Svjetsko prvenstvo u Kataru definitivno je posljednja prilika za Kristijana Ronalda i Lionela Mesija da dođu do trofeja na najvećem takmičenju. I dok je Portugal morao da igra plej-of kako bi se plasirao na Mundijal, “gaučosi” su kvalifikacije odigrali besprekorno i bez poraza trasirali put u Katar.
Za razliku od prethodnog ciklusa kada je mjesto na Mundijalu izborila sa dva boda više od tima koji je morao u baraž, Argentina je ovog puta pet kola prije kraja završila posao. Nacija se nada da je konačno došlo vrijeme za titulu koja se čeka 36 godina.
Optimizam Argentinaca nije bez pokrića - vezali su 33 utakmice bez poraza, a prošlog ljeta osvojili su Kopa Ameriku i poslije 28 godina došli do kontinentalnog trofeja. To je, inače, jedini “pravi” pehar koji je sa reprezentacijom osvojio Mesi, jer olimpijsko zlato u Pekingu 2008. mnogi ne svrstavaju u top-kategoriju trofeja.
I dok je nakon osvajanja Kopa Amerike sva pažnja bila usmjerena na Mesija, selektor Lionel Skaloni poručio je da bi taj uspjeh selekcija ostvarila i sa drugim trenerima
”Zašto tako mislim? Zato što je u ekipi 28 ratnika”.
Skaloni je izrastao u heroja nacije. On je nakon Mundijala u Rusiji naslijedio Horhea Sampaolija, ali je tada bio samo privremeni selektor. U međuvremenu dobio je povjerenje Saveza i nakon Kopa Amerike 2019. godine, uprkos porazu od Brazila u polufinalu, dobio stalan posao. Upravo je nakon tog poraza krenuo nestvaran niz bez izgubljenog meča Mesija i saigrača.
Skaloni je bivši fudbaler. Karijeru je počeo u Njuels old bojsima, potom prešao u Estudijantes, a onda se otisnuo u Evropu. Igrao je za La Korunju (izgubio od Budućnost pod Goricom u Intertoto kupu 2005), Vest Hem, Rasing Santander, Lacio, Majorku i Atalantu.
Nakon završetka igračke, počeo je trenersku karijeru 2015. godine. Bio je pomoćnik Sampaoliju u Sevilji, a onda i asistent u nacionalnom timu. Poslije katastrofalnog izdanja u Rusiji, kada je Argentina u osmini finala eliminisana od budućeg prvaka Francuske, Sampaoli je otišao, a Savez v.d. status dodijelio Skaloniju. Ubrzo je ukolonjeno ovo v.d. - 44-godišnji stručnjak je opravdao povjerenje.
Ipak Skaloni nije bio prvi pik tamošnjeg Saveza. Za selektorsku funkciju kandidati su bili Dijego Simeone, Maurisio Poketino i Marselo Galjardo, ali su oni bili preskupi.
Skaloni je potom krenuo u podmlađivanje ekipe - Havijer Maskerano i Gonsalo Iguain su se povukli, a selektor je precrtao Evera Banjegu i Markusa Roha. Šansu su dobili Đovani lo Selso, Rodrigo de Pol, Leandro Paredes i Lautaro Martines.
Kada je riječ o taktici novi selektor Argentine je isticao da voli direktniji fudbal, sa brzim prelaskom iz odbrane u napad, bez mnogo kratkih pasova.
Prvi veliki izazov za Skalonija bila je Kopa Amerika 2019. godine. I nije dobro počeo - poraz u prvom kolu od Kolumbije, da bi plasman u četvrtfinale bio obezbijeđen nakon pobjede nad Katarom u posljednjem kolu. U četvrtfinalu su eliminisali Venecuelu, ali je u polufinalu bolji bio Brazil.
Nakon tog turnira Skaloni je i postao stalni selektor “gaučosa”. Dobio je priliku uoči početka kvalifikacija za ovogodišnji Mundijal i pred novo izdanje Kopa Amerike, koja je trebalo da bude održana u Kolumbiji i upravo Argentini.
Ali, koronavirus je 2020. godine odložio kontinentalni šampionat za 2021, a Argentina i Kolumbija su izgubili domaćinstvo, koje je dodijeljeno Brazilu.
Na Kopa Ameriku Argentinci su došli u sjajnom raspoloženju - u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo igrali su odlično, a atmosfera u ekipi je bila vrhunska.
Turnir je počeo izvanredno - na četiri meča u grupnoj fazi primili su dva pogotka. Na golu je sjajan bio Emilijano Martines, koji je bio u usponu nakon odličnih izdanja na golu Aston Vile. Bio je centealna figura i u polufinalu protiv Kolumbije, kada je njegov tim poslije penala izborio finale sa Brazilom. U finalu je gol Anhela di Marije presudio Brazilcima i Argentinci su konačno došli do velikog trofeja.
Karkateristike ovog tima su zajedništvo i odsustvo ega. Svaki igrač je imao osjećaj individualne i kolektivne odgovornosti, svi su znali svoju ulogu i odrađivali je besprekorno. Martines na golu, Romero u odbrani, De Pol u veznom redu…
Mesi je u takvoj atmosferi igrao kao preporođen. Uživao je, bio je odličan, pa je proglašen za najboljeg igrača turnira.
Sa tim uspjehom i nizom od 33 utakmice bez poraza Argentina dolazi u Katar i jedan je od favorita za titulu. U grupi je sa selekcijama Poljske, Saudijske Arabije i Meksika. Ono što je sigurno - to je posljednji Mesijev Mundijal. Poređenja sa Maradonom su i dalje aktivna, ali Mesi, za razliku od Dijega, nije postao svjetski prvak.
Prvi zimski Mundijal je posljednja prilika da se to promijeni.
Bonus video:
