U narodu poznat kao šipurak, šipak, pasja ruža, divlja ruža (Rosa canina), šip, šipurina, jeste žbunasta biljka koja pripada velikoj porodici ruža. Šipurak je žbunasta biljka koja raste i do tri metra u visinu, a prije nego što izbaci plod, cvjeta svjetlo rozim ili čisto bijelim jednostavnim cvjetovima koji ne liče na cvijet hibridne ruže na kakav smo navikli. Nešto preko 20 sorti divlje ruže-šipurka uspijeva u našim krajevima i zbog toga je široko rasprostranjen i prilagođen različitim prirodnim uslovima.
Šipurak je vrlo prilagodljiva biljka i uspijeva gotovo svugdje u nizijskim i planinskim područijima u vlažnim ili sušnim krajevima pored rijeka u planini i td... Dakle, možete je pronaći svugdje, ali su često plodovi koje daje nedovoljno iskorišćeni i pored svih svojih zdravstvenih i nutritivnih prednosti. Posljednjih godina saznanje o značaju šipurka se mijenja pa se sve više prilagođava komercijalnoj proizvodnji. Odnosno, mnogi poljoprivrednici podižu zasade šipurka i ostvaruju značajne prihode od ploda.
Plodovi divlje ruže koristili su se u narodnoj- prirodnoj medicini još u Starom vijeku. Saznanja o značaju šipurka u liječenju i ishrani nisu nova, već naprotiv, poznata su još iz vremena starih Grka i Rimljana. Prve zapise o značaju divlje ruže-šipurka u prirodnoj medicini ostavili su nam stari Grci. Ovde posebno možemo istaći grčkog ljekara Galena koji je u svojim spisima ostavio različita iskustva o liječenju plodom divlje ruže. Rimljani su takođe cijenili šipurak pa su ga koristili i u ishrani i u liječenju. Vjerovanje da se šipurkom može izliječiti bjesnilo kao smrtonosna bolest, od koje su oboljevale životinje i ljudi u starom Rimu iznjedrilo je nov naziv za šipurak. Pasja ruža kako su ga zvali u to vrijeme upravo potiče iz vjerovanja da se njime može izliječiti bjesnilo.
Vrijeme je za šipurak
Obzirom na cvijet koji daje, grm divlje ruže krasi mnoge bašte i parkove, a mesnati crveni plod šipurka bere se u septembru i oktobru. U ovo doba godine plod je dovoljno zreo i najpovoljniji za dalju obradu jer je tada njegov nutritivni sastav i odnos vitamina i minerala najoptimalniji.
Plod divlje ruže bere se ručno jer je relativno sitan, raste u grozdovima i po nekoliko bobica na grozdu. Posle branja ide na sušenje. Pristalice prirodne, organske proizvodnje plodove suše na suncu i promaji dok se plod može sušiti i u posebnim sušarama namijenjenim za komercijalnu upotrebu. Tako osušen plod ne gubi na svom kvalitetu ali je sušenje lakše, brže i efikasnije. Suši se na temperaturi od 70-80 stepeni. Jako je važno da se plod ne presuši ali i da ne ostane sirov. Osušen plod se smežura, tvrd je, unutrašnjost je ispunjena semenom, tamno je crvene boje i bez nekog posebnog ukusa. Može biti kiselkast iz razloga što je šipurak bogat vitaminom C, a ukoliko je više sladak znači da obiluje voćnim šećerom. Da bi se od šipurka mogla proizvoditi mermelada neophodno je ukloniti iz središta ploda sjemenke. Sjeme sadrži 10% ulja, nutritivno bogatog, koje se takođe koristi u prirodnoj medicini.
Hemijski i nutritivni sastav šipurka
Iako se za ljekovitost šipurka zna još od davnina, u novije vrijeme šipurak postaje popularan zbog velikog sadržaja vitamina C, što mu daje izuzetne mogućnosti kada je u pitanju preventiva i liječenje različitih infekcija. Vitamin C se nalazi u mesnatom dijelu ploda i ima ga oko 2%. Da bi plod imao optimalnu količinu ovog vitamina mora da bude dovoljno zreo. Najviše vitamina C pronađeno je u plodovima koji su dovoljno zreli, kojima je opna tvrda, sočna i koji imaju jarku svjetlocrvenu boju. Takođe, količina vitamina, minerala i drugih oligoelemenata u plodu šipka može da varira. Na te varijacije utiče mjesto na kojem šipak raste, zatim klima i drugi prirodni uslovi. Utvrđeno je da najviše vitamina C ima u šipurku koji raste u hladnijim i vlažnijim područijima dok šipurak koji raste u južnim delovima gdje je toplije i gdje je veći broj sunčanih sati, ima više šećera. Obzirom da je vitamin C izuzetan antioksidant koji značajno podiže imunitet organizma, šipak se može koristiti za liječenje mnogih infekcija, prehlade i gripa. Takođe se može koristiti i preventivno, jer na taj način značajno podiže otpornost organizma.
Pored vitamina C, šipurak sadrži i druge vitamine i minerale pa se koristi i za liječenje drugih oboljenja. Bitno je napomenuti da je vitamin C prilično nestabilan iako se kuvanjem ploda šipurka on ne gubi i dugo ostaje prisutan i stabilan u proizvodima, ipak je potrebno relativno brzo potrošiti proizvode jer se već posle prve godine količina vitamina C smanjuje za tri četvrtine, odnosno izgubi se 75% ovog vitamina.
Pored vitamina C, šipurak sadrži i provitamin A, zatim vitamine iz B grupe, vitamin K, vitamin P, PP, B2 itd... Šipurak sadrži pektin u velikim količinama, zatim tanin, flavonoid, proantocijanid, karoten, limunsku i jabučnu kiselinu, veliki broj minerala itd...
Pored vitamina sadrži i menerale. Bogat je gvožđem i kalijumom, zatim fosforom, natrijumom, sumporom i magnezijumom. Ulje šipka se takođe koristi u prirodoj medicini. Posebno je bogato dekstrinom, vanilinom i kiselinama. Ulje šipurka bogato je vitaminom E, pa se koristi u kozmetologiji i farmaciji za proizvodnju krema za lice, za njegu kože i kose.
Sok od šipka, džem od šipka...
Šipurak se najčešće koristi za proizvodnju džemova i mermelada. Vađenje mesnatog dijela i odvajanje sjemenki zahtijeva posebnu tehnologiju. Od mesnatog dijela se kuva mermelada a iz sjemenki se izdvaja eterično ulje šipurka. Šipurak se može koristiti i za proizvodnju napitaka jer svojim specifičnim ukusom i mirisom značajno doprinosi izgledu i ukusu sokova. Čaj je takođe najpoznatiji način korišćenja ploda šipurka.
Čaj od šipka
Čaj od šipurka ima veoma široku primjenu u prirodnoj medicini. Sprema se uvijek svjež tako što se dvije supene kašike zdrobljenog suvog ploda šipurka preliju sa pola litre hladne vode. Stavi se na ringlu i tako se zagrijeva do ključanja. Kad proključa kuvati oko 5 minuta. Skloniti sa ringle i ostaviti da se prohladi oko pola sata. Procijediti čaj i piti ga uz dodatak limuna.
Ovako pripremljen čaj koristi se za liječenje različitih poremećaja u organizmu. Kod upale bešike i bubrega, kod upornih bakterijskih infekcija uro-genitalnog trakta, protiv proliva, protiv povećanog lučenja želudačne kiseline, kod nadimanja i bolova u crijevima. Kod čira na želucu i dvanaestopalačnom crijevu jer sprječava krvarenje. Za povećanje imuniteta kod gripe i prehlade, upale grla i ždrijela. Čaj je najbolje koristiti preventivno za okrepljenje organizma, za povećanje životne energije za detoksikaciju i umirenje.
Šipurak kao lijek
Zbog svog specifičnog sastava prirodna medicina je prepoznala šipurak kao izuzetno sredstvo za liječenje i za preventivu različitih oboljenja.
Sadržaj vitamina C čini ga pogodnim za liječenje narušenog imuniteta i za ublažavanje različitih vrsta infekcija bilo da su bakterijske ili virusne. U te svrhe se najčešće koristi čaj od šipurka. Od šipurka se prave sirupi i dražeje za upalu grla, jer vitamin C djeluje i lokalno.
Plod šipurka
- Voćni šećeri od 10-22%
- Bjelančevina oko 4%
- Izuzetno mali procenat masnoća, svega 05-07%
- Pektina oko 25%
Šipurak kao lijek
- Zbog visokog sadržaja vitamina C odličan je za imunitet
- Može se koristiti i kao laksativ zbog velikog prisustva voćnog šećera, kalijuma i kiselina
- Protiv reumatskih bolova
- Kao diuretik za izbacivanje viška vode iz organizma
- Vanilin koji se nalazi u semenkama šipurka pomaže izbacivanju kalcifikata (kamena) iz bešike i bubrega
- Zbog velike količine gvožđa koristi se kod malokrvnosti
- Protiv gripa, prehlade i drugih infekcija
Savjeti, preporuke, teme o zdravlju, čekaju vas u četvrtak, 6. oktobra, u novom broju dodatka Zdravlje, koji dobijate besplatno uz štampano izdanje Vijesti.
Bonus video:
