakon što je liječnik potvrdio da im nije ništa. Osoba počinje da sumnja da nije postavljena dobra dijagnoza i kreće sama da proučava i analizira, pri čemu će se 'konsultovati' s internetom, časopisima, s prijateljima i naravno s ljekarima. Vrlo se često događa da se raspituje kod drugih ljudi jesu li ikada imali takve simptome i je li im postavljena dijagnoza.
Radi li se o medicinskom poremećaju?
Ukratko je odgovor da. Hipohondrija je prepoznata kao medicinsko stanje tj. poremećaj. Hipohondrija jednako utiče i na muškarce i na žene, te se pretpostavlja da se češće javlja kod osoba koje su bile na neki način zlostavljane, piše Ordinacija.hr.
Šta djeluje kao okidač?
Nije tačno poznato šta djeluje kao okidač, ipak, gledanje bliske osobe kako zbog bolesti pati, ili ako osoba sama doživi jaku bolest - sve to može voditi do hipohondrije. Moguće je da će je u podstaći i okruženje u kojem je osoba odrasla.
Simptomi hipohondrije
Puno je simptoma, a povezani su s jakom brigom o bolesti, na osnovu nekih tjelesnih simptoma. Sve to izaziva veliko psihičko opterećenje, tako da je s bolešću paralelno prisutna i depresija i anksioznost. Psihološki simptomi anksioznosti su plašljivost, tjeskoba, osjećaj unutrašnje napetosti ili nemira, manjak koncentracije, razdražljivost, pojačana osjetljivost na buku, poremećaj spavanja. Tjelesni simptomi anksioznosti su lupanje ili preskakanje srca, osjećaj nedostatka zraka li otežanog disanja, osjećaj napetosti u grudima, suha usta, grč u želucu…
Simptomi hipohondrije:
- pretjerani strah ili zabrinutost da je prisutna određena bolest
- zabrinutost da mali simptomi ukazuju na ozbiljnu bolest
- učestale posjete ljekaru zbog konsutacija oko određenih simptoma
- neprirodni društveni odnosi
- opsesivno čitanje tema o zdravlju
- emocionalna rastresenost
- učestala zabrinutost i provjeravanje tjelesnih simptoma poput bola i kvržica
- često provjeravanje vitalnih znakova, poput pulsa ili krvnog pritiska
- uvjerenost da imate neku bolest nakon što ste o njoj čitali ili slušali
- izbjegavanje "rizičnih" situacija, poput boravka u bolnicama
- nevjerovanje ljekarskim nalazima
Kako bi se postavila dijagnoza, osoba mora imati strah od bolesti najmanje 6 mjeseci.
Terapija
Postoje dvije vrste terapije za hipohondriju a to su razgovor sa stručnjakom i ljekovi. Psihoterapija i kognitivno bihevioralna terapija su dvije glavne metode.
Bonus video:
