Godina iza nas bila je takva da su se mnogu odlučili da olakšanje potraže u ljekovima za smirenje. Međutim, kao i za sve drugo, i kod ovih ljekova važno je dobro se informisati. Doktorica Đurđica Sivić, specijalista psihijatar, već 20 godina radi u svojoj zagrebačkoj psihijatrijskoj ordinaciji, a za prošlu, 2020. godinu, kaže da je bila posebna, kako za njene pacijente tako i za nju koja je u psihijatrijskoj službi od 1986. godine, piše Zadovoljna.hr.
Razlog je, naravno, izizetan stres u kojem smo se svi našli, vezan za epidemiološku situaciju.
Korištenje tableta za smirenje mora biti kontrolisano
U liječenju paničnih poremećaja, socijalnih anksioznih poremećaja i raznih fobija najčešće se, objasnila je doktorica, koriste anksiolitici (Normabel, Praxiten, Lexaurin, Helex, Xanax...) jer ublažavaju tjeskobu, uznemirenost, napetost i nesanicu. Često se koriste i kod niza somatskih odnosno tjelesnih tegoba.
Riječ je o ljekovima koji se izdaju na recept, a propisuju ih izabrani ljekari i specijalisti. To su najčešće, kaže dr Sivić, benzodiazepini (podgrupa ankisolitika).
Ono što ističe je da korištenje anksiolitika, odnosno ljekova za smirenje, mora biti kontrolisano jer oni brzo smiruju stresno stanje i uvode u san.
Nakon nekoliko sedmica primjene njihova djelotvornost slabi, pa je za isti učinak potrebna veća doza istog lijeka.
Ako nije došlo do poboljšanja kliničke slike nakon kraćeg vremena (četiri sedmice), ljekar treba da svog pacijenta pošalje kod psihijatra, objasnila je.
Ipak, činjenica je da se mnogi olako odlučuju na konzumaciju ovakvih ljekova koji su dio mnogih "kućnih apoteka.".
Da su ljekovi za smirenje često dio "kućne apoteke" potvđuje i dr Sivić i dodaje kako novi korisnici ovih lijekova informacije dobiijaju od poznatih osoba u svom okruženju gdje se najčešće favorizuju pomenuti 'brzi' pomagači.
Međutim, svako prije konzumacije ovih lijekova mora biti upoznat i sa potencijalnim smetnjama.
Najčešće smetnje korisnici ovih lijekova opisuju kao apstinencijalnu krizu, ali kod kratkotrajne primjene navode i mentalnu zbrkanost, teškoće s pamćenjem, glavobolje, želudačne smetnje i mišićnu slabost, kaže doktorica uz napomenu da osobe koje koriste anksiolitike ne bi trebale da upravljaju vozilima jer su često pospane nakon primjene, te im je smanjena koncentracija i koordinacija pokreta.
Posebno se, kaže, ne preporučuje konzumacija alkohola i benzodiazepina.
Zašto se ne smijete "snalaziti"?
Iako se radi o ljekovima koji se izdaju na recept, često se dogodi da se ljudi "snađu", dođu do ljekova i piju ih na svoju ruku. Ono što takve osobe moraju znati je da to može biti i te kako opasno.
Korištenje anksiolitika mora biti kontrolisano jer oni brzo smiruju stresno stanje i uvode u san. Primjena benzodiazepina je česta kod želje za "samoizlječenjem", ali njihova primjena kod ljudi koji imaju depresivni poremećaj dovodi do pogoršanja kliničke slike, zbog predrasuda prema potrebi za psihijatrijskim liječenjem.
Stigma prema psihičkim bolesnicima je dio stava koji je teško opravdati, kaže doktorica Sivić.
Na kraju dodaje kako je dugoročno rješenje svakako konsultacija sa ljekarima, psihijatrima i srtučnjacima koji se bave liječenjem smetnji raspoloženja, tjeskobe, anksioznosti koja onemogućava kvalitetno socijalno funkcionisanje.
To je možda i najvažniji savjet koji morate imati na umu ako razmišljate o uzimanju ovih ljekova. Obratite se stručnjaku.
Bonus video:
