Svi ponekad imamo doživljaj da nas svijet „guši”, da smo potpuno neuspješni u životu, kada, kako bi to pjesnik rekao, „duša od svega tugu tka”. Nekima se to dešava veoma često i značajno utiče na kvalitet njihovog života. U tim slučajevima najčešće se radi o stvaranju „začaranog kruga” između negativnih misli i blokirajućih emocija.
Da bismo znali da se borimo protiv negativnih misli, potrebno je da znamo da ih prepoznamo. One se uvijek javljaju kao gotovi zaključci kojima nijesu potrebni dalji dokazi: „lift će se sigurno pokvariti”, „danas padam na ispitu”, „ljudi oko mene stalno me lažu”... Često se javljaju pred neke važne događaje u našem životu i poslije stresnih situacija, ali mogu da se jave u bilo kom trenutku, piše psiholog Milovan Tomić za beogradsku Politiku.
Opasne isključive tvrdnje
Prema sadržaju mogu biti najrazličitije, zavisno od našeg životnog doba, iskustva, okruženja. Mogu da se odnose na spoljašnju stvarnost („sve što jedem je otrovno”), socijalno okruženje („ljudi koji me poznaju uopšte me ne vole”) ili našu ličnost („potpuno sam nesposoban”).
Najčešće se javljaju u obliku isključivih tvrdnji koje uključuju superlative: najružniji, najgluplji, najnesrećniji, najdeblji, kao i u vidu opštih fraza tipa svi ljudi, cio svijet...
Ove misli su uvijek praćene negativnim emocijama (stidom, strahom, ljutnjom...) različitog intenziteta. Te emocije blokiraju našu svrsishodnu aktivnost i istovremeno dodatno ojačavaju negativne misli i stvaraju „začarani krug”. Te misli nijesu produkt racionalnog procesa mišljenja kao relativno slobodnog procjenjivanja stanja stvari u spoljašnjoj i unutrašnjoj realnosti na osnovu naših znanja i iskustava, već nas sprečavaju da racionalno mislimo i svrsishodno delamo.
Još važnije je prepoznati blokirajuće emocije, koje po intenzitetu i trajanju nikad nijesu odgovarajuće povodu kojim su izazvane, što bi se reklo narodnom poslovicom u njihovom slučaju „od komarca pravimo magarca”. Zato neka šala ili usputna primjedba kolege s posla ili prijatelja nekome zazvuči kao neoprostiva uvreda.
Karakteristično za blokirajuće emocije je i iznenadno i brzo pojačavanje intenziteta emocionalnih reakcija (iritacija–ljutnja–bijes, nelagodnost–strah–panika) kao njihova promjena od pozitivnih ka negativnim i obrnuto od očaranosti do razočaranosti, od ushićenja do očajanja.
Kako izazivaju jake osjećaje neugodnosti, a često bude i osjećaj kajanja i krivice, ova osjećanja mi često ne prepoznajemo kao određenu emociju, već se u nama javljaju u obliku opšte uznemirenosti koja se stručno naziva anksioznost. Nju često prati lupanje srca, vrtoglavica, znojenje, uzrujanost.
Ove emocije su reakcija kako na negativne misli tako i na događaje iz našeg prošlog iskustva, stoga imaju malo veze s aktuelnim dešavanjima u našem životu. One često vode potpuno neadekvatnim i štetnim akcijama: beskrajnim svađama s bliskim ljudima, stvaranjem zavisnosti, bilo emocionalne ili od kocke, psihoaktivnih supstanci, društvenih mreža na internetu. To razara stvarne emocionalne odnose s bliskim ljudima i dodatno narušava duševnu stabilnost.
Šta može da se uradi da se prekine ovaj začarani krug? Dobar prvi korak je da putem samoposmatranja zapazimo njihovu pojavu i uticaj u svom životu. Koliko često se javljaju negativne misli ili blokirajuće emocije? U kom okruženju se to dešava? Koliko nam to smeta u svakodnevnom životu?
Drugi korak može da bude razgovor s bliskim ljudima, umjesto zatvaranja u sebe. Uvijek je korisno da pokušamo da saznamo da li neko nama blizak ima slična iskustva i šta oni rade u tim trenucima. Takođe je bitno da komuniciramo o tome kako se trenutno osjećamo, čime će i nama samima te misli i osjećanja postati bliži i razumljiviji. Još važnije, tako smanjujemo svoju usredsređenost na sebe i sopstvene probleme i dileme i dijelimo jedno zajedničko iskustvo koje nam može pomoći u životu.
Negativne misli su veoma otporne na savjete spolja, ali kad ih jednom prepoznamo kod sebe možemo da pokušamo da uključimo stvarno mišljenje i tako „pobijemo” tačnost negativnih misli i smanjimo njihov značaj u našem duševnom životu.
Niko nije uspješan stalno i u svemu, ali može da se izbori s negativnom mišlju da „ništa ne umijem da uradim kako treba”. Kada malo razmislite, sjetićete se situacija koje to pobijaju.
Aktivnosti koje donose radost
Uz malo prisjećanja i razmišljanja vidjećete da nije pozitivna ni misao „nikad mi se ništa lijepo ne dešava”, jer sigurno postoje stvari koje vas čine radosnim.
Osoba koja kod sebe primijeti pojavu blokirajućih osjećanja može da učini napor i da se zapita da li je njena ljutnja, bijes, ljubomora, zavist, odgovarajući odgovor s obzirom na okolnosti. Koliko je do drugih, a toliko je i do nje. Dugotrajna uznemirenost nas iscrpljuje i često potpuno pasivizira i onemogućava u aktivnostima.
Mentalna i uopšte svaka svrsishodna aktivnost uvijek pomaže da se usredsredimo na nešto drugo, u tom smislu je svako kvalitetno provođenje vremena od koristi: sportske aktivnosti, čitanje, gledanje filmova, slušanje muzike... Sve što nam pomaže da ne ostanemo pasivni i preokupirani sobom.
Ako zapazimo da nas ovaj „vir” stalno vuče ka negativnim mislima, blokirajućim osjećanjima i problematičnom ponašanju koje uznemirava nas i nama bližnje, neophodno je zatražiti stručnu pomoć koja bi trebalo da nam pomogne da se izborimo s psihičkom krizom.
Bonus video:
