Nova predizborna kampanja u Budvi donijela nam je nakon petomjesečnog zatišja i novi „talas funkcionerskog izbornog turizma“, s njim i iznenada probuđenu brigu stranačkih čelnika iz Podgorice za probleme stanovnika našeg grada.
Ova struktura turista je, uz brigu za probleme Budvana od kojih je većina onih koji treba da se riješe u Vladi čije je sjedište u Glavnom gradu, gdje pomenuti „stoluju“, donijela i indikativnu brigu za to ko će s kim kreirati vlast nakon izbora. „Indikativnu“ zbog toga što se briga svodi na insinuacije o tome ko bi od konkurenata partija koje ovi „turisti“ reprezentuju, mogao nakon izbora da pregovara sa njima navodno mrskim DPS-om, a rola najsumnjivijeg je, očekivano, pripala grupi „Budva naš grad“ koja nema centralu u Podgorici a uživa ogromnu podršku birača.
Riječ je, zapravo, o istoj recepturi s kojom su pojedini konstituenti nove vlasti nedavno ratovali protiv konkurenata koji iskreno pripadaju anti-DPS taboru u predizbornoj kampanji u Podgorici. Matrica je prepoznatljiva: politički subjekat od čijeg rezultata organizatori hajke strahuju, konstantno se dovodi u sumnju da sprema savez sa DPS-om, ne bi li se na taj način umanjio njen izborni rezultat. Ovu igru „licencirani borci protiv DPS-a“, koji često imaju sjajne i unosne privatne relacije sa funkcionerima bivšeg režima i ne smeta im da u njihovim kabinetima sjede provjereni kadrovi Mila Đukanovića, primjenjuju već dugo. Nekada su na taj način čuvali status lidera pozicije, a sada čuvaju fotelje u novoj vlasti.
U tekućoj predizbornoj kampanji u Budvi, međutim, stari glumci igraju ovu predstavu nervoznije nego ikada dosada, valjda svjesni da im ponestaje mašte, i da su pročitani. Nervozu podižu i sve češći zvižduci iz auditorijuma u kojem ima sve manje mladih.
Predsjednik SAD sredinom 19. vijeka Abraham Linkoln, sjajno je objasnio problem s kojim se sada u Budvi suočavaju pomenuti „čuvari fotelja“ u vladinim i Skupštinskim kancelarijama u Podgorici, sentencom: „Možeš lagati neke ljude svo vrijeme, možeš lagati sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš lagati sve ljude svo vrijeme!“ Za „čuvare fotelja“ problem je i što nisu valjano razumjeli ovu pouku, pa su čak i preko medija van Crne Gore, pokušali još jednom da plasiraju laž da grupa građana „Budva naš grad“ šuruje sa DPS-om.
Neko bi ovakvo insitiranje na neistini okarakterisao kao političko šibicarenje, koje je odraz nedostatka ideja, talenta i, prije svega argumenata. Kako bi se drugačije moglo opisati insistiranje na opseni, ali i potpunom izostanku zdrave političke polemike, razmjene argumenata?
Model političke borbe ove grupe, utisak je odavno prevaziđenih i političara bez harizme, protiv subjekata koje prepoznaju kao konkurenciju, sveo se isključivo na podmetanja u kojima je krunsko ovo da njihov konkurent sprema koaliciju sa DPS-om. Naravno, Demokratska partija socijalista odavno je naviknuta na duple pasove sa vječitim stranačkim liderima iz njihove nekadašnje opozicije, pa je jedva i sada dočekala novi „centaršut“ da odglumi kako su joj, oni koji nabacuju igru, zapravo ljuti neprijatelji.
Grupa građana „Budva naš grad“ koju predvodi Nikola Jovanović, je i uoči izbora održanih 26. maja ove godine, nakon kojih nije ni pregovarala a kamoli pokušala da formira vlast sa DPS-om, ponovila i na početku kampanje za predstojeće izbore da će se držati principa da vlast u Budvi neće praviti sa stožerom bivšeg režima ali ni sa Novom srpskom demokratijom, bar dok ne dokaže da se očistila od uticaja kriminogenih struktura.
Principijelnost je dokazana ljetos, i nema razloga da se iko boji kako će drugačije biti nakon 17. novembra, mada je jasno da nas nakon predstojećih izbora čeka mnogo lakši i jednostavniji put do formiranja vlasti.
„Čuvari fotelja“ su, očigledno, u očajničkoj nadi da mogu da promjene tok procesa koji donosi smjenu generacija ali i organizacija na crnogorskoj političkoj sceni, koja je otpočela u Budvi ali se razvija i u drugim gradovima, pribjegli „duplom pasu“ sa DPS-om koji su toliko puta odigrali i minulih decenija. Kao i uvijek - na štetu građana a na svoju ličnu korist!
Upravo zbog ovakve igre, grupa građana „Budva naš grad – Nikola Jovanović“ je javno ponovila da će se držati principa saopštenog uoči prethodnih izbora – da neće formirati vlast sa onima protiv kojih su se njeni članovi borili 30 godina, a koji su odgovorni za maltene sve glavne devijacije u našem društvu, ali ni sa onima koji namjeravaju da taj model vladanja primjenjuju u budućnosti.
U ovoj poslednjoj stavki je, zapravo, i suštinska „linija fronta“ predstojećih izbora u Budvi: „čuvari fotelja“ u Podgorici (i njihovi poslušnici u Budvi), pomislili su da je isplativo preuzeti model kojeg se DPS držao decenijama. Model koji podrazumijeva apsolutnu kontrolu poslovnih tokova, spregu sa organizovanim kriminalom i uništavanje politčkih konkurenata dezinformisanjem i dezavuisanjem javnosti preko kontrolisanih medija i armije botova.
To vrijeme je, na sreću prošlo, i „novi Milo Đukanović“ se bar u dogledno vrijeme neće ponoviti (čak ni sa AliExpress-a), naročito u Budvi u kojoj je načet i bivši režim. Kao i prije četiri godine, ovaj grad ponovo će biti centar promjena koje podrazumijevaju, prije svega, pozitivnu selekciju.
Građani Budve imaju u tekućoj predizbnornoj kampanji priliku da, možda i kao nikada ranije, prepoznaju ko se i sa kakvim potencijalom za rad u javnom interesu bori za njihove glasove. Nedostatak znanja, talenta i vještina ne može da se sakrije bježanjem od javnosti, skrivanjem iza šefova iz podgoričkih centrala i prljavom kampanjom.
Ali, u skladu sa onom narodnom da „ne pada snijeg da prekrije brijeg“ i ova predizborna kampanja, idealna je prilika da se pokaže javnosti koliko ko zna i na šta su sve spremni oni kojima neznanje i antitalenat ne smetaju da se šibicarskim opsenama bore za fotelje.
(lista Budva naš grad - Nikola Jovanović)
