Dijabetes melitus je najčešća endokrina bolest u našoj populaciji. Trenutno se procjenjuje da je u Crnoj Gori preko 50 000 osoba u stanju dijabetesa. Svaka osma odrasla osoba ga ima, dok svakoj trećoj oboljeloj odrasloj osobi još nije ni otkriven.
Dijabetes ne nastaje iznenada. Sklonost fizičkoj neaktivnosti i visoko-kalorijskoj ishrani bogatoj mastima dovodi do gojaznosti i razvoja dijabetesa tipa 2. Adekvatno liječenje dijabetesa tipa 2 podrazumjeva i promjenu higijensko-dijetetskog režima. Promjenom životnih navika kao faktora rizika moguće je smanjiti broj oboljelih od dijabetesa preko 50% u odnosu na broj novootkrivenih oboljelih osoba od dijabetesa tipa 2. U Crnoj Gori oko 70% novootkrivenih odraslih osoba oboljelih od dijabetesa tipa 2 ima životne navike koje direktno doprinose razvoju bolesti. Sem zdravlja, smanjenje broja oboljelih osoba od dijabetesa donijelo bi značajne direktne materijalne benefite društvu jer novčana izdvajanja za zdravstvenu zaštitu oboljelih od dijabetesa prosječno su dva puta viša, nego izdvajanja za osobe koje nisu oboljele od dijabetesa.
Bolest karakteriše hiperglikemija usled smanjene produkcije ili sekrecije insulina u prisustvu ili bez insulinske rezistencije. Najčešće govorimo o dijabetesu tip 1 ili tip 2. Kod dijabetesa tip 1 dolazi do izostanka sekrecije insulina usled uništenja β-ćelija pankreasa koje je najčešće autoimune prirode. Kod dijabetesa tip 2 insulin se obično oslobađa iz pankreasa ali u nedovoljnoj količini a može biti prisutna i insulinska rezistencija. Pacijenti koji oboljevaju od dijabetesa tip 1 su najčešće mlađe dobi i mršavi dok se dijabetes tip 2 češće javlja posle 40. godine kod osoba sa povišenim indeksom tjelesne mase (body mass index, BMI). Simptomi kod tipa 1 i tipa 2 su slični ali se najčešće razlikuju u intenzitetu. Kod dijabetesa tip 1 simptomi se brže javljaju, ozbiljniji su i intenzivniji. Pacijenti se ljekaru žale na polidipsiju, poliuriju, zamor i gubitak tjelesne težine. Simptomi poput mučnine, povraćanja, abdominalnog bola, dehidratacije i u ekstremnim slučajevima kome, ukazuju na razvoj ketoacidoze koja se može završiti fatalno ukoliko se pacijenti ne zbrinu brzo. Kod dijabetesa tip 2 hiperglikemija često prolazi asimptomatično i polako progredira omogućavajući pacijentima da se naviknu na simptome. Češće se dijabetes tip 2 dijagnostikuje kada se pacijent ljekaru javi usled komplikacija bolesti. Kod žena su generalizovani svrab i vaginitis takođe simptomi koji mogu voditi ka dijagnozi dijabetesa. Ukoliko su simptomi dijabetesa prisutni, dijagnoza se postavlja na osnovu vrijednosti glukoze natašte ≥7 mmol/l ili postprandijalne glukoze ≥11,1 mmol/l. Ukoliko simptomi nisu prisutni, potrebno je izmjeriti navedene koncentracije glukoze najmanje dva puta (tj u dva različita dana) ili jedanput uz izmjerenu vrijednost HbA1c (tromesečni šećer) koja prelazi 6.5%. Po postavljanju dijagnoze pacijentima sa dijabetesom tip 1 se uvodi insulin u terapiju, dok se pacijentima sa dijabetesom tip 2 najčešće prvo uvodi oralni hipoglikemik a ukoliko se ne postigne kontrola glikemije uvodi se kombinacija hipoglikemika. Kod napredovanja bolesti, odnosno loše kontrole glikemije, insulin se uvodi i kod dijabetesa tip 2.
Dijabetes je hronična bolest koja dovodi do komplikacija tokom vremena. Moguće komplikacije su koronarna bolest srca, cerebrovaskularna bolest, retinopatija, nefropatija, neuropatija, problem sa nogama i stopalima. Svjedoci smo da bolest dijabetesa spada i u post Covid komplikacije izazvane korona virusom. Sam virus Covid-19 može da izazove metaboličke promjene i javljanje dijabetesa, ali i velika upotreba kortikosteroida kod inflamacija izazvanim virusom može da utiče na pojavu dijabetesa.
Mnoge od ovih komplikacija prolaze bez simptoma u ranoj fazi, a većinu je moguće prevenirati ili ublažiti. Iako promjene u stilu života imaju važnu ulogu u kontroli dijabetesa, postoje jasni dokazi da se komplikacije mogu sprječiti/odložiti striktnom glikemijskom kontrolom (uz primjenu ljekova), suplementacijom i redovnom brigom o svim segmentima bolesti.
Edukacija pacijenata o simptomima, znacima komplikacija i adekvatna suplementacija je ključna za njihovu prevenciju. Nefarmakološke mjere su jako važne u oba tipa dijabetesa. Kada govorimo o suplementaciji u dijabetesu jako je važno da definišemo suplemente koje treba uzimati u stanju predijabetesa (gojaznost, visoka glikemija na tašte, genetske predispozicije), dijabetesa i insulinkoj rezistenciji (koncentracija insulina u krvi je veća nego što normalno zahtjeva nivo glukoze u krvi). Kod dijabetičara može postojati povećani rizik od deficita mikronutrijenata. Posebno kod nekih slučajeva kao što su starije osobe, trudnoća, planiranje trudnoće, celijakija, kod restriktivnih dijeta. Suplementacija vitaminima i mineralima kod dijebetesa je jako važna. Kod dijebetesa imamo pojačano mokrenje i znojenje što dovodi do pojačanog izlučivanja mikronutrijenata, izmenjen je metabolizam koji povećava potrebu pojedinih suplemenata. Neka podjela suplemeneta kod dijabetesa bi bila: suplementi koji pobolšaju glikemiju i oni koji imaju antioksidativna svojstva i sprečavaju komplikacije dijabetesa. Uzrok deficita pojedinih vitamina može da bude i potreba određeni ljekova (npr. metformin). Metformin je najkorišćeniji lijek u dijabetesu tip 2. Njegova primjena je bezbjedna, efikasna i jeftina. Njegova dugotrajna primjena može da dovede do narušenog statusa vitamina B12 i magnezijuma.
Najvažniji suplementi kod dijabtesa su: magnezijum, vitamin D3, vitamin C, hrom, alfa lipoinska kiselina, vitamini B kompleksa i cink.
Osim samih suplemenata jako je bitno izabrati i brend, koji ispunjava zahtjeve farmakološke efikasnosti i bezbjednosti, i čija tehnologija proizvodnje i formulacije preparata jeste u skladu sa svijetskim i evropkim standardima.
Poznati brendovi na crnogoskom tržištu 7Nutrition i Natural Wealth među svojim kvalitetnim proizvodima imaju suplemente za dijabetes u preporučenim dozama i kombinacijama. Osim samih proivoda ovi brendovi garantuje kvalitet i tehnološku ispravnost proivodnje suplemenata.
Kako ovi suplementi pomažu smanjenju glikemije i prologiraju komplikacije diajbetesa?
Vitamin C djeluje kao antioksidans, smanjujući mogućnost oštećenja nerava (neuropatiju). Vitamin C povećava iskoristljivost insulina od strane perifernih tkiva (mišićno i masno tkivo) i povećava sekreciju insulina iz β-ćelija pankreasa.. Preporučuje se redovno uzimanje 500 – 1000 mg dnevno.
Vitamin D. Dokazano je postojanje receptora za vitamin D na β-ćelijama pankreasa. Normalna koncentracija Vitamina D utiče na normalnu sekreciju isulina i popravlja insulinsku rezistenciju. On djeluje i antiinflamatorno. Preporučena doza vitamina D kod dijabtesa je 1000 IU, preko 40 godina 2000 UI, a preko 60 godina od 2000 do 4000 IU.
Magnezijum omogućava optimalnu funkciju nervnih ćelija i poboljšava proizvodnju insulina u dijabetesu tip 2. Manjak magnezijuma utiče na smanjenje iskoristljivosti glukoze, na povećanu rezistenciju insulinskih receptora, poremećaj metabolizma lipida, visok krvni pritisak, rizik od mikro i makro vaskularnih komplikacija dijabetesa. Preporučena doza Mg jeste 400 mg, a najbolje se iskorišćava ako se uzima u kombinaciji sa B6 vitaminom.
Cink. Suplementacija cinkom pokazuje poboljšanu kontrolu glikemije i lipidnih parametara. Uključen je u sintezu, sekreciju i iskorišćenje insulina, takođe ima preventivnu ulogu u sprečavanju propadanja β-ćelija pankreasa, a deficit cinka je povezan sa usporenim zarastanjem rana kao čestim problemom kod dijabetičara. Preporučena doza cinka jeste 10mg.
Vitamini B grupe, pomažu smanjenju glikemije. Kod dijabetičara postoji deficit nekih ovih vitamina (Vitamin B1- tiamin, Vitamin B6- piridoksin). Tokom dugotrajne primjene metformina dolazi do malapsorbcije vitamina B12 i folne kiseline (vitamin B9). Suplementacija B komleks vitaminima a najviše vitaminom B12 smanjuje mogućnost oštećenje nerava. Najbolji izvor jeste meso, tako da suplementacija vitaminom B12 je jako važna kod vegetarijanaca i vegana. Manjak vitamina B12 nije rjedak i vezuje se za sledeće simtome: umor, trnjenje ekstremiteta pogotovo prstima, zatvor, mršavljenje, konfuzija, nemir, depresija, megaloblastička anemija. Kompleks vitamina B treba uzimati neki period (1-3 mjeseca). Nakon nekog vremena se kreće ponovo sa uzimanjem. Kod fizioloških doza mogu se uzimati kontinuirano.
Alfa lipoinska kiselina, je supstanca koja se stvara u našem organizmu. Različitim procesima u organizmu, uglavnom antioksidativnim, pomaže kod neuropatija koje su česte komplikacije dijabetesa. Smanjuje bolove u nogama, djeluje antiinflamatorno, štiti nervne završetke. Ona takođe prevenira progresiju već nastale neuropatije. Ako se daje u kombinaciji sa insulinom smanjuje nivo glukoze, što podrazumjeva procjenu glikemije u krvi kako bi se izbjegla hipoglikemija. Neke studije ukazuju da alfa lipoinska kiselina popravlja insulinsku rezistenciju za 18%. Preporučuje se doza od 600 mg. Ovaj suplement je ciljano vezan za dijabetes i neuropatije koje su posledice dijabetesa.
Hrom je jako važan supplement kod dijabetičara. Utiče na metabolizam ugljenih hidrata i insulinsku rezistenciju. Bitan je isto za regulaciju osjećaja gladi. Studije ukazuju da dugotrajna suplementacija hromom smanjuje jutarnji nivo glukoze, povećava osjetljivost insulinskih receptora.
Komplikacije dijabetesa ne možemo izbjeći ali možemo smanjiti njhov intenzitet i usporiti ih. Važan je individualan pristup svakom pacijentu, zavisno od starosti, drugih hroničnih bolesti, terapije i životnih navika. Farmaceuti Tea Medice lanca su usavršeni i edukovani sa zadnjim trendovima tretiranja dijabetesa i u svakom momentu raspoloženi da svakom pacijentu pristupe prema njegovim potrebama i nađu najbolje rješenje za njega.
